Deklaracija o nezavisnosti Venezuele
Deklaracija nezavisnosti Venezuele (španjolski: Acta de la Declaración de Independencia de Venezuela), službeno Svečani akt o nezavisnosti (španjolski: Acta Solemne de Independencia) bio je dokument što ga je 5. srpnja 1811. godine svečano proglasio zajednički Kongres venezuelanskih provincija, a kojim je proklamirana nezavisnost venezuelanskih provincija od španjolske Krune te želja za uspostavom nezavisne države temeljene na principima jednakosti svih građana, ukidanju cenzure i slobodi izražavanja. Ovi su principi ubrzo postali ustavna načela i predstavljali su radikalno liberalni zaokret u odnosu na višestoljetnu kolonijalnu politiku provođenu od strane Krune.
| Svečani akt o nezavisnosti | ||
|---|---|---|
 Martín Tovar y Tovar: Potpisivanje Deklaracije nezavisnosti (1876.) | ||
| Generalno | ||
| Tip sporazuma | deklaracija nezavisnosti | |
| Depozitar | Narodna skupština Caracas, Venezuela
| |
| Jezik | španjolski jezik | |
| Potpisivanje | 5. srpnja 1811. | |
| Ratifikacija | 7. srpnja 1811. | |
| Stranke | ||
|
| ||
| Potpisnici | Sedam provincija generalne kapetanije Venezuele | |
Sedam od ukupno deset provincija koje su sačinjavale generalnu kapetaniju Venezuelu, potpisale su deklaraciju o nezavisnosti u kojoj su objasnile svoje razloge za taj čin, između ostalog, zbog činjenice da je štetno da jedna malena europska zemlja vlada tako velikim teritorijem Novog svijeta, da je Španjolska Amerika stekla svoje pravo na samoodređenje nakon abdikacija Carlosa IV. i Ferdinanda VII. i da politička nestabilnost u Španjolskoj diktira da Venezuela uspostavi samoupravu, neovisno o prijateljskim odnosima među nacijama. Sedam provincija koje su potpisale deklaraciju bile su Caracas, Cumaná, Barinas, Margarita, Barcelona, Mérida i Trujillo, dok su preostale tri (Maracaibo, Coro i Guayana) odlučile ostati uz Krunu.
Deklaracija je proglasila novu državu, Američku Konfederaciju Venezuelu, a njezini glavni autori bili su Cristóbal Mendoza i Juan Germán Roscio. Kongres je dokument ratificirao 7. srpnja, a pohranjen je 17. kolovoza u Caracasu.