Na početku linijskog sistema nalazi se muzički znak koji služi za tačno imenovanje nota. Zove se ključ (fr. i engl. clef).[1][2] Ime ključa i njegovo mesto na liniji u linijskom sistemu daje isto ime i noti koja se nalazi na toj liniji.

C-dur skala napisana u violinskom ili G-ključu. O ovom zvuku Play

Ime ključa zavisi od:

  1. Njegovog oblika.
  2. Mesta gde je napisan u linijskom sistemu.

Violinski ili G-ključ

 
Violinski ili G-ključ.

Violinski ključ ili G-ključ (ital. chiave di violino, engl. treble clef; fr. clé de sol, nem. Violinschlüssel)[1] beleži se od druge linije i daje ime noti (sol u prvoj oktavi). Koristi se za beleženje visokih tonova.

Od svih ključeva, violinski ključ se danas najviše upotrebljava. Koriste ga sledeći muzički instrumenti: violina; flauta, oboa, klarinet, saksofon, harmonika, truba, vibrafon, ksilofon, mandolina, blok-flauta, gitara; desna ruka klavira i harfe; deo udaraljki.

Violinski ključ se koristi i za vokalne glasove: sopran, mecosopran, alt, kontraalt i tenor. Tenor zvuči za oktavu niže od napisanog, a često se piše upotrebom oktav ključа.

  Ponekad iznad ili ispod ključa piše broj 8 ili 8va. To znači da celu deonicu treba transponovati za oktavu naviše - ako je broj iznad ključa; za oktavu naniže - ako je broj ispod ključa.[3]

Pisanje nota po G-ključu

Violinski ključ služi za beleženje nota u obimu od, recimo, e (mi u maloj oktavi) do negde (la u trećoj oktavi) i više. Donji notni primer prikazuje zabeležene tonove u violinskom ključu u opsegu od a (la u maloj oktavi) do (do u trećoj oktavi):

                                  

Koji ključevi se danas upotrebljavaju

Danas se koriste tri vrste ključeva. Njihova imena su:

  1.   G-ključ ili violinski ključ
  2.   F-ključ ili bas ključ
  3. C-ključevi ili vokalni ključevi (sopran, alt, tenor).

Evo kako izgledaju:

a)   altovski ključ.
b)   tenorski ključ.
Pogledajmo kako se jedna ista nota ili do u prvoj oktavi beleži u pomenuta tri ključa:      

Vidi još

Izvori