Za ostale upotrebe, v. Usora (razvrstavanje).

Usora je reka u Bosni i Hercegovini, leva pritoka reke Bosne. Nastaje od Velike i Male Usore koje se spajaju kod Teslića. Ušće Usore u Bosnu je na visini od 147 m, oko 4 km jugozapadno od Doboja. Dužina toka je 76,3 km, sa površinom porečja 849,3 km². Veće leve pritoke su: Uzvinska rijeka, Marica, Želeća, Gomijenica i Mala Usora, a desne Studena, Žiraja i Blatnica.

Usora uzvodno od Teslića, na lokalitetu Ručunga
Nabujala Usora kod gradskog mosta u Tesliću
Usora pod ledom, kod gradskog mosta u Tesliću

Do sredine 20. veka Usora je u gornjem toku, do Teslića i nekoliko kilometara nizvodno, bila iskorištavana vodenicama. Danas ih više nema. U gornjem toku, u naselju Studenci, voda iz Usore se hvata i prerađuje u pitku vodu za grad Teslić. U samom gradu Tesliću fabrika hemijske industrije »Destilacija« hvata vodu za proizvodni proces, ali i ispušta otpadne vode u reku. Stoga je nizvodno od Teslića reka prilično onečišćena i retko je koriste čak i kupači.

U gradu Tesliću, uzvodno od ušća Male Usore, na lokalitetu Radolinka, uređeno je kupalište. Kupalište je zbog pognodnosti korišteno i ranije, ali je tek krajem 20. veka obetonirano i uređeno. Na istom lokalitetu se nalazi i pešački most od Teslića ka Donjanima (Banja Vrućica).

U proleće i jesen, a ponekad i za vreme obilnih letnjih pljuskova Usora nabuja i plavi neka područja. Najčešće su to polja kod ušća u Bosnu, polja kod sela Vrela i Žarkovina i polja i delovi naselja kod ušća Male Usore u Veliku Usoru.

Zimi, na mirnijim delovima reka ledi. Debljina leda je često dovoljna da izdrži pešake.

Ime Uredi

Nije definitivno utvrđeno od čega potiče ime reke. Po jednim izvorima, koren reči je iz slovenskog jezika, u značenju osorna. Po drugima, reka je dobila ime po Oserijatima, jednom od plemena koje je u prošlosti nastanjivalo ovo područje.

U istorijskim zapisima i kartama navodi se i kao Wassora, Ossora.

Izvori Uredi

  • Devedeset godina »Destilacije« Teslić, monografija, izdavač: RO Destilacija Teslić, 1986.
  • Advan Hozić: Teslić u NOB, izdavač: SO Teslić, 1985.

Vanjske veze Uredi