Patrijarh vaseljenski Vartolomej I

(Preusmjereno sa stranice Vartolomej I)

Vaseljenski patrijarh Vartolomej I (grč. Οικουμενικός Πατριάρχης Βαρθολομαίος Α, tur. Patrik I. Bartholomeos; 29. februar 1940) je vrhovni predstojatelj Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakima“ patrijarsima Pravoslavne crkve.

Vartolomej I

Svetovno ime Demetrios Arhontonis
Ustoličenje za patrijarha 2. novembar 1991.
Prethodnik Demetrios I
Naslednik -
Rođen 29. februar 1940.
Imbros, Turska

Biografija uredi

Vartolomej I je rođen u selu Agios Teodoros (grč. Άγιος Θεόδωρος, tur. Zeytinli köyüin) na ostrvu Imbros (grč. Ίμβρος, tur. Gökçeada) kao sin Hristosa i Merope Arhontonis. Njegovo svetovno ime je Demetrios Arhontonis (Δημήτριος Αρχοντώνης, Dimítrios Archontónis). Turski je državljanin, ali etnički pripada malobrojnoj grčkoj zajednici u Turskoj.

Demetrios Arhontonis pohađao je osnovnu školu na rodnom Imbrosu i nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje u poznatom Zografejon liceju u Istanbulu. Nakon toga je studirao teologiju na Patrijaršijsko-teološkoj školi ili Haliki bogosloviji. Studije je okončao sa najvišim počastima 1961. godine i odmah je rukopoložen za đakona, primivši ime Vartolomej. Vartolomej je ispunio vojnu obavezu u Turskoj armiji u periodu između 1961. i 1963. godine. Između 1963. i 1968. godine Vartolomej je nastavio postdiplomske studije na Episkopskom orijentalnom institutu u Rimu, Vaseljenskom institutu Bosej u Švajcarskoj i Minhenskom univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Nemačkoj. Njegov doktorski rad se odnosio na kanonski zakon. Iste godine je postao predavač na Episkopskom gregorijanskom univerzitetu u Rimu.

Po povratku u Istanbul 1968. godine postavljen je za predavača na Haliki bogosloviji, gde ga je vaseljenski patrijarh Atinagora rukopoložio za sveštenika (1969). Kada je 1972. godine postao vaseljenski patrijarh, Demetrije I je Vartolomeja postavio za direktora patrijaršijske kancelarije. Na Božić 1973. godine Vartolomej je postao filadelfijski mitropolit i ponovo je postavljen na mesto direktora patrijaršijske kancelarije na kojem je ostao do svog ustoličenja za halkedonskog mitropolita 1990. godine. Od marta 1974. godine do ustoličenja za vaseljenskog patrijarha bio je član Svetog sinoda kao i mnogih sinodskih uprava.

Od jezika govori novogrčki, turski, italijanski, nemački, francuski, engleski, kao i starogrčki i latinski.

Vaseljenski patrijarh uredi

Kao vaseljenski patrijarh, Vartolomej I je posebno aktivan na međunarodnom planu. Odmah po ustoličenju fokusirao se na obnavljanje nekada proganjanih istočnih pravoslavnih crkava bivšeg Istočnog bloka nakon pada komunizma u tim zemljama 1990. godine. Kao deo tih napora, radio na uspostavljanju čvršćih veza među različitim nacionalnim crkvama istočne pravoslavne zajednice. Takođe je nastavio dijalog pomirenja sa Rimokatoličkom crkvom koji su započeli njegovi prethodnici i inicirao dijalog sa ostalim veroispovestima, uključujući druge hrišćanske grupe, muslimane i jevreje.

Stekao je reputaciju istaknutog predstavnika ekološkog pokreta dajući podršku različitim međunarodnim pokretima te vrste. To mu je donelo nadimak „zeleni patrijarh“ i 2002. godine je počastvovan Sofi nagradom. Takođe mu odato priznanje uručivanjem Zlatne medalje Kongresa, najviše nagrade koju može dodeliti zakonodavni ogranak vlasti SAD.

Vartolomej I, nakon kritikovanja određenih aspekata turske spoljne politike i pokušaja služenja liturgije u udaljenim delovima zemlje, na taj način obnavljajući prisustvo pravoslavlja, koje je odsutno još od 1924. godine, našao se na udaru turskih nacionalističkih elemenata. Patrijaršijska Haliki bogoslovija je zatvorena od 1971. godine po nalogu turskih vlasti.

Mandat vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I odlikuje se međupravoslavnom saradnjom, međuhrišćanskim i međureligijskim dijalogom, kao i zvaničnim posetama pravoslavnim i muslimanskim zemljama koje su pre bile retko posećivane. Razmenio je mnoštvo pozivnica crkvenih i državnih velikodostojnika. Njegovi napori da promoviše verske slobode i ljudska prava, njegovi potezi u pogledu unapređenja verske tolerancije među svetskim religijama su veoma zapaženi.

Tokom svog boravka u Turskoj u novembru 2006, papa Benedikt XVI je na poziv vaseljenskog carigradskog patrijaraha Vartolomeja I posetio Istanbul. Papa je učestvovao u verskoj službi povodom proslave dana Svetog Andreja Prvozvanog, sveca-zaštitnika carigradske crkve. To je bila treća zvanična poseta nekog rimskog pape Carigradskoj patrijaršiji (prvi je bio papa Pavle VI 1967, a drugi papa Jovan Pavle II 1979).

U intervjuu objavljenom 19. novembra 2006. u dnevnim novinama „Sabah“, patrijarh Vartolomej I je govorio o problemima verskih sloboda i predstojećoj poseti pape Turskoj. Takođe se osvrnuo na zatvaranje Haliki bogoslovije rečima: „Kao turski građani, mi plaćamo poreze, služimo u vojsci, glasamo. Kao građani radimo sve. Želimo ista prava, ali od toga nema ništa. [...] Ako muslimani žele da studiraju teologiju, postoje 24 teološka fakulteta. A gde ćemo mi da studiramo?“. Takođe je govorio o problemu njegove vaseljenske titule i njenom neprihvatanju od strane turskih vlasti: „Ova titula postoji od 6. veka. [...] Reč vaseljenski nema politički kontekst. [...] Ova titula je jedino na čemu insistiram. Nikada se neću odreći ove titule?“

Titule uredi

Zvanična titula vaseljenskog patrijarha glasi:

Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski, novorimski i vaseljenski patrijarh Vartolomej I

na grčkom:

Η Αυτού Θειοτάτη Παναγιότης, Αρχιεπίσκοπος Κωνσταντινουπόλεως, Νέας Ρώμης, Οικουμενικός Πατριάρχης, Βαρθολομαίος Α.

Nagrade uredi

Vartolomeja I su brojni univerziteti i obrazovni centri nagradili počasnim doktoratima, među kojima: Atinski nacionalni i kapodistrijski univerzitet, Solunski univerzitet Aristotel, Trački univerzitet Demokrit, Kritski univerzitet, Janinski univerzitet, Egejski univerzitet i Tesalski univerzitet u Grčkoj; Moskovski državni univerzitet u Rusiji; Bukureštanski univerzitet i Jaši univerzitet u Rumuniji; Londonski gradski univerzitet, Ekseter univerzitet i Edinburški univerzitet u Ujedinjenom Kraljevstvu; Luvenski katolički univerzitet u Belgiji; Pravoslavno-teološki Institut "Sveti Sergej" i Eks an Provans univerzitet u Francuskoj; Flinders univerzitet u Australiji; Adamson univerzitet na Filipinima; Koledž Svetog Andreja i Šerbruk univerzitet u Kanadi; Grčka pravoslavna škole teologije "Sveti krst", Džordžtaun univerzitet, Južni metodistički univerzitet, Jejl univerzitet, Pravoslavno-teološki seminar Svetog Vladimira u SAD.

Rukopoloženja uredi

Spoljašnje veze uredi