Vlajko Stojiljković

Vlajko Stojiljković (Mala Krsna, 1937. godine - Beograd, 13. 4. 2002) je bio srpski ministar unutrašnjih poslova, optužen za ratne zločine počinjene nad civilnim stanovništvom Kosova. Izvršio je samoubistvo nakon uspostavljanja saradnje sa Međunarodim sudom u Hagu.

Vlajko Stojiljković
Влајко Стојиљковић

Biografija uredi

Vlajko Stojiljković je rođen u Maloj Krsni u Srbiji. Diplomirao je pravo na Beogradskom univerzitetu, a zatim se zaposlio u opštinskom sudu. Nakon toga je postao načelnik Međuopštinskog sekretarijata unutrašnjih poslova u Požarevcu. Stojiljković je bio direktor PIK Požarevac, potpredsednik i predsednik Ekonomskog saveta Jugoslavije i predsednik Ekonomskog saveta Srbije.[1] Bio je blizak Miloševićev saradnik.

Uloga u kosovskom ratu uredi

Stojiljković je imenovan je za Ministra unutrašnjih poslova Srbije 24. 3. 1998. godine. Dana 8. 4. 1999. godine, njegova ovlašćenja, kao ministra unutrašnjih poslova Srbije, proširena su zbog ratnog stanja. Tokom kosovskog rata, neke policijske jedinice, pogotovo jedinice specijalne policije, su činile teške zločine na Kosovu i Metohiji. Prema raznim izveštajima, snage MUP Srbije su odgovorne za masakr u Ljubeniću, masakr u Gornjem Obrinju, masakr u Velikoj Kruši, masakr u Suvoj Reci, masakr u Izbici, masakr u zatvoru Dubrava i mnoge druge zločine.[2][3][4] Svim policijskim snagama koje su bile angažovane i jedinicama koje su delovale po ovlašćenju Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije komandovao je Vlajko Stojiljković, ministar unutrašnjih poslova Srbije.[1]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju protiv njega je podigao optužnicu 27. 5. 1999. godine za zločine na počinjene tokom rata na Kosovu. Optužnica ga je teretila za "planiranje, pripremu i izvođenje" kampanje sistematskog etničkog čišćenja koju su srpske snage provodile na Kosovu (vidi Operacija Potkovica), koja je rezultirala masovnim iseljavanjem i ubistvima civila.[1] Pored njega, kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, su bili navodeni i Slobodan Milošević, Milan Milutinović, Nikola Šainović i Dragoljub Ojdanić.[1]

Stojiljković je pucao sebi u glavu 11. 4. 2002. ispred zgrade Narodne Skupštine, dana kada je usvojen zakon o saradnji sa Međunarodnim sudom. Umro je u beogradskom Urgentnom centru 13. 4..[5]

Vidi još uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi