Ustav Francuske (1795)

Ustav Francuske iz 1795. godine, znan još i kao Ustav godine III. i Ustav od 5. fruktidora, je bio treći pisani ustav Francuske koji je donesen 22. kolovoza 1795. nakon glasovanja u Nacionalnom konventu. Ustav je dokinuo dotadašnje državno uređenje i uredio formiranje Direktorija, a na snazi je bio sve do Napoleonovog puča 18. brumairea, kojim je efektivno završena Francuska revolucija, a Direktorij zamijenjen Konzulatom.

Ustav godine III.

Ustav je zamijenio dotadašnji Montanjarski ustav iz 1793., koji službeno nikada nije stupio na snagu. Ustav godine III. bio je osjetno konzervativniji od svog prethodnika, uređujući liberalnu republiku u kojoj je aktivno biračko pravo bilo ograničeno imovinskim cenzusom, odnosno plaćanjem poreza, što je bila sličnost s ustavom iz 1791. godine. Uvedena je dvodomna legislatura sa Savjetom drevnih i Savjetom pet stotina, a sve kako bi se usporio zakonodavni proces, dok je izvršnu vlast predstavljao peteročlani Direktorij. Središnja vlast zadržala je velike ovlasti, uključujući i izvanredne ovlasti ograničavanja slobode tiska i slobode udruživanja. Preambula ustava sadržavala je Deklaraciju o pravima i obvezama čovječanstva koja je eksplicitno zabranila ropstvo.

Ustav je bio na snazi do 1799. godine, kada ga je zamijenio Ustav godine VIII.