Villa Pojana je renesansna vila u naselju Poiana Maggiore kod sjevernotalijanskog grada Vicenze, koju je projektirao Andrea Palladio.[1]

Villa Pojana
Mjesto Poiana Maggiore (Via Castello 43)
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1549. – 1563.
Naručitelj Bonifacio Pojana
Tip građevine vila
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Andrea Palladio
Suradnici slikari Girolamo Albanese, Anselmo Canera, Bernardino India, Battista Zelotti
skulptor Bartolomeo Ridolfi
Koordinate: 45°17′N 11°29′E / 45.283°N 11.483°E / 45.283; 11.483

Historija i karakteristike uredi

Vilu je od Palladija naručio Bonifacio Poiana, aristokrat iz Vicenze i član vrlo moćne porodice u Mletačkoj Republici, koja je još od srednjeg vijeka imala feude u tom kraju. Na terenu gdje se trebala izgraditi vila već se nalazio manji dvorac s tornjem iz 15. vijeka. Palladio je vjerojatno projektirao vilu krajem 1540-ih, a građevinski radovi dovršeni su 1563. godine.[1] Tada je dovršena i njena dekoracija koju su obavili slikari Bernardino India i Anselmo Canera te skulptor Bartolomeo Ridolfi.[1]

U traktatu I quattro libri dell'architettura, kao i u londonskoj kolekciji Palladijevih crteža, Villa Pojana je prikazana kao puno kompleksniji projekt s puno više zgrada oko velikih dvorišta, ali u realnosti je od tog projekta podignuta samo jedna duga štala s dorskim kapitelima na lijevoj strani vile.[1] Izgleda da je Palladio u ovom projektu pokušao slijediti logiku funkcionalizma tipičnu za rimske terme. Ona je i prilično skromna jer osim portala i lođe na njoj nema kamene plastike.[2]

Villa Pojana je 1996. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao jedan od objekata lokaliteta Historijski centar Vicenze i Palladijeve vile.[3]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Villa Poiana, Poiana Maggiore (VI) (talijanski). Palladio museum. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  2. Villa Poiana (engleski). Villa Poiana. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-08. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  3. City of Vicenza and the Palladian Villas of the Veneto (engleski). UNESCO. Pristupljeno 5. 2. 2019. 

Vanjske veze uredi