Vasilij Golovnin

Vasilij Golovnin

Portret Vasilija Golovnina
Portret Vasilija Golovnina

Informacije
Rođenje 19. april 1776.[1]
selo Guljniki (Rjazanjska oblast)
 Rusko Carstvo
Smrt 11. jul 1831.[1]
Sankt Peterburg
 Rusko Carstvo

Vasilij Mihajlovič Golovnin (ruski: Василий Михайлович Головнин) (selo Guljniki (Rjazanjska oblast), 19. april 1776. – Sankt Peterburg, 11. jul 1831.), bio je ruski istraživač, pomorac, viceadmiral i dopisni član Ruske akademije nauka iz Sankt Peterburga.[1]

BiografijaUredi

Vasilij Golovnin je završio Rusku carsku pomorsku akademiju Kronštat u Sankt Peterburgu 1792.[1] i nakon tog je služio kao dobrovoljac u Kraljevskoj ratnoj mornarici Ujedinjenog Kraljevstva od 1801. do 1805. godine. Kasnije je po nalogu ruskog cara Aleksandra I otplovio 1807. istraživati obale Aljaske, Kurila i Kamčatke. Nakon što je oplovio rt Horn, doplovio je 1809. do Kamčatke. Za vrijeme dok je 1811. istraživao jedan od kurilskih otoka, zarobili su ga Japanci i zadržali pune dvije godine. On je to vrijeme iskoristio i napisao esej Moje japansko zarobljeništvo 1811–1813, kog je objavio 1816. godine. Njegovo objavljivanje izazvalo je pojačan interes za tad prilično nepoznati i od Evrope do Amerike izolirani Japan.[1] Ponovno je po nalogu vlade krenuo na plovidbu oko svijeta brodom Kamčatka od 1817. do 1819. i tako nastaviti posao kartografiranja obala Kurilskih otoka i Kamčatke. Golovnin je kasnije služio kao šef brodogradnje i načelnik ruske mornarice. Znatno je ojačao rusku mornaricu izgradivši oko 200 novih ratnih brodova, među kojima je bio i prvi parobrod izgrađen u Rusiji.[1] Vasilij Golovnin napisao je dvije knjige; Putovanje na Kamčatku (1819) i Putovanje oko svijeta.[1]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi