Vjekoslav Vrančić

Vjekoslav Vrančić (25. mart 1904 - 25. septembar 1990) bio je visoki ustaški dužnosnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Nakon proglašenja NDH 1941. obavljao je dužnost zamjenika ministra vanjskih poslova, a 1942. Ante Pavelić ga imenuje izaslanikom pri Drugoj talijanskoj armiji. Na tom položaju pregovara s predstavnicima četnika Jevđevićem, Grđićem and Kraljevićem.[1] Zatim je služio kao zamjenik u ministarstvu unutarnjih poslova NDH, "tijelu neposredno odgovornom za koncentracijske logore i represvni državni aparat".[2] Vrančića je "odlikovao Hitler za zasluge u planiranju koncepta masovne deportacije".[3]

Vjekoslav Vrančić
Vjekoslav Vrančić

Vjekoslav Vrančić u svojoj ministarskoj odori


Na dužnosti
1. februar 1944. – 8. maj 1945.
Predsjednik vlade Nikola Mandić
Prethodnik Josip Cabas
Nasljednik položaj ukinut

Rođen/a 25. mart 1904. (1904-03-25)
Ljubuški, Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska
Umro/la 25. septembar 1990. (dob: 86)
Ramos Mejia, Buenos Aires, Argentina
Državljanstvo Hrvat
Politička stranka Hrvatski oslobodilački pokret (1956-1958; 1960-1990
Ostale političke
afilijacije
Hrvatska seljačka stranka (1925-1936)
Ustaše (1936-1945)
Alma mater Sveučilište u Beču
Zanimanje političar
Profesija ekonomist

Vrančić je bio jedan od Pavelićevih ljudi od najvećeg povjerenja i sudionik mnogih važnih političkih i vojnih događaja u Bosni i Hercegovini. Vrančić je bio ustaški zvaničnik koji je izdavao dekrete o nepostojanju muslimanskog naroda, za koje je tvrdio da su Hrvati islamske vjeroispovjesti.[4] Eugen Dido Kvaternik, visoki ustaški dužnosnik, napisao je za Vrančića: "Za cijelo vrijeme mog službovanja, a i kasnije, dr. Vrančić bio je slijepi instrumenat Pavelićevih osobnih intriga. Paveliću je bila dobro poznata Vrančićeva prošlost, no trebao je kompromitiranog roba. Tu leži tajna intimnih odnosa dr. Pavelića i njegova najgrlatijeg paladina. Posebno ružnu ulogu odigrao je kao Povjerenik kod bivše talijanske vojske. U doba kad su postrojbe talijanske vojske odpremale na tisuće nevinih Hrvata u talijanske (...) Dr. Vrančić je bio, naime, u to doba doušnik Vladete Milićevića, kraljevskog redarstvenog atašea, koji bi Vrančića za pojedine vijesti i podatke nagradjivao iznosima od 10-15 austrijskih šilinga".[5] Vrančić je kao Pavelićev predstavnik imao zaduženje da pomogne osnivanje divizije "Kroatische Waffen-SS Freiwilligen Division" s visokim oficirima SS-a u Zagrebu 5. maja 1943.[6] U ustaškim je redovima stigao do čina majora, no značajnije je njegovo obnašanje dužnosti zamjenika ministra vanjskih poslova, a kasnije i dužnosti ministra rada NDH.

Da bi omogućio predaju ustaškog režima zapadnim Saveznicima, Pavelić je poslao Vrančića (s Andrijom Vrkljanom kao prevoditeljem) Vrhovnom zapovjedniku Savezničkih snaga u Italiji, koji ih je obojicu dao uhititi.[7] Vrančiću je dozvoljeno da se uz pomoć tajne službe SAD-a skloni u Vatikan.[8]

Vrančić je otišao u Argentinu koristeći krivotvorene isprave koje je nabavio uz pomoć Krunoslav Draganovića.[9] U Argentini je ostao sve do svoje smrti u Buenos Airesu 1990. Bio je aktivan u hrvatskoj zajednici u Argentini te je postao potpredsjednik tzv. hrvatske "vlade u egzilu" na čijem je čelu bio Ante Pavelić.[9] Vrančić je bio uključen i u terorističke aktivnosti koje su provodile ekstremno desničarske skupine u Argentini.[9] Zbog njegovih aktivnosti Vrančiću je 1974. bio odbijen ulazak u Australiju.[10] U Argentini je utemeljio tjednik Hrvatski narod.[11] Na zasjedanju Hrvatskog narodnog vijeća 1980. Vrančić je izjavio da se nova hrvatska nacija ne može osloniti na tradiciju NDH, već da će, naprotiv, morati tu tradiciju što je više moguće minimizirati.[12]

ReferenceUredi

  1. Enver Redzic, Bosnia and Herzegovina in the Second World War, Psychology Press, 2005, str. 150
  2. Mark Aarons, John Loftus, Unholy Trinity: The Vatican, The Nazis, and The Swiss Banks, Macmillan, 1998, str. 102.
  3. "Decorated by Hitler in honor of his planning skills at the work of mass deportation". Enrique Krauze, Redeemers: Ideas and Power in Latin America, Harper Collins, 2011, str. 287.
  4. Enver Redzic, Bosnia and Herzegovina in the Second World War, Psychology Press, 2005, str. 177.
  5. Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja: 1925-1945: prilozi za hrvatsku povijest, Starčević, 1995, str. 148.
  6. Shaul Shay, Islamic Terror and the Balkans, Transaction Publishers, 2008, str. 30-31.
  7. Jozo Tomasevich, War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration, Stanford University Press, Oct 1, 2002, str. 753.
  8. Stephen Dorril, MI6: Inside the Covert World of Her Majesty's Secret Intelligence Service, Simon and Schuster, May 21, 2002, str. 354.
  9. 9,0 9,1 9,2 Goñi, Uki, ODESSA -- Smuggling the Nazis to Perón's Argentina, Granta, New York, 2002, str. 214.
  10. Croatia press, Volumes 30-33, Croatia Press, 1977, str. 14.
  11. Hrvati u Argentini
  12. Parlament u Londonu potvrdio pobjedu umjerene struje i poraz najtvrđih koncepata u borbi za osnivanje hrvatske države