Otvori glavni meni

Uroš Drenović
Domobranski major Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, Uroš Drenović i ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Vrcar Vakufu) 1942.[1]
Domobranski major Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, Uroš Drenović i ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Vrcar Vakufu) 1942.[1]
Lični podaci
Rođenje 11. novembar 1911 Sitnica, Austrougarska
Smrt maj 1944 Čađavica, NDH
Vojna karijera
Vjernost Kraljevina Jugoslavija (do 1941)
JVUO (od 1941)
Civilni život i rad

Uroš Drenović (Sitnica (na Manjači), Austrougarska 1911. — Čađavica 1944.) je bio četnički vojvoda u NDH, saradnik ustaša i Trećeg Rajha. Borio se na strani osovinskih trupa protiv jugoslovenskih partizana, posebno u ofanzivi na Kozaru.

Sadržaj/Садржај

BiografijaUredi / Уреди

U Drugi svjetski rat ušao je kao rezervni oficir sa zvanjem poručnika. Po kapitulaciji bio je jedan od vođa ustanka u Bosni, ali se odvojio od partizana i oformio četničke jedinice. Ubrzo, 1942. godine prilazi ustašama i NDH, te sa sa njima sklapa sporazum o lojalnosti i saradnji, ujedno sarađujući i sa nemačkim okupatorom. Njegove jedinice učestvuju u napadu na civile na Kozari. Poginuo je 1944. godine prilikom savezničkog napada na nemačke položaje.

Uroš Drenović kao ličnostUredi / Уреди

Prema oceni koju je dao u svom izveštaju major JVUO Slavoljub Vranješević 3. februara 1943. godine, Uroš Drenović je bio bolesno ambiciozan čovek i patio od umišljene veličine te se rado dodvoravao i Hrvatima i Nemcima, a uz to je slao i pokloničku delegaciju patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve Germogenu u Zagreb. Kao borac bio je hrabar ali vrlo slab komandant jer "nema sposobnosti da komanduje većoj jedinici u borbi", kako kaže Vranješević koji dodaje da je Drenović bio pod veoma jakim uticajem svoje žene "koja takoreći njime komanduje". Major Vranješević zaključuje da su ove Drenovićeve karakteristike dovele do sloma njegovog odreda.[2]

Ratna biografijaUredi / Уреди

Početak ustanka i razlaz sa partizanimaUredi / Уреди

Ohrabreni krizom koja je krajem 1941. godine, zbog izdaje buržoaskih velikosrpskih elemenata, nastala u ustaničkim redovima Dalmacije, Kninske krajine, Like i istočne i zapadne Bosne, a pod uticajem neprijateljske propagande, pritajeni neprijatelji narodnog ustanka počeli su i u susednim pokrajinama da dižu glavu i da seju razdor među ustanicima. U tome su se u istočnijim krajevima zapadne Bosne naročito isticali učitelji Lazo Tešanović, Uroš Drenović i trgovac Rade Radić.
 
[3]

Početak ustanka u Bosni obeležilo je jedinstvo pobunjenog naroda. U to vreme nije postojala politička podvojenost već jedinstveni narodni pokret protiv okupatora, i posebno protiv zverstava NDH nad srpskim stanovništvom. Drenović je bio komandant bataljona u sastavu partizanskog odreda. Međutim, kada je saznao da se formiraju četnički odredi, na sastanku odreda 10. decembra 1941. godine zatražiće da se njegov bataljon preimenuje u četnički, uz obećanje da će ostati u vezi sa partizanskim delom odreda. Njegov zahtev je prihvaćen, ali ubrzo dolazi do potpunog razlaza Drenovića sa partizanima. Partizani optužuju Drenovića za saradnju sa Italijanima i ubistvo partizana, zamenika političkog komesara Joze Nemeca februara 1942. godine na oslobođenoj teritoriji.[3]

Drenović je surađivao sa Nedićem, NDH i Italijanima, ali nije jasno da li je bio pod komandom Mihajlovića i JVUO, ili je bio samostalni gospodar rata na području koje je kontrolisao.

Saradnja sa ustaškim režimom u NDHUredi / Уреди

Glavni članak: Suradnja četnika sa NDH
 
Uroš Drenović nazdravlja uspešan sporazum sa snagama NDH.
 
