Vatikan

(Preusmjereno sa stranice Vatikanski grad)

Vatikan (Vaticano),[α 1] država na dijelu teritorija grada Rima; najmanja nezavisna država na svijetu po površini i broju stanovnika. Sjedište je pape i teritorija Svete Stolice, središnje vlasti Rimokatoličke crkve. Vatikan se nalazi na Vatikanskom brežuljku (mons vaticanus), koji se tako zvao još prije kršćanske prisutnosti, i vatikanskih polja sjeverno od brežuljka.

Država Vatikanskog Grada
Himna: ""Inno e Marcia Pontificale"  (italijanski)
"Pontifikalna himna i marš"
"
Položaj  Vatikan  (zelena) in Evropa  (tamnosivo)  —  [Legend]
Službeni jeziciitalijanski[1]
Etničke skupine
Italijani, Švicarci (Švicarska Garda), ostali [2]
Vladacrkvena;
svećeničko-monarhijska[3];
apsolutna monarhija;
izborna monarhija;
izborna teokracija.
• Suveren
Papa Franjo
Giuseppe Bertello
Nezavisnost 
11. februar 1929.
Površina
• Ukupno
0,44 km2 (231..)
Stanovništvo
• Procjena za jul 2009.
826[4] (220..)
• Gustoća
1877 /km2 (4..)
ValutaEuro (€)[5] (EUR)
Vremenska zonaUTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)
UTC+2 (CEST)
Veb-domena.va

Teritorija

 
Karta Vatikanskog Grada
 
Trg sv. Petra

Vatikan je jedna od europskih mikro-država, a smjestio se na Vatikanskom brežuljku u zapadnom dijelu centra Rima, nekoliko stotina metara udaljen od obala rijeke Tiber. Granice prema Italiji u potpunosti slijede gradske zidine, koje su izgrađene da bi zaštitile Papu. Granice prestaju pratiti zidine na trgu sv. Petra gdje granica slijedi Berninijeve kolonade. S trga sv. Petra vodi Via della Conciliazione (ulica pomirenja), koju je uredio Mussolini nakon potpisivanja Lateranskih sporazuma. Na samom istoku Vatikan je otvoren prema Rimu.

Ime "Vatikan" dolazi od Latinskog Mons Vaticanus, što je označavalo Vatikanski brežuljak. No, Vatikan je, osim na Vatikanskom brežuljku, izgrađen i na Vatikanskim poljima, gdje je glavnina današnjeg Vatikana.

Vatikan izvan svojih granica posjeduje određene objekte koji imaju ekstrateritorijalni status. Najpoznatija eksteritorijalna jedinica izvan Vatikana je Castel Gandolfo, papinski ljetnikovac u jugoistočnim predgrađima Rima, a jedan je od naselja poznatih pod nazivom Castelli Romani. Osim Castel Gandolfa, eksteritorijalni status ima još oko 20 građevina u Rimu, od kojih su najvažnije bazilike Sv. Ivana Lateranskog (Basilica di San Giovanni in Laterano), Sv. Marije Velike (Basilica di Santa Maria Maggiore) te Sv. Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le mura).

Klima Vatikana je mediteranska sa umjerenim i kišnim zimama, a vrućim i suhim ljetima.

Demografija

Kompletan članak : Demografija Vatikana

Negdje oko 900 žitelja Vatikana živi u unutrašnjosti gradskih zidina. Građani Vatikana su uglavnom klirici, računajući i visoke službenike, monahinje, kao i Švicarska garda, dobrovoljna vojna organizacija. Ima oko 3000 stranih radnika, koji su radna snaga države, ali koji žive izvan Vatikana.

Natalitet Vatikana je nepoznat, ali može se predpostaviti da je neznatan po prirodi monaškog života, upoređujući sa ostalim europskim zemljama.

