Vid Došen je katolički književnik srpskog jezika[1] rođen u selu Tribnju (primorsko mesto na sredini puta od Obrovca prema Karlobagu) 1720. godine, a umro 6. aprila 1778. u Duboviku kod Slavonskog Broda.[2]

BiografijaUredi

Školovao se u Zagrebu i Gracu. Nakon završene teologije, 1744. postao je glagoljaški sveštenik u Senjskoj biskupiji. Služio je kao kapelan u Zagrebačkoj biskupiji, gde je postao kućni kapelan grofovske porodice Pejačević.

Biskup Galjuf imenovao ga je za duhovnog pomoćnika u Požegi, a od 1756. pa do smrti radi kao župnik u Duboviku kraj Slavonskog Broda, osim između 1773. i 1776., kada je bio profesor etike ("moralke") na požeškoj Akademiji. Boraveći u Slavoniji, učestvuje u mnogobrojnim raspravama o delu Satir iliti divji čovik Matije Antuna Reljkovića[3][4], 1761. godine.

DeloUredi

Odlučno je ustao protiv onih koji su napadali Reljkovića pa je napisao i pamflet-pesmu u osmercu Jeka planine, koja na pisme satyra i tamburasha slavonskoga odjekuje i odgovara koju je objavio u Zagrebu 1767. U njoj se obračunava sa autorom pesme Tamburaš slavonski (anonimnim sveštenikom potpisanim kao Nesmir Kudilović), u kojoj je oštro napadnut Reljkovićev Satir. Tekst je jedan od ključnih izvora u istraživanju polemika i rasprava oko Satira. U Reljkovićevom duhu, ali još snažnije, Došen je nastavio u svojoj čuvenoj pesmi Aždaja sedmoglava bojnim kopljem udarena i nagrđena, iliti sablast griha na sedam glavni griha razdiljenoga oštrom istinom pokarana i prikorena objavljenoj 1768. u Zagrebu. U Aždaji sedmoglavoj moralističkim tonom, lepim narodnim jezikom, govori o sedam glavnih grehova. Manje je poznata Došenova kontroverzna pesma Sličnorični odgovor... Popu Jovanu. Sve pesme je pisao štokavskim narečjem.

PorekloUredi

Došeni su poreklom Bunjevci koji su u vreme velikih bunjevačkih seoba naselili Podgorje, Smiljan, Lovinac, Bilaj i Gospić. Jovan Erdeljanović u knjizi "O poreklu Bunjevaca"[5], piše o Došenima da ih, i katolika i pravoslavnih, ima u Podgorju i Lici, da su pravoslavni oko 1683. primili katoličanstvo. Lopašić pak tvrdi da su Došeni poreklom iz severne Dalmacije i navodi pravoslavne Došene i Došenoviće u zapadnoj Bosni. Etnograf Vaso Banović u knjizi „Gacka dolina s okolnim poljima“, u izdanju Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga, (Zagreb 1932), utvrdio je da su pravoslavnog i srpskog porekla Tribanjske porodice Došen, Uzelac, Pejnović, Babić, Anić, Biondić i Vukelić. Zanimljivo je da su meštani Tribnja govorili ikavskim izgovorom srpskog jezika.

ReferenceUredi

LiteraturaUredi

  • Dionizije Švagelj (1981). Slyčnoryčni odgovor Vida Došena... Popu Jovanu (Znanstveni skup o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviću s otkrivanjem njihovih spomen-ploča, Slavonski Brod, 16. rujna 1978., Rastušje i Glogovica, 17. rujna 1978. izd.). Osijek: JAZU, Centar za znanstveni rad. str. 43-48. 
  • Tomo Matić (1969). Život i rad Vida Došena. Djela Vida Došena, Stari pisci hrvatski. Zagreb: JAZU. str. 34. 
  • Rafo Bogišić (1973). Vid Došen, Zbornik stihova i proze. PSHK. str. 18.  ( potpunom bibliografijom i literaturom)

Vanjske vezeUredi