Overeni prepis ugovora o lojalnosti i saradnji od 27. aprila 1942. godine između vlasti NDH i vojvode Uroša Drenovića.[4][5] (Dokument se nalazi u vojno-istorijskom arhivu, Arhiv VII, Ca, k. 234, reg. br. 3/2)

Uroš Drenović je jedan od nekoliko četničkih komandanata koji su sarađivali sa ustašama.[6] Drenović je sa štabom svog odreda 27. aprila 1942. godine u Banjaluci u hotelu "Bosna" boravio na konferenciji sa ustašama.[7]

Uroš Drenović je 27. aprila 1942. pred vlastima NDH u Varcar Vakufu dao sledeću pismenu izjavu:

"»Potpisati izjavljujem, da sam uvek priznavao Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali da sam otišao u šumu, da spasim goli život naroda u ovom kraju, kao i sebe, koje su neodgovorni elementi počeli nemilice ubijati i pljačkati. Ujedno izjavljujem, da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno sa hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojne komande čitav ovaj teritorij od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu.« [4]"


Vojna saradnja Drenovićevih jedinica sa NDHUredi / Уреди

Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, ustaški stožernik David Sinčić je 17. juna 1942. godine poslao iz Knina nadređenima telegram:

"Postignuta saradnja sa četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gde odrediti plan daljih zajedničkih akcija.

Radi delovanja protiv partizana radi postignuća dodira sa hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspehom. Četnici za saradnju sa nama i borbu proti partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih snabdeti preko Knina ili u času dodira sa našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, naročito strojnica, bacačima mina i vojnim vozilima.

Četnici poveli akciju proti partizana iz Medka prema Strmica. Potrebno je povezati ovu akciju sa akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtvo. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu spoljnih poslova za Vrančića.''"[8]

Iz ovog se vidi da je postojala saradnja jedinica pod komandom vojvode Uroša Drenovića sa organima i vojskom NDH, te pomoć NDH u oružju, municiji i čak i ljudstvu lojalnim četničkim jedinicama.

U službi NDH i Trećeg RajhaUredi / Уреди

 
Drenovićevi četnici javljaju vlastima NDH i Nijemcima u Mrkonjić Gradu ("Varcar Vakufu") da partizani održavaju zbor u Vrbljanima kod Crkve (na Ilindan, 2. 9. 1943.) i traže njihovo bombardovanje.

Četničke jedinice lojalne vlastima NDH nisu samo učestvovale u borbenim operacijama u službi oružanih snaga NDH, već su pružali logističku i pozadinsku podršku i nemačkim vojnim jedinicama. Tako su četnici vojvode Drenovića bili zaduženi za čuvanje i popravku puteva kojima su se kretale jedinice Vermahta, ali su bili ovlašteni da od seljaka za račun NDH i Trećeg Rajha vrše otkup hrane, stoke i drvne građe, pa bi svi ti poslovi išli preko komande četničkih snaga u Bosni, između ostalih i preko vojvode Drenovića i drugih koji su od toga imali i ličnu korist.[9]

Uroš Drenović je svoju saradnju i lojalnost NDH unovčavao i praktičnom prodajom zarobljenih pripadnika ustaničkog pokreta ustaškom režimu. Tako imamo navod satnika Anta Zičarića komandanta ustaške bojne iz pisma upućenog glavnom stožeru ustaške vojnice u Zagrebu od 28. maja 1942. godine u kome on kaže:

"Za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć, pa iz toga vidim, da bi se novcem mnogo toga dalo postići ... Mišljenja sam da moraju postojati posebne novčane navjere (krediti) za obavještenja, jer sam ustanovio da većinu četničkih vođa možemo za novac ili bilo kakvu uslugu kupiti ... [10]"


Drenovićeva uloga u bici na KozariUredi / Уреди

Glavni članak: Bitka na Kozari

Uroš Drenović je sa četničkim vrhom aktivno učestvovao u pripremama za ustaško-njemačku ofanzivu protiv slobodne teritorije na Kozari. Bio je prisutan na sednici na kojoj se govorilo o predstojećoj ofanzivi na Kozaru. To svedoči zapisnik sa sednice četničkog vrha 7. juna 1942. godine i njegov referatu kome on između ostalog kaže:[11]

Propagande nema uopšte kod nas. Partizani govore da je njihova čitava Bosna. Narodu se može izložiti i lepo kazati sve što je na stvari. Pozadina mora razumevati naš rad, a rad u pozadini mora da bude organizovan. Dalje referiše o stanju partizana koji su se sada grupisali u Kozari i Grmeču. Na njih će napasti, prema obaveštenjima koja on ima biti izvršena ofanziva 14. ov. mj. Hrvati će biti naročito oprezni oko Vidov dana, a iz Londona putem radija poručuju da borba za sad stane. Mislim da je narod jedino na taj način spašen, što smo zaključili ovaj sporazum.[12]

Pod komandom Uroša Drenovića i Marčetića aktivno su učestvovale u napadu na Kozaru zajedno sa ustaškim, nemačkim i mađarskim jedinicama, otprilike oko 2.000 četnika pod komandom Osovine.

