Val d'Aran (službeno okstinaski, španjolski: Valle de Arán, katalonski: Vall d'Aran, prevedeno Dolina Aran) je dolina i okrug (comarca) od 9.985 stanovnika na sjeveru Španjolske.[1].

Val d'Aran
Tipični pejzaž
Tipični pejzaž
Tipični pejzaž
Koordinate: 42°43′N 0°50′E / 42.717°N 0.833°E / 42.717; 0.833
Država  Španjolska
Autonomna zajednica Katalonija
Pokrajina Lleida
Površina
 - Ukupna 633 km²[1]
Visina metara
Stanovništvo (2017.)
 - Grad 9.985 [1]
 - Gustoća 15,8 stan / km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Karta
Val d'Aran na mapi Španije
Val d'Aran
Val d'Aran
Pozicija Val d'Arana u Španjolskoj

Geografija uredi

Administrativni centar Doline Aran u kojoj se prostire 33 naselja je grad Vielha e Mijaran.

 
Pogled na dolinu Vielha

Dolina Aran se nalazi u centralnim Pirinejima sa sjeverne francuske strane, tako da ima sve karakteristike Atlanske klime, zbog rijeke Garonne koja preko Akvitanije dopire kod Bordeauxa do Atlanskog oceana.[2]

Sa sjevera i zapada graniči sa Francuskim departmanima Ariège i Haute-Garonne, a sa juga i istoka sa Španjolskom autonomnom pokrajinom Aragon (Alta Ribagorça, Pallars Sobirà).[2]

 
Karta doline Aran

Visoke planine koje okružuju dolinu formiraju prirodnu barijeru koja uvjetuje klimu i definira odnos sa drugim sredinama. Zbog tog je Aran postao jedinstven, jezikom i kulturom je više vezan uz Francusku (stanovnici govore varijantom Oksitanskog), a administrativno podpada pod Španjolsku.[2]

Historija uredi

 
Selo Bossost

Historija Doline Aran usko je povezana s okstinaskom kulturom sa juga Francuske. Veze Arana sa Francuskom bile su puno lakše i jače od onih sa Španjolskom zbog topografije. Kako rijeka Garonne teče prema sjeveru i po Francuskoj, uvijek je bilo lakše njenom kotlinom doći do Toulousa nego se probiti preko visokih planina do katalonskih gradova.

Treba imati na umu da se čak 30% njene površine leži na iznad 2.000 metara nadmorske visine pa se debeli snježni pokrivač zadržava veći dio godine. Zbog tog je dolina bila praktički nedostupna prema Kataloniji sve dok nije probijen tunel Vielha 1948.[3]

Prvi tragovi naseljenosti koji datiraju iz brončanog doba pronađeni su kod arheološkog nalazišta u općini Naut Aran. Artefakti pronađeni na nekoliko lokacija po dolini (Arties, Les i Tredòs) datiraju iz rimskih vremena 4. i 5. vijek pne..[3]

Stanovnici Doline Aran su vrlo brzo prihvatili kršćanstvo, što to potvrđuju fragmenti ranokršćanskih objekata i predmeta.[3]

Iako je Dolina Aran zbog svoje izoliranosti, bila teško pristupačna, ipak su neki feudalci pokušali zavladati dolinom u periodu od 11. do 12. vijeka.[3]Stanovnici Arana su u 14. vijeku konačno odlučili biti podanici katalonsko-aragonske krune, čiji im je kralj Jaime II zakonom Querimònia obećao ostaviti Lokalnu samoupravu. I pored toga Dolina Aran ostala je pod crkvenom upravom francuske Biskupije Comminges (Francuska) sve do kraja 18. vijeka.[2]

Borbe i sukobi između francuskih i španjolskih plemića za dolinu pojačale su se nakon 14. vijeka. Ipak su Aranežani uspjeli održali svoj sistem samouprave sa izabranim vijećnicima (conselhers) i povjerenicima (sindic) bez feuda i kmetova, jer su zadržali stari sistem zajedničke zemlje.[3]

Aranežani su zadržali svoju samoupravu čak i za vrijeme apsolutizma Filipa V., ali su morali platiti visoku cijenu plaćajući visoke poreze.

Stotinu godina kasnije Napoleon je zauzeo Dolinu Aran 1810. Francuski kralj Louis XVIII vratio je Dolinu Španjolskoj kruni 1815. Tad je na opće iznenađenje regentova supruga ukinula sve privilegije koje su Aranežani uspjeli vijekovima zadržati, pa čak i onu o samoupravi jer je Dolina Aran priključena u novu pokrajinu Lleida.[3]

Nekadašnja prava i privilegije, počele su se obnavljati nakon demokratizacije zemlje 1979.[3]

Panorama jezera Mar

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Aran (španjolski). Instituto de Estadística de Cataluña. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Location (engleski). Visit val d Aran. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 History (engleski). Visit val d Aran. Pristupljeno 4. 6. 2018. 

Vanjske veze uredi