Poglavar države

 
Statua Sv. Petra

Papa je poglavar Vatikana, a ujedno je biskup rimske biskupije i vrhovni poglavar Katoličke Crkve. Papa je izborna funkcija koju bira kolegij kardinala tijekom konklava. Papa je apsolutistički monarh, tj. ima legitimnu, izvršnu i sudsku vlast, i jedini je apsolutistički monarh u Europi. Papa se bira na doživotnu dužnost tijekom konklava na kojima sudjeluju svi kardinali starosti do 80 godina na dan smrti posljednjeg Pape. Uz Papu, Vatikan vode Državno tajništvo i Vatikanski guvernat. Sadašnji papa je Papa Franjo, državni tajnik je kardinal Tarcisio Bertone, a guverner Vatikana je nadbiskup Giovanni Lajolo.

Historija

 
Slika Vatikanske knjižnice

I prije pojave Kršćanstva, prostor današnjeg Vatikana se smatrao svetim i nije bio naseljen. U 1. stoljeću nove ere, na tom području car Kaligula gradi cirkus, koji je poslije njega dovršio Neron, po kojemu je cirkus dobio ime. Obelisk koji je danas na "Trgu Svetog Petra" je na to mjesto donesen iz Neronovog cirkusa, a izvorno potječe iz Heliopolisa u današnjem Egiptu. Prema predaji, u istom cirkusu je razapet sv. Petar naglavačke, te je pokopan u blizini, gdje je danas "Bazilika Sv. Petra".

326. godine poslije Krista je izgrađena Konstantinova "Bazilika Sv. Petra" na mjestu groba Svetog Petra. Temelji tadašnje bazilike se nalaze ispod današnje "Bazilike Sv. Petra", a dokazani su tijekom prve polovice 20. stoljeća. Tijekom stoljeća, papinski utjecaj je rastao i pape su stvorile veliku i moćnu državu koja je svojevremeno zauzimala veliki dio Apeninskog poluotoka. Takvo stanje je bilo sve do sredine 19. stoljeća, kada je to područje preuzelo novonastalo talijansko kraljevstvo. Vatikan nije bio tijekom cijele povijesti sjedište pape, već su to bile Lateranska palača, Kvirinalska palača, a od 1309. do 1377. pape su stolovali u Avignonu u Francuskoj.

Nakon ujedinjenja Italije status papinstva je ostao upitan sve od 1861. do 1929. godine, što je ostalo poznato pod nazivom Rimsko pitanje. Područje Vatikana je do 1929. godine bilo pod upravom tadašnjeg rimskog distrikta Borgo, ali je Garantnim zakonom Italija jamčila papama određena prava i počasti.

Pape su tijekom tog vremena odbijale priznati talijanskog kralja kao poglavara Rima i odbijali su napustiti Vatikan (posljednji vladar "Papinske države", papa Pio IX. je ostao poznat kao Vatikanski zarobljenik). Stanje je napokon riješeno 11. veljače 1929. kada je potpisan Lateranski ugovor između Vatikana i Kraljevine Italije. Ugovor su potpisali Benito Mussolini i kardinal Pietro Gasparri. Ugovor je osigurao neovisnost Vatikana i posebni status Katoličke Crkve u Italiji. Godine 1984. novi je ugovor priznao Katoličanstvo kao državnu vjeru u Italiji.

 
Trg Sv. Petra s obeliskom iz Neronove arene

Politika

Iako je najmanja neovisna država na svijetu ima veliki međunarodni utjecaj, ima samostalnu upravu, sudstvo, vanjsku politiku. Vatikan je glavno sjedište katoličke crkve i njezinog poglavara pape.Veleposlanici stranih država nisu akreditirani pri Vatikanu, već pri Svetoj Stolici. Sva veleposlanstva su smještena u gradu Rimu, premda su tijekom Drugog svjetskog rata poneka veleposlanstva bila smještena unutar Vatikana, kao npr. Velike Britanije.

