Västerås

Västerås je najveći grad i luka u unutrašnjosti Švedske[2] od 110,877 stanovnika u užem centru, i 129,177 u širem metropolitanskom području (općina).[1]

Västerås
Novi dio grada
Novi dio grada
Koordinate: 59°36′N 16°33′E / 59.600°N 16.550°E / 59.600; 16.550
Država  Švedska
pokrajina Västmanland
grofovija Västmanland
Općina Västerås
Površina
 - Urbano područje 52.94 km²[1]
 - Područje utjecaja 962.78 km²[1]
Stanovništvo (2010.)
 - Urbano područje 110,877[1]
 - Urbana gustoća 2,094.4 stan. / km²[1]
 - Područje utjecaja 137,207[1]
 - Gustoća područja utjecaja 142.5 stan. / km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Službene stranice
www.vasteras
Karta
Västerås na karti Švedska
Västerås
Västerås

Västerås je i administrativni centar grofovije Västmanland[2] koja ima 252,756 stanovnika.[1]

Geografske karakteristikeUredi

Västerås leži u sredini zemlje na ušću rijeke Svartån u jezero Mälaren[2], udaljen oko 100 km zapadno od Stockholma.

HistorijaUredi

Grad se prvi put spominje pod imenom - Aros (Ušće), a zatim kao Västra (Zapadno ušće).[2] Zna se da je još početkom srednjeg vijeka bio trgovački i biskupski centar.[2]

Za srednjeg vijeka bio je glavna luka za izvoz bakra i željeza iz nedalekog rudarskog kraja Bergslagen.[2] U Västeråsu je održano nekoliko važnih nacionalnih dijeta, između ostalih ona 1527. na kojoj je odlučeno da Švedska prihvati reformaciju, i ona 1544. na kojoj su priznata nasljedna prava dinastiji Vasa na švedski tron.[2]

ZnamenitostiUredi

Najveća znamenitost grada je gotička katedrala u kojoj je pokopan kralj Erik XIV i zamak iz 12. vijeka pored rijeke Svartån, koji je danas pretvoren u muzej. [2]

U gradu od 1977. djeluje i Univerzitet Mälardalen.

PrivredaUredi

Västerås je centar švedske elektroindustrije[2], sjedište nekadašnje kompanije Allmänna Svenska Elektriska Aktiebolaget, a danas ABB-a za Švedsku.

IzvorUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 „Västmanland” (engleski). City population. Pristupljeno 05. 04. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Västerås (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 05. 04. 2015. 

Vanjske vezeUredi