Venko Markovski
Venko Markovski (makedonski: Венко Марковски; Skoplje, 15. mart 1915 - Sofija, 7. januar 1988) je bio makedonski i bugarski poeta, dramski pisac i jedan od osnivača savremene makedonske literature.
| Венко Марковски Venko Markovski | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Вениамин Миланов Тошев Veniamin Milanov Toshev 15. 3. 1915. Skopje, Kraljevina Srbija |
| Smrt | 7. 1. 1988. (dob: 72) Sofia, NR Bugarska |
| Opus | |
| Književne vrste | poezija, historija |
| Jezik | makedonski, bugarski |
Markovski je rođen u Skoplju, 15. marta 1915. godine. Gimnaziju je završio u Skoplju, a slovensku filologiju je studirao u Sofiji. Bio je član Makedonske literaturne grupe, osnovane u Skoplju (1931) i Makedonskog literaturnog kruga (1938-1941). Učesnik u NOB-u, član Vrhovnog štaba NOV i POJ, član Inicijativnog odbora za ASNOM-a i član Predsedništva ASNOM-a. U periodu 1944-1945. Aktivno učestvuje u radu komisije za nostrifikaciju makedonskog književnog jezika.
1956. godine je osuđen na petogodišnju robiju na Golom otoku, a 1965. godine se preselio u Bugarsku gde piše dela posvećene istoriji bugarskog naroda u kojima smatra da su Makedonci deo bugarskog naroda.[1]
Stvaralaštvo uredi
Zbirke stihova "Narodni bigori" i "Oginot", izdati 1938. godina, su prve stihovne knjige na makedonskom jeziku. Od 1939. do 1954. godine u Sofiji i u Skoplju su izdate, između ostalih, i "Elegii", "Goce", "Ilinden", "Čudna e Makedonija", "Orlicata", "Glamji", romanot u stihovim "Klime", "Nad plamnati bezdni", "Skazna za rezbarot".
U "Narodnoj bigori" i "Oginot", pesme Markovskog su narodne, po karakteru ljubavne pesme isprepletene nacionalno-oslobodilačkim motivima. Kasnije, Markovski potpadna pod snažni uticaj socijalističkog realizma i sa socijal-realističkim stilom piše pohvalne pesme posvećene Titu.
1967. godine u Sofiji je objavio "Epopeja nezaboravljenih", 1975. godine - "Izabrani dela".
Izvori uredi
- ↑ Krъvta voda ne stava, gl. 2, Dali bъlgarite ot Makedoniя imat svoя sobstvena istoriя, pdf