Vesna Pusić (Zagreb, 25. ožujka 1953.), hrvatska publicistikinja, političarka, bivša ministrica Vanjskih i Europski poslova te sveučilišna profesorica. Pusić se danas smatra ne samo, uz Radimira Čačića, ključnom osobom HNS-a i osobom zaslužnom za integraciju Hrvatske u Europu već i jednom od najutjecajnijih hrvatskih političarki uopće.

Vesna Pusić
Vesna Pusić


Na dužnosti
23. decembar 2011. – 22. januara 2016.
Predsjednik vlade Zoran Milanović
Prethodnik Gordan Jandroković

Na dužnosti
2000 – 2008
Prethodnik Radimir Čačić
Nasljednik Radimir Čačić

Rođen/a 25. april 1953. (1953-04-25) (dob: 67)
Zagreb, NR Hrvatska, FNRJ
Politička stranka Hrvatska narodna stranka
Religija ateistica[1]
Website vesna-pusic.hns.hr

ŽivotopisUredi

Vesna Pusić rođena je 25. ožujka 1953. godine u Zagrebu u staroj zagrebačkoj obitelji Pusić. Majka Višnja, rođena Anđelinović, bila je profesorica engleskog jezika, a otac Eugen svjetski poznati sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Jedno je vrijeme bio i savjetnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Godine 1971. upisuje studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomira 1976. godine te potom dvije godine provodi na Institutu za sociologiju u Ljubljani na kojemu radi na istraživanju o industrijskoj demokraciji u 12 europskih zemalja. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi od 1978. godine, a 1984. doktorira iz područja sociologije kod akademika Josipa Županova. U jednom je mandatu (od 1992. do 1994.) pročelnica Odsjeka, a od 1998. godine je redovni profesor Fakulteta. Predaje Sociologiju politike i Teorije industrijske demokracije.

Od 1989. do 1991. provela je istraživanje o upravljačkim stilovima u 18 najuspješnijih industrijskih organizacija u Hrvatskoj. To je istraživanje poslužilo kao osnova za analizu upravljačke elite kao potencijalne političke elite u tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja objavljeni su u njenoj knjizi «Vladaoci i upravljači» (Novi Liber, 1992.). Bila je i koordinatorica istraživačkog projekta o dominantnim političkim, vjerskim, obiteljskim i radnim vrijednostima u Hrvatskoj, u sklopu globalne ankete o svjetskim vrijednostima pokrenute 1978. godine na Institutu za socijalna istraživanja sveučilišta u Michiganu.

Devedesetih je godina jedna od osnivača te direktorica Erazmus Gilde, nevladinog, nestranačkog projekta za promicanje kulture demokracije. U sklopu projekta izdaje časopis Erasmus, koji se uglavnom fokusirao na različite aspekte tranzicije u Hrvatskoj te ostalim istočnoeuropskim zemljama. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. U okviru Erasmus Gilde, koja je djelovala do 1998. godine, organizirala je veliki broj okruglih stolova i rasprava o kontroverznim pitanjima u regiji, s ciljem poticanja građanske inicijative u razrješavanju sukoba i traženja alternativnih političkih rješenja na ovom području.

Kao sveučilišni profesor boravila je u SAD-u, na The American University, Washington, D.C., Sveučilištu Georgetown, Washington, D.C., Sloan School of Management, Massachussets Institute of Technology, Sveučilištu u Chicagu, Cornell University, Ithaca, New York, The Willson Centre, Washington D.C., The Foreign Service Institut, State Departmentu te drugim akademskim, znanstvenim i srodnim institucijama na kojima je održala niz predavanja.

Politička karijeraUredi

Krajem sedamdesetih godina 20. st. (1978.) jedna je od sedam žena koje su inicirale i organizirale prvu feminističku grupu u Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata, pod nazivom Žena i društvo. Zbog aktivnog djelovanja članica, grupa je bila predmet javne kritike tadašnje službene politike, ali i mnogih javnih osoba koje su zastupale antifeminističke pozicije.

Nakon uvođenja višestranačja u Hrvatsku, Vesna Pusić se priključila Hrvatskoj narodnoj stranci. U svijetu je odjeknuo zahtjev šestero hrvatskih političara, godine 1993., za odstupanjem i odgovornošću predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana,koji su potpisali V.Pusić, K.Cviić, I.Banac, V.Gotovac, O.Žunec i S.Goldstein. Na parlamentarnim izborima 2000. godine ulazi u Sabor, a iste je godine u travnju izabrana za predsjednicu HNS-a. Postala je poznata po oštroj kritici politike Franje Tuđmana, odnosno Hrvatske, prema BiH za vrijeme rata 1990-ih, zbog čega je postala predmetom žestokih napada od strane desnih i nacionalističkih krugova. Na izborima 2003. godine ponovo ulazi u Sabor te je izabrana za njegovu potpredsjednicu, a godinu kasnije HNS-ovi delegati ponovo je biraju za predsjednicu stranke. Za vrijeme njezinog mandata HNS je postao treća stranka u Hrvatskom saboru i zemlji, povećao broj članova s 5000 na 35.000 te upeterostručio broj zastupnika u Saboru. Pod njezinim je vodstvom HNS uspješno proveo još jedan dotad jedinstven proces u hrvatskoj politici – 2005. u veljači ujedinjuju se HNS i LIBRA, te danas zajedno tvore Hrvatsku narodnu stranku – liberalne demokrate.

2006. godine postala je potpredsjednica Europske liberalne i reformističke stranke (ELDR-a).

Godine 2009. se kandidirala za predsjednicu Republike.

DjelaUredi

Autorica je triju knjiga koje služe kao sveučilišna literatura:

  • Demokracije i diktature (Novi Liber, 1998)
  • Vladaoci i upravljači (Novi Liber, 1992)
  • Industrijska demokracija i civilno društvo (Sociološko društvo Hrvatske, 1986.)

Koautorica je Industrial Democracy in Europe i European Industrial Relations (Clarendon Press, Oxford, 1981),

Objavila je i preko pedeset znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima.

IzvoriUredi

  1. Robert Bajruši (24. III 2009.). "Život bez Boga i vraga u katoličkoj Hrvatskoj" [Life without God and devil in Catholic Croatia]. Nacional #697. Pristupljeno 5. XI 2010.  Check date values in: |date=, |accessdate= (help)

Vanjske povezniceUredi