Vjenčanje s morem

Vjenčanje s morem (talijanski: Sposalizio del mare) je najkarakterističnija venecijanska proljetna ceremonija koja se tradicionalno održava negdje od 11. vijeka na dan uskrsnuća (ili za neki drugi vjerski praznik).[1]

Vjenčanje s morem
Sposalizio del mare
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Država  Italija

Svečanost počinje na Trgu Svetog Marka odlaskom dužda u pratnji Venecijanskog patrijarha, članova Velikog vijeća i gotovo svih aristokrata, do mola gdje bi se ukrcali na Bucintora i uz pratnju nebrojene gomile čamaca, gondola i drugih brodica i zaplovili do lučice San Niccolò na Lidu.[1] Tu bi dužd izlio svetu vodu iz vaze, i zatim bacio simboličan prsten u more, koji je blagoslovio patrijarh, izgovarajući ritualnu rečenicu Desponsamus te, mare. In signum veri perpetuique dominii... (Vjenčamo te more. Udružili smo se s tobom more, u znak prave i vječne dominacije...).[1]

Historija uredi

 
Slika Francesca Guardia odlazak Bucintora na Lido

Naizgled strogo vjerska svečanost vjerojatno je povezana s događajem kad je venecijanska flota Pietra II Orseola negdje krajem maja 1000. zauzela Dalmaciju.[1] U riznici bazilike sv. Marka nalaze se najstariji dokumenti sa scenarijem blagosiljanja mora (benedictio maris), ali u njima uopće nema riječi o vjenčanju s morem (desponsatio maris). Ne zna se točno kad se prvi put pojavila ta kombinacija, ali se pretpostavlja da je vezana ili za dolazak u Veneciju pape Aleksandra III, ili uz pomorsku bitku kod Savudrijskog rta, ili uz susret cara Friedricha Barbarosse sa papom.[1]

U svakom slučaju, navedena tri događaja osigurala su Mletačkoj Republici dominaciju nad Jadranom jer je Veneciji bilo strašno stalo da osigura mir između Cara Svetog rimskog carstva i papa, što je i uspjela nakon sklapanja sporazuma 1177. u Veneciji. Ceremonijal Vjenčanja s morem formirao se od kraja 13. do početka 14. vijeka, a puni razvoj imao je 14. vijeku, tad se vjerojatno prvobitno blagosiljanje mora proširilo i integriralo sa vjenčanjem. Vremenom se religiozni karakter ceremonije gotovo potpuno izgubio na račun političkog.[1]

Sve dok je Venecija bazirala svoj prosperitet na pomorskoj dominaciji, odnosno na moru, ova ceremonija imala je ugled, ali otkad se povukla u defanzivu i posvetila odbrani od Osmanlija to više nije bilo tako.[1] Vjenčanje s morem održava se i danas, kao jedna od manifestacija koja privlači velik broj turista.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Sposalizio del mare (talijanski). Treccani. Pristupljeno 27. 1. 2018. 

Vanjske veze uredi