Urban II

(Preusmjereno sa stranice Urban II.)

Urban II., rođen kao Otho (Odo, Eudes) de Lagery bio je 159 papa, od 12. marta 1088. do 29. jula 1099. godine.

Urban II.
Urbanus II.

Papinstvo počelo 12. mart 1088.
Papinstvo završilo 29. jul 1099.
Prethodnik Viktor III.
Nasljednik Paskal II.
Rođen oko 1042.
Châtillon-sur-Marne, Francuska
Umro 29. jul 1099.
Rim, Papinska Država
Ostali pape imena Urban

Ostao je upamćen kao inicijator Prvog križarskog rata (1095.-1099.) i reformator Rimske kurije koju je organizirao nalik na srednjovjekovne vladarske dvorove.

Biografija uredi

Rane godine uredi

Poreklom Francuz, bio je pripadnik benediktinaca, najstarijeg monaškog reda u katoličkoj crkvi. Odgajan je za klerika u Remsu u školi Svetog Bruna gde je i postavljen 1055/60. godine za arhiđakona. Između 1067. i 1070. napredovao do priora. Na predlog pape Grgura VII dolazi u Rim gde je postavljen za kardinala biskupa Ostije. Godine 1084. poslat je kao legat u Nemačku. Ubrzo, nakon četiri godine, 12. marta 1088. izabran je za papu.

Papa Urban II uredi

Za vreme svog pontifikata nastavlja politiku pape Grgura VII u borbi za investituru protiv Henrika IV, Svetog rimskog cara. Bacio je anatemu na francuskog kralja Filipa I, odnosno (ekskomunicirao) ga je. U to vreme Turci Seldžuci su zauzeli veći deo Male Azije pa sveti grad Jerusalim biva ugrožen. Podstaknut molbom vizantijskog cara Aleksija I Komnina da mu pomogne u odbrani Jerusalima, Urban II na koncilima u Pjačenci i Klermonu (1095), pred oko 200 prisutnih biskupa i plemića, poziva vernike na u krstaški rat za oslobođenje Hristovog groba i oslobađanje svetog grada Jerusalima od nevernika.

Papa Urban II, 27. novembra 1095.:[1]

Jerusalim sada drže neprijatelji Hristovi. On žudi za oslobađanjem i ne prestaje da vas preklinje kako bi ste mu pritekli u pomoć. Bog je vama Francima podario slavu po oružju veću no što je u drugih naroda. Stoga sa revnošću preduzmite ovo putovanje da biste se oslobodili svojih greha, sa izvesnošću nagrade - neprolazne slave u carstvu nebeskom.

Tako je započela za srednjoevropsku istoriju vrlo značajna epoha krstaških ratova.

Umro je dve nedelje nakon osvajanja Jerusalima od strane Krstaša. Proglašen za svetitelja 1881. godine. Dan sećanja na njega je 29. jul.

Izvori uredi

  1. Željko Fajfrić, Istorija krstaških ratova, Sremska Mitrovica 2006. str. 36.