Vadi Hadramaut

Vadi Hadramaut
Vadi Hadramaut.jpg
Lokacija
Države  Jemen
Gradovi Sajun, Šibam, Tarim
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina

1370 m
Ušće
  – aps. visina

m
Dužina 240 km
Hidrologija
Ulijeva se u Arapsko more

Vadi Hadramaut (arap. وَادِي حَضْرَمَوْت‎) je najveći povremeni vodotok (vadi) u Jemenu i na Arapskom poluotoku. Nalazi se u istočnom dijelu Jemena, u muhafazi Hadramaut, na površini od oko 90,000 km².

EtimologijaUredi

Ime Hadramaut po nekima potječe od grčke riječi hydreumata, što je značilo utvrđenu vodenu stanicu ili utvrđeni grad s izvorom vode, duž suhog korita vadija. To su bila odmorišta karavana na putu tamjana koji je rastao na istoku Hadhramauta, u Dofaru.

GeografijaUredi

Vadi Hadramaut se proteže od Adenskog zaljeva na zapadu do omanske pokrajine Dofar na istoku, uzduž obala Arapskog mora. Na sjeveru graniči s pustinjom Rub' al Khali. Dug je oko 240 km i po tome je najveći prirodni vodotok u Arabiji. U njemu živi pet od devet autohtonih slatkovodnih vrsta riba Arapskog poluotoka, od toga su tri endemske (od ukupno šest arapskih endemskih vrsta riba).

Teren riječne doline pretežno suhog korita sastoji se načelno od dva dijela, od uske bezvodne obalne ravnice uz Arapsko more i visoravni u unutrašnjosti, prosječno visoke 1370 metara. Teren istočnog platoa visok je od 1200 do 1800 m, a vodotoci su na 900 m. Na visoravni se prostire mreža vadija (sezonskih vodotoka). Južna granica Vadi Hadhramauta je Arapsko more. U čitavoj zoni Hadramauta prosječno godišnje padne samo 100 mm kiše, mada na višim dijelovima padne i do 520 do 760 mm, ali se većina vode uskoro izgubi zbog suhog i poroznog tla.[1] Vadi Hadramaut ima brojne pritoke, zapadni su Vadi Duan, Vadi Amd, Vadi Al Ain, Vadi Sark, Vadi Bin Ali i Vadi Idm, a istočni je Vadi Masila. Istočni dio je sušniji i manje plodan. Vadi Duan (Wadi Du`an) je jedna od najvećih pritoka Hadramauta. To je najduža dolina s najvećim brojem stanovnika, poznata po proizvodnji meda. Gradovi u toj dolini građeni poput ostalih u dolini Vadi Hadramauta, od nepečene opeke.

 
Vadi Dar, jedan od pritoka Vadi Hadramauta

Duž cijelog suhog korita Vadi Hadramauta i njegovih isto tako suhih pritoka, protežu se brojni gradovi i sela. Tu živi oko 200.000 ljudi koji se bave poljoprivredom jer je razrađen sistem navodnjavanja. Teren uz korito vodotoka prekriven je zelenim raslinjem, lugovima i drvećem. Vadi Hadramaut ima uobičajeno vodotok dva puta godišnje, za sezonskih monsunskih kiša, krajem ljeta i tokom zime. Vrlo brzo presuši, osobito u donjem obalnom dijelu uz Indijski ocean, dok se u gornjem dijelu postupno pretvara u niz jezerca spojenih tankim vodotokovima, sve dok i to za sušnih mjeseci ne presuši. U podzemlju duž vadija ipak ima vode koja se vadi bunarima i kojom se već tisućama godina vrlo pažljivo upravlja. Tako duž Vadi Hadramauta rastu palme datula pored polja s pšenicom, povrćem, duhanom i kavom. Ljudi iz ove doline zovu se Hadhrami. Čitav ovaj kraj se zove Hadramaut i historijski je bio zasebna politička cjelina (Hadramautsko Kraljevstvo).

Sajun sa 75.700 stanovnika je najveći grad na Vadi Hadramautu, poznat je i legendaran po svojoj tržnici. Nekada je bio važna stanica na starom trgovačkom putu koji je vodio istočno prema Vadi Masili i Širu na obali. Pored Sajuna, 35 kilometara sjeveroistočno nalazi se grad Tarim okružen palmama, udaljen oko 176 kilometara od obale. Kraj oko grada odlikuje se brojnim kamenim planinama koje su prosječno visoke oko 900 m, između kojih se nalaze brojne kotline. U Hadramautu se nalazi i Šibam, tzv. pustinjski Manhattan, grad sa 500 nebodera od adobe opeke.

Hidrografski projektiUredi

Svjetska banka i vlada Jemena rade na projektu za konsolidaciju, širenju i osiguranju održivog razvoja zemljišta i vodnih resursa u Vadi Hadramautu. Konkretno se radi o izgradnji 59 cjevovoda za navodnjavanje 3025 hektara zemljišta, o radovima na sanaciji bujica za rijetkih obilnih monsunskih kiša, o povećanju kapaciteta podzemnih izvora voda i njihovog korištenja za navodnjavanje, jačanju zadruga i pojednostavljenju procedura za plasman povrća i voća. Projekt uključuje i školovanje osoblja za te zadatke.[2]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi