Władysław Opolczyk

Władysław Opolczyk (njemački: Wladislaus von Oppeln, mađarski: Oppelni László), rođen negdje između 1326. - 1330. - umro 8 ili 18. maja 1401 u Opolu bio je vojvoda iz Dinastije Pjastovića koji je od 1367. do 1372. bio Ugarski Palatin a Opolski vojvoda od 1356. sve do svoje smrti 1401.[1]

Władysław Opolczyk
Władysław Opolczyk.PNG
Władysławov portret (crtež Jana Matejka)
Ugarski Palatin
Vladavina 1367.-1372.
Prethodnik Kont Miklós (Nikola Kont)
Nasljednik Emeric Lackfi
Opolski vojvoda
Vladavina 1356.-1401.
Prethodnik Bolko II od Opola
Nasljednik Bolko IV od Opola
Supruga Elizabeta Vlaška
Elizabeta Mazovska
Dinastija Pjastovići
Otac Bolko II od Opola
Majka Elizabeta od Świdnice
Rođenje oko 1326. - 1330.
?
Smrt 8 ili 18. maja 1401
Opole

BiografijaUredi

Rođen je kao unuk vojvode Bolka I od Opola, pa je nakon smrti oca nasljedio i njegovo vojvodstvo. Kao bliski suradnik ugarskog kralja Ludovika I. Velikog i njegov vazal vladao je kao njegov guverner u Poljskoj od 1372. do 77. i nad dobrim dijelom Galičko-Volinjskog Kneževstva koje je pripadalo Ugarskoj od 1375.do 90. Pored tog od 1370. do 91. vladao je i krajem oko moravskog Krnova, Wieluńom do 1392. i Kujavijom i Dobrzyńom.[1]

I nakon Ludovikove smrti, ostao je bliski suradnik ugarskog dvora i Anžuvinaca i jedan od najutjecajnih šleskih vojvoda. Ugarski dvor mu je povjerio pregovore o budućem braku između Ludovikove kćeri Jadwige i litvanskog Velikog kneza- Jagela.[1]

Sa Jagelom je ušao u sukob zbog svojih bliskih veza sa Teutonskim viteškim redom, kojima je 1392. prodao kraj oko Dobrzyńa, što je Jagelo smatrao suviše opasnim širenjem Teutonske države pa je između 1391. - 96 i zaratio sa njim i prisilio ga na pokornost i oduzeo mu većinu domena.[1]

Ostao je upamćen po tom što je osnovao pavlinski samostan Jasna gora, kom je 1382. iz ukrajinskog Bełza pribavio i ikonu Gospe od Częstochowe.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Władysław Opolczyk” (poljski). Encyklopedia PWN. Pristupljeno 28.07. 2021. 

Vanjske vezeUredi