Urartski jezik
 | |
| Države govorenja: |
|
| Regije govorenja: |
oko jezera Van u Truskoj |
| Broj govornika: | izumro |
| Rang: | |
| Razredba: | huritsko-urartski
|
| Službeni status | |
| Služben u: | |
| Regulatori: | |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | — |
| ISO 639-2: | mis |
| SIL | — |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Urartski jezik (također nazivan i vanski, u starijoj literaruri turanski, kaldejski) je uvriježen naziv za jezik koji se govorio na području drevne kraljevine Urartu oko jezera Van u danjašnoj Turskoj.
Prvi put je zabilježen u 9. stoljeću pne., a smanjuje se nakon pada države Urartu 585. pne. Nakon 500. pne. govorio ga je samo uzak krug ljudi.
Povezano uredi
U Wikipediji uredi
Literatura uredi
- C. B. F. Walker: section Cuneiform in Reading the Past. Published by British Museum Press, 1996, ISBN 0-7141-8077-7.
- J. Friedrich: Urartäisch, in Handbuch der Orientalistik I, ii, 1-2, pp. 31–53. Leiden, 1969.
- Gernot Wilhelm: Urartian, in R. Woodard (ed.), The Cambridge Encyclopedia of the World’s Ancient Languages. Cambridge, 2004.
- Mirjo Salvini: Geschichte und Kultur der Urartäer. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1995.
- Jeffrey J. Klein, Urartian Hieroglyphic Inscriptions from Altintepe, Anatolian Studies, Vol. 24, (1974), 77-94.
Vanjske poveznice uredi
- Englesko-urartski rječnik zasnovan na listi riječi Melikischvilija, 1971
- Popis luvijskih hijeroglifa (PDF)
