Vladičin Han je gradsko naselje u opštini Vladičin Han u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 8338 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 7835 stanovnika).

Vladičin Han

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pčinjski
Opština Vladičin Han
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 8338
Geografija
Koordinate 42°42′17″N 22°03′29″E / 42.704666°N 22.058°E / 42.704666; 22.058
Nadmorska visina 386 m
Vladičin Han na mapi Srbije
Vladičin Han
Vladičin Han
Vladičin Han (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 17510
Pozivni broj 017
Registarska oznaka VR


Koordinate: 42° 42′ 17" SGŠ, 22° 03′ 29" IGD

Ovaj gradić ima dobar položaj jer je na prometnom putnom pravcu od Beograda i Niša preko Skoplja do Soluna.

Vladičin Han pripada grupi opština u dolini Južne Morave, i obuhvata 51 naselje.

Istorija uredi

Vladičin Han spada u red mladih naselja - prvi put se pominje pre oko 120 godina. Ime je dobio po usamljenoj kući - hanu, koja se nalazila na "carskom drumu", u ataru sela Kalimance. Prema podacima publiciste Tatomira P. Vukanovića, kuću je, polovinom 19. veka, podigao izvesni Stefan Grk. Reč je, inače, o Grku Stefanosu Stefanopulusu koji je, bežeći od Turaka, ovde našao utočište, sagradivši han za prihvat karavana. Stefan je kasnije han prodao skopskom mitropolitu Pajsiju, po čijoj je crkvenoj tituli (vladika), han dobio ime - Vladičin Han. Ubrzo je isto ime dobilo i naselje koje se tu formiralo.

OD 1887. godine, Vladičin Han je u službenim spisima naselje koje je i sedište sreza poljaničkog. Razvoju naselja i ovog kraja posebno je doprinela izgradnja železničke pruge 1886. i mosta na Južnoj Moravi 1910. godine. Prema prvom popisu stanovnika od 1890. godine, Vladičin Han imao je 26 kuća i 101 stanovnika, a 1895. godine 60 domaćinstava sa 325 stanovnika. Već 1921. godine, proglašen je za varošicu, iako se opština u narednih šest godina zvala - kalimanska.

Kao i svi ovi krajevi i Vladičin Han je, u toku balkanskih i Prvog svetskog rata, veoma stradao od bugarskog i nemačkog okupatora. O tome govore podaci iz popisa od 1921. godine, kada je registrovano samo 66 domaćinstava i 317 stanovnika. Već 1930. godine, popisom je zabeleženo da ovo mesto ima 450 stanovnika i 117 kuća za stanovanje.

 
Autobuska stanica u Vladičinom Hanu

Između dva svetska rata Vladičin Han je bio varošica sa razvijenom trgovinom i zanatstvom. Podaci kažu da je varoš 1930. godine imala 20 trgovaca koji su godišnje izvozili 50 do 100 vagona jabuka i krušaka, 30 vagona volova i oko 6000 ovaca i koza. Te 1930. godine, varoš je imala 5 vodeničara, 2 kazandžije, 12 kovača, 3 kolara, 5 krojača, 2 obućara, 5 pekara, 2 potkivača, 2 stolara, 15 terzija i po jednog limara i užara. U 57 radnji, pored majstora, radilo je 96 kalfi i šegrta.

Prvo industrijsko preduzeće ovde je formirano u kamenolomu (majdanu) Momin Kamen, koji je, po nekim podacima, radio još u vreme Turaka. Zvanično, prvo industrijsko preduzeće je Fabrika za proizvodnju crepa i cigle, sagrađena 1930/31. godine, koja je bila vlasništvo Miodraga Kostića, Dragutina Stankovića i Mihajla Đorđevića, a zapošljavala je 25 radnika. Prvo državno industrijsko preduzeće bila je Duvanska stanica, koja je počela rad 1937. godine, mada je ovde duvan otkupljivan još pre Prvog svetskog rata. Industrijski i ukupan razvoj mesta posebno je živnuo 1938. godine, kada je Vladičin Han dobio struju.

Novi, ukupni slom, grad je doživeo u Drugom svetskom ratu, kada ga je okupirala bugarska vojska, koja je za četiri godine odavde internirala oko 2300 meštana, a spalila 1160 zgrada. Iz ove opštine je 1850 boraca pristupilo partizanskim jedinicama, od kojih je 152 dalo živote na ratištima širom Jugoslavije. Vladičin Han je 8. septembra 1944. godine oslobodila 8. srpska brigada 22. divizije. Od tada počinje jedna nova stranica istorije ovog grada i njegov nagli ekonomski, kulturni i sveukupni razvoj.

Po prvom posleratnom popisu 1948. godine Vladičin Han je imao 1262 stanovnika i 350 domaćinstava. Već 1953. godine je bilo 1782 žitelja.

Značajna promena je da je varoš 1956. godine dobila svoj prvi Urbanistički plan, a u rasponu od 1958. do 1962. urađen je i Detaljni urbanistički plan. Time je ova varoš počela da dobija urbane konture i lik varoškog naselja industrijskog tipa. Vodovod je izgrađen 1964. godine.

Demografija uredi

U naselju Vladičin Han živi 6524 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,5 godina (35,9 kod muškaraca i 37,2 kod žena). U naselju ima 2643 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,15.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1262 [1]
1953. 1782
1961. 2395
1971. 3809
1981. 6207
1991. 7835 7772
2002. 8529 8338
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
7821 93.79%
Romi
  
361 4.32%
Bugari
  
26 0.31%
Makedonci
  
18 0.21%
Crnogorci
  
6 0.07%
Jugosloveni
  
6 0.07%
Hrvati
  
4 0.04%
Muslimani
  
2 0.02%
Ukrajinci
  
1 0.01%
Rusi
  
1 0.01%
Nemci
  
1 0.01%
Mađari
  
1 0.01%
Goranci
  
1 0.01%
nepoznato
  
9 0.10%


Značajni ljudi uredi

  • Radoslav Zlatanović, pesnik i prevodilac s engleskog jezika, urednik u Izdavačkoj kući "Jedinstvo" u Prištini, živi u Polomu, selu nadomak Vladičinog Hana, inače je do 1999. godine živeo na Kosovu i Metohiji.
  • Zoran M. Mandić pesnik, esejista i književni kritičar rođen je 1950. godine u Vladičinom Hanu, Živi u Apatinu i Somboru. Autor je dvadesetak knjiga poezije. Zastupljen je u velikiom broju antologija i pregleda srpske poezije u zemlji i inostranstvu. Za pesmozbirku Nestvarni štafelaj u izdanju Edicije Braničevo Požarevac dobio je 2005. godine književnu nagradu Knjiga godine Društva književnika Vojvodine. Za knjigu eseja Mali naslovi u izdanju Intelekte iz Valjeva dobio je 2003. godine nagradu Stevan Pešić.

Reference uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze uredi

lokacija