Wikipedija

Vicko Jelaska

Vicko Jelaska - Stari (1887.-1968.) je bio istaknuti dalmatinski revolucionar i komunist, jedan od veterana komunističkog pokreta u Dal­maciji.[1]

Vicko Jelaska

U vrijeme Velike čistke u KPJ dospeo je u Titovu nemilost, a nakon rata je zatvoren na Golom otoku.

Biografija uredi

Po zanimanju je bio zemljoradnik. Bio je jedan od vodećih dalmatinskih komunista, član Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju. Na inicijativu nekoliko partijskih aktivista, među kojima su se isticali Ivo Marić i Vicko Jelaska, u prostorijama sportskog kluba »Jug« okupilo se oko sredine listopada 1920. više desetaka članova Partije i Općeg zemljoradničkog skupa radi vođenja predizborne kampanje KPJ u Dalmaciji.[2]

Izabran je za člana CK KPJ na IV. konferenciji KPJ.

Siječnja 1936. godine je uhićena grupa od deset splitskih komunista uključujući Jelasku. Vicko Jelaska je napravio čitav cirkus na suđenju dok je pričao o tome kako su ga tukli u policiji. Potanko je izlagao kako su ga mučili.[3]

Jelaska je osuđen na dvije godine zatvora.[2] U veljači 1937. se vratio s robije u Split.[4]

U vrijeme Španjolskog građanskog rata klub RNK Split (osnovan kao HRŠD "Anarh") je organizirao neuspjelu ekspediciju dobrovoljaca antifašista za borbu protiv Franca. U to vrijeme je u Splitu, u organizaciji KPJ za Dalmaciju na čelu bio Vicko Jelaska, kojeg staljinizirano rukovodstvo KPJ nije podnosilo.[5] Nisu ga tek tako mogli izbaciti iz partije jer je bio iznimno popularan među radnicima Splita i Kaštela. Za Jelaske su anarhisti i komunisti u Splitu usko surađivali.[5]

Sukob s Titom i CK KPJ uredi

Nakon uhićenja i smaknuća Milana Gorkića, dotadašnjeg generalnog sekretara KPJ, u Moskvi krajem 1937. godine, unutar Komunističke partije započela je borba za prevlast. Jelaska se priklonio tzv. "Paralelnom centru" predvođenom Ivanom Marićem i Labudom Kusovcem, čime je automatski došao u sukob s Josipom Brozom i njegovim "Privremenim rukovodstvom KPJ".[6]

KPJ je u svibnju 1938. osnovao frontovsku organizaciju - Stranku radnog naroda - koja je trebala sudjelovati na parlamentarnim i lokalnim izborima i funkcionirati kao legalni paravan za komunističku djelatnost. Međutim, hrvatski se ogranak SRN (pod kontrolom KPH) počeo jako približavati HSS-u, zbog čega je rukovodstvo KPH bilo kritizirano od strane Titovog Privremenog rukovodstva KPJ. Jelaska i Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju zapravo su bili bliže Titovoj liniji očuvanja samostalnosti SRN-a u odnosu na HSS, no njihova izražena podrška suparničkom Paralelnom centru značila je da dalmatinski komunisti ipak neće moći izbjeći kažnjavanje.[7]

Titovo Privremeno rukovodstvo je stoga krajem 1938. optužilo PK KPH Dalmacije za "likvidaciju" ilegalnih partijskih organizacija u korist legalnih struktura SRN-a, odnosno za zapuštanje ilegalnog partijskog rada KPH/KPJ. Rukovodstvo hrvatske sekcije Stranke radnog naroda (tada pod kontrolom vodstva KPH, koje je u međuvremenu prihvatilo liniju Privremenog rukovodstva) je na temelju te generalno lažne optužnice izbacilo Jelasku iz članstva SRN. Međutim, članstvo SRN-a u Splitu se suprotstavilo takvoj odluci i izglasalo podršku Jelaski i njegovim drugovima, koji također nisu prihvaćali odluku centrale SRN-a i KPH. Jelaska je istovremeno bio izbačen i iz članstva KPH/KPJ, dok je dotadašnji Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju bio raspušten, no Jelaska se nije odmah politički pasivizirao.[7] Na njegovo je mjesto u PK KPH u rujnu 1938. bio postavljen Duško Mrduljaš, kojeg je Titov CK KPJ smijenio nakon svega par mjeseci - smatralo se da je i dalje pod prejakim utjecajem Jelaske. Potom, u listopadu 1939., na mjesto političkog sekretara PK KPH Dalmacije postavljen je Vicko Krstulović, koji je sve do kraja 1940. godine uz pomoć CK KPJ pokušavao ukloniti utjecaj Vicka Jelaske i njegovih kadrova iz komunističkog pokreta Dalmacije[7][8], u čemu je konačno uspio tek s razvojem NOB-a.[9]

Drugi svjetski rat i poraće uredi

Tokom rata, Vicko Jelaska i Ivo Baljkas su zatvoreni u fašističke logore u Italiji.[10]

Nakon rata Jelaska je bio zatvoren na Golom otoku.[11] Vlado Dapčević u svojim sjećanjima navodi da su ih "tukli kao volove": čak i Vicka Jelasku koji je tada imao preko sedamdeset godina.[12]

»Kad sam se oporavio, poslali su me da sa starcima i nesposobnima tucam kamen. Ali, ne čekićem. Kamenom o kamen. [...] Ruke su, zato, stalno izranjavljene. Tu sam sreo Vicka Jelacku. Imao je tad sedamdeset dvije godine. [...] Znaš li ti ko je Vicko Jelacka? Prije rata je bio sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Dalmaciju. Trideset sedme su on i Marić bili protiv postavljanja Tita za generalnog sekretara. Trideset devete su isključeni iz Partije, koliko se sjećam, a za sekretara Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju postavljen je Vicko Krstulović. Vicko Jelacka je bio seljak iz okoline Splita i član Partije od samog njenog stvaranja - od devetsto osamnaeste. Čak prije Prvog svjetskog rata bio je član Socijaldemokratske partije. Bio je najpopularniji čovjek u Dalmaciji. Svi oni, medu njima i Labud Kusovac, koji su se tada izjasnili protiv Tita, bili su pohapšeni četrdeset osme i dovedeni na Goli otok. Tukli su ih k'o volove. Čak i starog Vicka.«[13]

Vlado Dapčević, jedan od golootočana

Dragoljub Jovanović u svojoj knjizi Muzej živih ljudi 1 opisuje premlaćivanje Vicka Jelaske od strane Đoke Miličevića, Zorana Vidakovića, Duke Božovića i Esada ?. " Vice uopšte nema kože na tabanima. Terali su ga u početku da nosi kamen bos. Otvorile su mu se rane na tabanima i nečim se inficirale, tako da koža ne može nikako da zamladi i očvrsne. Sada ima gumenjake, ali gazi po živim ranama. Čarapa nema, kao i svi mi...u svakom slučaju, većina. Nema ni lekova ni masti ni zavoja. Gledaj samo koliki su mu kamen natovarili na leđa! Gledaj onoga što ga goni i tuče štapom. Ko zna odakle on nosi taj kamen. Očigledno je da se mnogo muči i da više ne moźe da ga nosi. Gle! Bacio je kamen. Vidi kako ga Zoran tuče. Čak dovde dopire njegov glas: Diži taj kamen bando! Ne zabušavaj. Vice mu nešto odgovara. Više neće da nosi. Šibaju ga prutom. On ne reaguje. Zatim otme prut iz Đokinih ruku i polomi ga u komade. Obadvojica ga zgrabe za ramena i za gušu. On razmahne rukama - oni popadaju po kamenju. Zoran nekud ode. Valjda traži pomoć. Sa Zoranom dođoše Duka i sobni. Počeše svi da mlate Vica prutovima, on se nije micao sa zemlje. "

U popularnoj kulturi uredi

U zbirci pripovijedaka "Opraštanja nije bilo" Mihailo Lalić piše u pripovijetci "Ni stida, ni sažaljenja" o Vicku Jelaski i njegovom životu.

Izvori uredi

  1. ↑ https://www.znaci.org/00003/661.pdf
  2. ↑ 2,0 2,1 http://books.google.rs/books?id=6KxQAQAAIAAJ&q=Vicko+Jelaska&dq=Vicko+Jelaska&hl=en&sa=X&ei=cCnHU53rFeWN4gTb14BY&ved=0CEYQ6AEwBg
  3. ↑ http://books.google.rs/books?id=-x0NAQAAIAAJ&q=Vicko+Jelaska&dq=Vicko+Jelaska&hl=en&sa=X&ei=cCnHU53rFeWN4gTb14BY&ved=0CK8BEOgBMBc
  4. ↑ http://books.google.rs/books?id=uiQmAAAAMAAJ&q=Vicko+Jelaska&dq=Vicko+Jelaska&hl=en&sa=X&ei=cCnHU53rFeWN4gTb14BY&ved=0CGoQ6AEwDA
  5. ↑ 5,0 5,1 „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-26. Pristupljeno 2014-07-17. 
  6. ↑ Gužvica, Stefan. 2020. Before Tito: The Communist Party of Yugoslavia during the Great Purge (1936-1940). Acta Universitatis Tallinnensis. Tallinn. str. 111. ISBN 978-9985-58-876-5
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Gužvica, Stefan. 2020. Before Tito: The Communist Party of Yugoslavia during the Great Purge (1936-1940). Acta Universitatis Tallinnensis. Tallinn. str. 174-177. ISBN 978-9985-58-876-5
  8. ↑ Krstulović, Vicko. 2012. Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 1: Na stazama partije, revolucije i bratstva i jedinstva : 1905-1943. Most Art, Buybook. Beograd, Sarajevo, Zagreb. ISBN 9789537893019, str. 93-98.
  9. ↑ Kvesić, Sibe. 1960. Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi. Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije. Split. str. 169.

    U pismu apelirate [CK KPH] na naše članstvo, da se okupi oko Pokrajinskog komiteta, ali vaše pismo nas stavlja u teški položaj. Svi naši antipartijski i oportunistički elementi, a osobito grupa Jelaska, Marić, Baljkas, ne trebaju ništa drugo nego ovo pismo u borbi protiv Pokrajinskog komiteta i Partije. Danas se čuje od onih, koji su pod njihovim utjecajem, sljedeća glasina, da je drug Jović [V. Krstulović] slao ljude u partizane, da tamo nastradaju i da je on (Jović) od odijela sakupljenih za partizane dao izraditi odijela za svoju djecu. I kad vi u otvorenom pismu bacate svu krivicu na Pokrajinski komitet, onda možete biti sigurni, da će nas još više optužiti u vezi s palim drugovima, što nam ne može biti svejedno.

    – Odgovor PK KPH za Dalmaciju na otvoreno pismo CK KPH, novembar 1941.
  10. ↑ http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276063-Ruka-dzelata
  11. ↑ http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=159752
  12. ↑ http://books.google.rs/books?id=dkA7AAAAMAAJ&q=Vicko+Jelaska&dq=Vicko+Jelaska&hl=en&sa=X&ei=cCnHU53rFeWN4gTb14BY&ved=0CLcBEOgBMBg
  13. ↑ http://www.partijarada.org/Arhiv/IB-JVD.pdf

Vidi još uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Vicko_Jelaska&oldid=41814099