Prilikom drugog partizanskog napada na Jajce, 1942. godine, među poginulima u nemačko-domobranskom utvrđenju bila je i Drenovićeva supruga.[13]

Drenovićeva uloga u operaciji VajsUredi / Уреди

Glavni članak: operacija Vajs

U izveštaju upućenom Komandi bosanskih četničkih odreda 27. aprila 1943, četnički komandant Drenović, pored ostalog, javlja:

  „Sad sam se vratio iz akcije na Paprovac i Bihać gde sam zajedno učestvovao sa Nemcima. Ono ljudstvo što je išlo tamo u akciju bilo je stavljeno na hranu sa nemačkom vojskom i hrana je bila dobra. Partizani su vršili napade i davali žestok otpor.[14]
()

Uroš Drenović i bivši dožupan Jajca dr. Šunić su se sastali u Banja Luci 2. maja 1943. godine, gde su razgovarali kao stari poznanici. Jedina nesuglasica među njima je bilo pitanje misteriozno nestalih 300.000 jugoslovenskih dinara:

„Dva gospodina su se pozdravili kao stari poznanici. Nakon raspitivanja o zajedničkim poznanicima i prisjećanja na teška vremena kad su partizani upali u Jajce, Š[unić] je započeo razgovor[...]“; Drenović je preuzeo na sebe da razmjeni 300.000 jugoslovenskih dinara prikupljenih od stanovništva iz svog kraja za kune i novac je donio u Jajce. Tokom partizanskog napada nestale su sve priznanice i novac; Šunić je obećao da će kune biti isplaćene po dogovoru.[15] — Izvještaj sa sastanka Uroša Drenovića i bivšeg dožupana Jajca dr. Šunića u Banja Luci dana 2. maja 1943.

Šunić je dalje nastojao da odobrovolji Drenovića, stavljajući mu do znanja da mu može nabaviti nove čizme i, eventualno, jedan automobil.[16]

Nemački izveštaj od 19. novembra 1943. za Drenovića kaže da je "nepomirljiv protivnik komunista", i da "više od godine dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom".[17] Sam Drenović se na sastanku četničkih komandanata žali kako su zbog ugovora sa NDH koji je potpisao, partizani njemu i njegovim borcima nadenuli nadimak "srpske ustaše".[18]

Uroš Drenović i Draža MihajlovićUredi / Уреди

 
Uroš Drenović vodi Nemce po terenu.

Draža Mihajlović je bio dobro upoznat sa delatnošću Uroša Drenovića, o čemu svedoči njegova depeša Petru Baćoviću iz februara 1943. godine:

  Drenović ide zajedno sa Nemcima i ustašama i Lorković ga hvali. Drenović treba da spasava naš narod od ustaša i Nemaca i da se drži po strani.[19]

Vremenom su vesti o Drenovićevoj saradnji sa okupatorom prodrle u javnost savezničkih zemalja, te britanska vlada traži od generala Mihailovića da se izjasni po tom pitanju. Na pitanje jugoslovenskog premijera Božidara Purića o kolaboraciji njegovih komandanata četnički general Mihailović 10. novembra 1943. odgovara:

  „Što se tiče sveštenika Đujića i potpukovnika Baćovića, majora Novaka i učitelja Drenovića, to su ljudi koji uvek vode narod protiv Nemaca... Sve optužbe protiv njih dolaze od komunističke strane, jer komunisti u njima vide najveću smetnju za ostvarenje svojih prljavih ciljeva, zbog toga upotrebljavaju sve da lažnim izveštajima obmanu Saveznike.[20]

Na posleratnom suđenju, optuženi Mihajlović se branio da Uroš Drenović nikada nije bio u kontaktu sa njegovom komandom, da u prvo vreme nije ni čuo za njega, da nije znao za Drenovićevu saradnju sa Nemcima i ustašama, te da je za to saznao tek prilikom čitanja optužnice i na samom suđenju.[21]

Predsednik: A učešće Drenovića?

Optuženi: Drenović je bio toliko daleko od mene da da nisam bio u kontaktu sa njim

Predsednik: A da li ste znali da je sarađivao sa Nemcima u tom periodu?

Optuženi: Ja sam za njega saznao iz optužnice, tokom ispitivanja.

U daljem toku procesa, Mihajlović je korigovao svoju izjavu, ali je i dalje negirao da je on imao kontrolu nad Drenovićem, jer ga nije niti postavio niti ga je mogao smenjivati, iz čega se stiče utisak, da je Drenović bio van kontrole JVUO.

Tužilac je Mihajloviću podneo na uvid Mihajlovićeve telegrame u kojima je on vlastitom rukom pisao da je Drenović sarađivao sa ustašama, Nemcima i Italijanima - što je Mihajlović potvrdio kao istinito - ali uz opasku da je za to saznao tek kasnije usled nemogućnosti kontrole i komunikacije.[21]

Smrt DrenovićaUredi / Уреди

 
Grob Uroša Drnovića kod crkve u Stričićima

Uroš Drenović je poginuo na Čađavici, 1944. godine prilikom savezničkog napada RAF-a na četničko-nemačke položaje[22], kako se navodi, stradao je od engleske avio-bombe.[23] Poginuo je zajedno sa nemačkim oficirom.[24]

NasleđeUredi / Уреди

2002. godine posmrtni ostaci četničkog vođe Uroša Drenovića su ekshumirani sa mjesta na kome je ranije bio tajno sahranjen, nakon čega je uz prisustvo članova ravnogorskog pokreta počasno sahranjen pored crkve Klisina u Stričićima. Tim povodom mu je podignut spomenik uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve i Boračke organizacije Republike Srpske.

U Banjaluci jedna ulica nosi ime vojvode Uroša Drenovića.

Vidi jošUredi / Уреди

IzvoriUredi / Уреди

  1. "NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar". www.slobodnadalmacija.hr. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx. 
  2. "ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1". www.znaci.net. http://www.znaci.net/00001/4_14_2_27.htm. 
  3. 3,0 3,1 "Nikola Milovanović - Draža Mihailović - Preko Zločina U Izdaju". Znaci.net. http://www.znaci.net/00001/11_21.htm. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  4. 4,0 4,1 "ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1". Znaci.net. http://www.znaci.net/00001/4_14_1_74.htm. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  5. Vojno istorijski arhiv - Arhiv VII, Ca, k. 234, reg. br. 3/2
  6. "Shadows on the mountain: the Allies ... - Google Books". Books.google.com. http://books.google.com/books?id=wfy7-5K74gMC&pg=PA203&lpg=PA203&dq=chetniks+ustashe+drenovi%C4%87&source=bl&ots=I7P4JU1tjp&sig=9kak5pY6TWsXXA4IafE-ta8oo1Y&hl=en&ei=K3KWTJO7OsTAswat_PBk&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=6&ved=0CDIQ6AEwBQ#v=onepage&q=drenovi%C4%87&f=false. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  7. Piše: Miloslav Samardžić. "Press Online :: Prijateljski pozdrav velikih neprijatelja" (((sh))). Pressonline.rs. http://www.pressonline.rs/sr/vesti/magazin/story/55089/Prijateljski+pozdrav+velikih+neprijatelja.html. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  8. piše goran kotur (15. 08. 2009.). "NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar". Slobodnadalmacija.hr. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  9. N. Milovanović: "Draža Mihajlović"
  10. "Nikola Milovanović - Draža Mihailović - Odnosi Između Bosanskih Četnika I Draže Mihailovlća". Znaci.net. http://www.znaci.net/00001/11_23.htm. pristupljeno 26. 09. 2010.. 
  11. Zapisnik sa sednice
  12. Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ca, k. 233, reg br. 1 / 8 (BH-OC-511)
  13. http://sr.wikipedia.org/sr-el/Borbe_za_Jajce_1942.#.D0.94.D1.80.D1.83.D0.B3.D0.B8_.D0.BD.D0.B0.D0.BF.D0.B0.D0.B4_.D0.BD.D0.B0_.D0.88.D0.B0.D1.98.D1.86.D0.B5
  14. http://www.znaci.net/00001/11_45.htm
  15. NAW, T-314, Roll 566, 000685: Izvještaj sa sastanka Uroša Drenovića i bivšeg dožupana Jajca dr. Šunića u Banja Luci dana 2. maja 1943.
  16. NAW, T-314, Roll 566, 000687: Izvještaj sa sastanka Uroša Drenovića i bivšeg dožupana Jajca dr. Šunića u Banja Luci dana 2. maja 1943.
  17. Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni
  18. "ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1". www.znaci.net. http://www.znaci.net/00001/4_14_1_100.htm. 
  19. Knjiga poslatih depeša Draže Mihailovića od 1. do 19. februara 1943., Zbornik NOR-a tom XIV - četnički dokumenti, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 42
  20. http://www.znaci.net/00001/11_42.htm
  21. 21,0 21,1 "Full text of "The Trial Of Dragoljub Draza Mihailovic"". www.archive.org. http://www.archive.org/stream/trialofdragoljub027481mbp/trialofdragoljub027481mbp_djvu.txt. 
  22. http://www.bljesak.info/content/view/12932/155/
  23. "24sata.info - Manjača: Održan pomen četničkom vojvodi Urošu Drenoviću". www.24sata.info. http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/banja-luka/11869-Manjaca-Odrzan-pomen-cetnickom-vojvodi-Urosu-Drenovicu.html. 
  24. "Beogradska razglednica". www.bhdani.com. http://www.bhdani.com/arhiva/268/t26815.shtml. 

Spoljašnje vezeUredi / Уреди