Voćinka
Voćinska rijeka ili Voćinka nastaje kod Voćina od potoka Đedovica i Jovanovica, na oko 300 metara nadmorske visine, u severnom podnožju doline Papuka.[1] Đedovica je duža (oko 11,7 km[2]) i izvire na padinama istoimenog vrha na krajnjim zapadnim tačkama Papuka.[3] Voćinska rijeka je dužine 36 km.[2]
Od Voćina, reka dalje teče prema istoku, kroz naselja Kometnik-Jorgići, Kometnik-Zubići, prolazi između naselja Macute na severu i Smude na jugu, Bokane i Ćeralije na severu i Rijenci na jugu. Potom , prolazi kroz naselja Balinci, skreće prema jugoistoku između naselja Četekovac i Čojlug na severu i Krasković i Humljani na jugu, gde nastavlja tok prema severu i protiče između grada Mikleuš na zapadu i naselja Vojlovica na istoku, zatim između naselja Borik na zapadu i Brezovljani Vojlovički na istoku, te naselja Dobrović na zapadu i Bjelkovac (opština Nova Bukovica), na istoku, Donje Bazije i Zvonimirovac na zapadu i Suha Mlaka na istoku.
Voćinska i Branjinska rijeka, od kojih je Voćinska rijeka duža, jugoistočno od Čađavice, kod mesta Čađavički Lug, u šumi Sastavci, formiraju reku Karašicu, desnu pritoku Drave. Karašica se kod Petrijevaca uliva u Dravu.[3]
Između 1911. i 1913. u skolopu melioracijskih radova,[4] sa ciljem smanjivanja opasnosti od poplava i širenja postojećih poljoprivrednih površina od močvarnog zemljišta u tom delu Slavonije, koje je naručila Zadruga za regulaciju reka Karašica i Vučica, izgrađen je i odvodni kanal Vojlovica-Voćinska-Drava (VVD). Kanal polazi od Vojlovice od Vojlovičke rijeke i u Brezovljanima Vojlovičkim se nastavlja na Voćinsku rijeku, a kod Zvonimirovca nastavlja na sever prema Dravi. Kanal omogućava oticanje potoka s Papuka u Dravu. Dužina kanala je 18,5 km, a kapacitet 160 m3. Kanal takođe nosi naziv kanal profesora Stepana Bele (Bella), koji je izradio projekte i nadgledao sve radove izvedene od 1904. do 1940. u slivu Karašice i Vučice.[4] Nizvodno od tog kanala, Voćinska i Branjinska rijeka se nazivaju Donja Voćinska (dužine 16 km) i Donja Branjinska.[5][2]
Izgrađeni kanal je bio jedan od do tada najvećih projekata Zadruge. Svojim širokim koritom kanal je postao saobraćajna barijera, što je zahtevalo moderno premošćavanje, zbog sve većeg korišćenja poljoprivrednih mašina, automobila i mašina za iskorišćavanje šuma.[6] Za izgradnju mostova u delu kanala koji spaja Voćinsku rijeku sa Dravom, angažovana je vukovarska građevinska firma Banheyer i sin, čiji je jedini projektant bio Fran Funtak. On je projektovao 8 armiranobetonskih mostova u secesijskom stilu. Projekat je u tom trenutku predstavljalo najveći posao na polju mostogradnje u Hrvatskoj, kako zbog broja, tako i zbog veličine mostova.[7] Mostovi su građeni uzvodno u periodu 1911-1913. Prvi most na Kopitnici uz Dravu kod Čađavice (danas na državnoj granici između Hrvatske i Mađarske). Širina je kolovoza 5 m i gotovo u celosti je sačuvan,[8] pošto su ga delimično oštetili najverovatnije Nemci miniranjem prilikom povlačenja 1945.[9] Drugi njemu veoma sličan most, širine 6,5 m je građen na putu koji povezuje Josipovac s Čađavicom.[10] Pošto se nalazio na prometnom mestu, nakon kasnije je zamenjen je većim mostom. Treći i četvrti most na šumskim putevima donjomiholjačkogim vlastelinstvima građeni su po istom planu, a predstavljaju varijaciju prva dva i nisu sačuvani.[10] Peti i šesti most trebali su da se rade po istom projektu, i predstavljali su pojednostavljenu varijantu prethodna dva. Međutim, peti most na putu Donje Bazije - Suha Mlaka širine 4 m je dosta odstupio od projekta, a od njega je sada sačuvana samo trećina,[9] odnosno jedan luk. Šesti most na šumskom putu vlastelinstva Ivana Draškovića, kod Dobrovića nije sačuvan.[11] Sedmi most širine 4 m je bio uz železničku prugu koja povezuje Belišće sa Noskovcima kod Čađavice. Poslednji most, širine 1,5 m je trebalo da bude pešački, na šumskom putu miholjačkog vlastelinstva, ali radovi najverovatnije nisu izvedeni.[10]
Izvori
uredi- ↑ Bačić 2009: str. 38
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Nadilo 2014: str. 173
- ↑ 3,0 3,1 Nadilo 2014: str. 165
- ↑ 4,0 4,1 Nadilo 2014: str. 168
- ↑ Nadilo 2014: str. 170
- ↑ Damjanović 2004: str. 106
- ↑ Damjanović 2004: str. 107
- ↑ Damjanović 2004: str. 110
- ↑ 9,0 9,1 Damjanović 2004: str. 113
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Damjanović 2004: str. 111
- ↑ Damjanović 2004: str. 108
Literatura
uredi- Bačić, Dorotea (2009). Srednjovjekovna baština Parka prirode Papuk. 3. Velika: Javna ustanova Park prirode Papuk. ISBN 978-953-99456-3-1. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-13. Pristupljeno 2016-10-16.
- Nadilo, Branko (2014). „Dvojba s dužinom i ušćem dviju rijeka: Tekla voda Karašica”. Građevinar (Zagreb: Hrvatski savez građevinskih inženjera) 66. ISSN 1333-9095.
- Damjanović, Dragan (2004). „Secesijski armiranobetonski mostovi na kanalu Voćinska - Drava vukovarskog arhitekte Frana Funtaka”. Peristil: zbornik radova za istoriju umetnosti (Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti) 47. ISSN 1849-6547.