Otvori glavni meni

Vječni mir (grčki: ἀπέραντος εἰρήνη[1]) je naziv za mirovni sporazum koji su godine 532. potpisali Istočno Rimsko (Bizantsko) Carstvo s jedne, te Perzijsko (Sasanidsko) Carstvo s druge strane, a kojim je okončan Iberijski rat (527–531). Tok rata je bio u vojničkom smislu neodlučan i prilično iscrpio obje države, pa tako Perzijanci nisu bili u stanju iskoristiti pobjedu u bitci kod Kalinika prethodne godine. Dodatni poticaj za sklapanje mira je bila smrt perzijskog kralja Kavada I, čiji je nasljednik Hozroje I nastojao učvrstiti svoje prijestolje. Nakon višemjesečnih pregovora su utanačeni uvjeti mira prema kojima su priznate predratne granice; Hozroje je pristao na amnestiju Iberijaca čija je pobuna bila povodom za izbijanje rata, ali je isto tako primio izdašnu novčanu odštetu od Bizantinaca. Sporazum je na nekoliko godina osigurao istočnu granicu Bizantskog Carstva, omogućivši bizantskom caru Justinijanu I da svoje vojne i druge resurse usmjeri na projekt stavljanja nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva pod bizantsku kontrolu, što će dovesti do Vandalskog i Gotskog rata. Odnosi između Bizanta i Perzije su postali srdačni, ali je već u ljeto 540. godine Hozroje, smatrajući da je Justinijan previše zauzet borbama u Italiji, otpočeo novi rat protiv Bizanta.

ReferenceUredi

  1. Prokopije, Perzijski rat, I.XXII.17

IzvoriUredi

  • Greatrex, Geoffrey; Lieu, Samuel N. C. (2002), The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars (Part II, 363–630 AD), Routledge, ISBN 0-415-14687-9 
  • Maas, Michael, ur. (2005), The Cambridge companion to the Age of Justinian, Cambridge University Press, ISBN 978-0521817462