Vojska i sigurnost

 
Papinska švicarska garda

Vatikan ima najmanju i najstariju vojsku na svijetu - Švicarsku gardu. Osnovao ju je papa Julije II. 22. siječnja 1506., a bila je sastavljena od švicarskih plaćenika. Garda broj 110 pripadnika, koji su zaduženi za neposrednu zaštitu Svetog Oca, čuvanje njegovih rezidencija, a služe i u protokolarne svrhe kao počasna garda.

Corpo della Gendarmeria dello Stato della Città djeluje kao vatikanska policija, iako se skraćeno naziva Vigilanza, što je skraćenica od prijašnjeg naziva.

Za vanjsku obranu Vatikana zadužena je Italija.

Grad Vatikan
  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Vatikan
Registriran:1984.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iv, vi
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Kultura

U Vatikan dolaze brojni turisti zbog neprocjenivog umjetničkog blaga i graditeljskih spomenika. Građevine poput Bazilike Sv. Petra i Sikstinske kapele se smatraju jednim od najvećih svjetskih dostignuća na polju kulturne baštine koji uključuju poznate umjetnike poput Botticellija, Berninija, Raphaela i Michelangela.

Kolekcija Vatikanske knjižnice i fundus Vatikanskog muzeja su od velikog značaja za znanost i kulturu. Od 1984. se Vatikan nalazi pod zaštitom UNESCO-a.[6]

Komunikacije


Bilješke

  1. . Vatikan, tal. Vaticano [vatiˈkaːno], lat. Vaticanum [vatiˈkanum]; puni naziv Grad Vatikan ili Vatikanski Grad, tal. Città del Vaticano [tʃitˈta ddel vatiˈkaːno], lat. Civitas Vaticana [ˈtʃivitas vatiˈkana]; službeno Država Grada Vatikana ili Država Vatikanskog Grada, tal. Stato della Città del Vaticano, lat. Status Civitatis Vaticanae.

Reference

  1. U stavu s čl. 2 Legge sulle fonti del diritto od 7. juna 1929., svi zakoni i uredbe države se štampaju na italijanskom Supplemento per le leggi e disposizioni dello Stato della Città del Vaticano priključen Acta Apostolicae Sedis. Tekst prvih sedam aktova priključenihj tom sporazumu here. Dok država koristi samo italijanski, mnogi drugi jezici se koriste od institucija u državi, kao Sveta stolica, Pontifikalna švajcarska garda i Pontifikalna akademija nauka. Sveta stolica koristi latinski kao službeni i francuski kao diplomatski jezik; uz to, njen Državni sekretarijat koristi engleski, njemački, italijanski, poljski, portugalski i španski. Švajcarska Garda, u kojoj su komande na njemačkom, također koristi francuski i italijanski u svojim ceremonijama. L'Osservatore Romano, poluslužbeni list Svete stoilice, koristi engleski, francuski, njemački, italijanski, Malayalam, poljski, portugalski i španski. Vatikanski radio koristi albanski, amharski, arapski, armenski, bjeloruski, bugarski, kineski, hrvatski, češki, esperanto, engleski, filipinski, francuski, njemački, hindi, mađarski, italijanski, kiswahili, latvijski, litvanski, malayalam, poljski, portugalski, rumunjski, ruski, slovački, slovenski, somalijski, španski, tamilski, tigrinja, ukrajinski i vijetnamski.
  2. „CIA Factbook of the Vatican City”. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-13. Pristupljeno 2009-07-08. 
  3. catholic-pages.com
  4. Holy See (Vatican City) Arhivirano 2020-12-23 na Wayback Machine-u, The World Factbook, CIA. Retrieved 14 April 2009.
  5. Prije 2002. se koristilka Vatikanska lira (s paritetom italijanske lire).
  6. „Vatikan grad - br.1313”. UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org. Pristupljeno 9. 2. 2023. (en)

Vanjske veze