Vladimir Jurčić
Vladimir Jurčić (Bjelovar, 24. rujna 1910. – Zagreb, polovica svibnja 1945.) [1] bio je hrvatski pjesnik, esejist i feljtonist. Pisao je književnu, glazbenu, kazališnu i likovnu kritiku. Za vrijeme tzv. NDH sudjelovao u "ustaškoj promičbi" pišući hvalospjeve ustaškim junacima, npr. "Pukovnik Jure Francetić" u Sarajevskom novom listu [2], i pjesmice u Ustaškom uzdanici za indoktrinaciju Ustaške mladeži od 7 do 11 godina koje slave Poglavnika Antu Pavelića[3]
| Vladimir Jurčić | |
|---|---|
| Puno ime | Vladimir Jurčić |
| Rođenje | 24. rujna 1910. Bjelovar |
| Smrt | polovica svibnja 1945. Zagreb |
| Zanimanje | profesor |
| Nacionalnost | Hrvat |
Životopis uredi
U rodnom mjestu završio pučku školu i prvi razred gimnazije, ostatak u Gospiću, Senju, Vinkovcima i Zagrebu, gdje je diplomirao slavistiku na Filozofskom fakultetu. Do svibnja 1945. radio je na III Muškoj gimnaziji u Kušlanovoj, Zagreb, gdje je uhićen, odveden i ubijen. Na njegovoj rodnoj kući u Bjelovaru, podignuta je spomen-ploča.
Djela uredi
- Lirika 1932. (zajedno s J. Hitrecom i I. G. Kovačićem)
- U metropoli (pjesme, 1932.)
- Ogledalo vremena (s Petrom Bakulom, Vladom Mađarevićem i Novakom Simićem, pjesme, 1936.)
- Svijetli vidici (pjesme, 1940.)
- Hrvatska književna kritika (sintetički prikaz od Vraza do danas, 1937.)
- Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici, 1846. - 1936.) (1936.)
- Vječna straža (izabrane pjesme, 1993.)
Izvori uredi
- Arhivski materijal (Hrvatski dravni arhiv)