Vojin Jelić (27. novembar 1921., Knin - 19. decembar 2004., Zagreb), je bio hrvatski prozaik, pjesnik i publicist.

Spada u istaknute pripovjedače poslijeratne hrvatske proze, koji je u svojim romanima i pripovijetkama dao sliku seoskog života u ljudi sa škrtog kamenjara kninskog dijela dalmatinskog zaleđa. Posebno se bavio folklornom tematikom i preispitvanjem djelovanja mita u kulturi Srba u Hrvatskoj.

Njegova djela su prvi roman "Anđeli lijepo pjevaju" (1953), zbirke novela "Ljudi kamenjara", "Limeni pijetao" i "Gorki bajami", u posljednjoj knjizi, "Pogledaj svoje ruke" (1996). U prozno-dokumentarističkoj formi tretira "srpsko pitanje" nakon uspostave samostalne Hrvatske.