Tačka ključanja ili vrelište je temperatura na kojoj, pod datim uslovima, tečnost isparava po celoj zapremini. Malo stručnije rečeno, tačka ključanja je temperatura na kojoj se napon pare tečnosti izjednačava sa spoljašnjim pritiskom. Naime, tečnost je uvek u ravnoteži sa svojom gasnom fazom (parom), dakle, tečnost uvek isparava, ali na tački ključanja do isparavanja dolazi iѕ cele zapremine. Tačka ključanja direktno zavisi od spoljašnjeg pritiska. Na datom pritisku, karakteristična je za svaku supstancu.

Kod idealnih smeša (koje se retko sreću) tačka ključanja je propocionalna sastavu i u pari koncentracija isparljivije komponente je veća nego u tečnoj fazi. To je princip na kojem se zasniva frakciona destilacija gde se tečnosti razdvajaju na osnovu razlike u tački ključanja. Tako se peče i rakija - etanol je isparljiviji od vode i u destilatu je koncentracija alkohola veća nego u provbitnoj smeši. Pa još kada se prepeče (dvostruka destilacija)...

Često smeše tečnosti određenog sastava, imaju nižu tačku ključanja nego čiste komponente. To su azeotropne smeše koje destiluju bez promene sastava, t.j., sastav pare je isti kao i sastav tečnosti. Poznati primer je smeša etanola (95%) i vode (5%). Ma koliko puta bila destilisana smeža vode i alkohola, koncentracija alkohola u destilatu ne može da pređe 95% jer ta smeša ključa na nižoj temperaturi od čistog alkohola. Apsolutni alkohol t.j., 100% etanol dobija se destilacijom iz ternarnih smeša ili nekim drugim fizičkohemijskim metodama.

Zavisnost tačke ključanja od pritiska vrlo se često koristi u industriji u raznim procesima a u domaćinstvu za brže kuvanje hrane u tzv. 'pretis' loncu. U tom loncu teg na poklopcu održava pritisak nešto iznad atmosferskog čime se povećava tačka ključanja vode, dakle, podigne se temperatura u loncu. Na povišenoj temperaturi hemijske reakcije se brže odvijaju te otuda i jelo u tom loncu brže skuva.

Neke supstance prelaze direktno iz čvrstog stanja u gasovito i to je sublimacija.

Tačke ključanja nekih supstanci uredi

Vidi još uredi