Vlajkovac je naselje u Srbiji u opštini Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1178 stanovnika (prema popisu iz Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991. bilo je 1328 stanovnika).

Vlajkovac


Pravoslavna crkva u selu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Vršac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1178
Gustina stanovništva 24 st./km²
Geografija
Koordinate 45°04′17″N 21°12′01″E / 45.0715°N 21.200166°E / 45.0715; 21.200166
Nadmorska visina 80 m
Površina 49,1 km²
Vlajkovac na mapi Srbije
Vlajkovac
Vlajkovac
Vlajkovac (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 26332
Pozivni broj 013
Registarska oznaka


Koordinate: 45° 04′ 17" SGŠ, 21° 12′ 01" IGD

Istorija uredi

Vlajkovac se prvi put pominje 1597. godine kao posed sibinjskog kneza, sa stanovnicima srpske narodnosti.

U 16. veku naziv sela Vlajkovac (Vlajkoc) Vlajkovac – 1716. godine. Temesvajkócz – 1911. Vlajkovac – 1922. godine.

Godine 1716. Vlajkovac je dodeljen Vršačkom dištriktu (Srez). 1717. godine bilo je 22. kuće. Za vreme episkopa Maksima Nestorivića (1728-1738) podignuta je crkva brvnara. Pridolaskom sibinjskih Rumuna (1738) naselje je povećano. Tako dok je 1749. godine bilo 40 kuća, 1752. godine bilo je već 87. kuća. 1779 Vlajkovac je pripojen Tamiškom komitatu.

Na putu za Pančevo, car Josif II zadržao se u Vlajkovcu 13. i 14. aprila 1773. godine.

Prvi put počinje da se vode crkvene knjige 1790. godine. Podignuta je Rumunska crkva 1809. godine. 1829. godine ustupi carska komora Vlajkovac, promenom dobara, grofovskoj porodici Betlen. 1832g. imao je Vlajkovac 1252 pravoslavna, 2 katolika i 4 jevreja. U ataru, poznatom kao plodna ravnica, bilo je 85 podaničkih sesija. Brojni i bogati pašnjaci i livade omogućili su i znatno unapredili stočarstvo. Tada je vlastelin bio grof Emerih Betlen.

Vlajkovac je imao 1848. godine 1390 stanovnika, od kojih je bilo pravoslavnih 1375, katolika 6, i jevreja 9. 8. jula 1848. godine Mađari su upalili selo, koje je sa crkvom izgorelo.

Vlajkovac je imao 1854 g. 1183g. stanovnika. Površina katarsterske opštine bila je 7365 lanaca, uključujući tu i bivši alodijalni posed od 2483 lanaca. Vlastelin je bio grof Jovan Betlen.

u Vlajkovcu 1859. g podigao je svoj kastel Georg Močonji. Isto to je učinio i Ferdinand Hajnrih na svome imanju »Ikatelek«. Godine 1872. odelili su se Srbi od Rumuna, kojima je ostala crkva.

Godine 1876. selo je proglašeno velikom opštinom. U toj godini srušila je snažna oluja krov rumunske crkve i iščupala više stabala iz zemlje.

8. decembra 1894. otvorena je železnička stanica na putu Vršac-Kovin koja je predata u saobraćaju. Brojno kretanje stanovništva u poslednjim decenijama bilo je u porastu: 1869. godine bilo je 1484 stanovnika; 1880 – 1354; 1890 – 1532; 1900 – 1590; 1910 – 1650. stanovnika. Po popisu 1921. godine u Vlajkovcu je bilo 1459 stanovnika, od kojih je bilo: Srba-261; Čeha-34; Rumuna-918; Nemaca-22; Mađara- 224.stanovnika.

Doselilo se 1920. godine 120 porodica iz Like i Bosne i Herzegovine, ali se od tog broja, krajem 1927. godine 60 porodica preselilo u Potporanj i Seleuš.[1]

Demografija uredi

U naselju Vlajkovac živi 929 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,5 godina (39,7 kod muškaraca i 41,2 kod žena). U naselju ima 345 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,41.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1656 [2]
1953. 1830
1961. 1855
1971. 1530
1981. 1356
1991. 1328 1191
2002. 1321 1178
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
656 55.68%
Rumuni
  
288 24.44%
Mađari
  
182 15.44%
Jugosloveni
  
16 1.35%
Crnogorci
  
5 0.42%
Bugari
  
3 0.25%
Makedonci
  
2 0.16%
Slovaci
  
1 0.08%
Nemci
  
1 0.08%
Muslimani
  
1 0.08%
nepoznato
  
2 0.16%


Reference uredi

  1. [[Feliks Mileker|Milekerovi letopisi južno Banatskih opština ISBN 86-85075-04-1]]
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura uredi

  1. Korišćena Literatura
  2. Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno 1927„Napredak Pančevo,,
  3. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.*
  4. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu (1928.)
  5. Milekerovi letopisi južno Banatskih opština ISBN 86-85075-04-1
  6. Letopisa Period 1812 – 2009. M. Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Vlajkovcu nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani.

Spoljašnje veze uredi

Naseljena mesta opštine Vršac

Vatin • Veliko Središte • Vlajkovac • Vojvodinci • Vršac • Vršački Ritovi • Gudurica • Zagajica • Izbište • Jablanka • Kuštilj • Mali Žam • Malo Središte • Markovac • Mesić • Orešac • Pavliš • Parta • Potporanj • Ritiševo • Sočica • Straža • Uljma • Šušara