Vlaho Bukovac
Vlaho Bukovac (pravo ime Biagio Faggioni, franc. Blaise Bukovac) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), hrvatski slikar.[2]

ŽivotopisUredi
Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. u Zagreb, postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umjetničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.
Od 1903. do smrti živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: Dubravka, Gundulićev san na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalištu.
U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.
GalerijaUredi
Gundulićev san, Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1897.
IzvoriUredi
- ↑ Hrvatski državni arhiv, "Obilazak zgrade", Zagreb 2009.
- ↑ nacional.hr Arhivirano 2013-05-07 na Wayback Machine-u Članak u Nacionalu povodom Bukovčeve izložbe u Haagu 2008.