Umi ga Kikoeru (film)
Oceanski valovi, također poznat i kao I Can Hear the Sea (海がきこえる Umi ga kikoeru?), japanski je anime TV-film kojeg je 1993. producirao Studio Ghibli. Režirao ga je Tomomi Mochizuki a napisala Kaori Nakamura na temelju istoimenog romana autorice Saeko Himuro. TV film je emitiran 5. svibnja 1993. na Nippon TV.[1]
| Oceanski valovi | |
|---|---|
 korice DVD-a | |
| 海がきこえる (Umi ga kikoeru) | |
| Žanr | drama, romansa, srednja škola |
| Roman | |
| Autor | Saeko Himuro |
| Ilustrator | Katsuya Kondō |
| Izdavač | Tokuma Shoten |
| Izdana | 1993. |
| TV film anime | |
| Režija | Tomomi Mochizuki |
| Producent | Nozomu Takahashi Toshio Suzuki Seiji Okuda |
| Scenarist | Kaori Nakamura |
| Kompozitor | Shigeru Nagata |
| Studio | Studio Ghibli |
| Vlasnik licence | Walt Disney Studios Home Entertainment (međunarodni) Optimum Releasing (UK) |
| Mreža | Nippon Television |
| Izdan | 5. svibnja 1993. |
| Trajanje | 72 min. |
| Roman | |
| I Can Hear the Sea II: Because There Is Love | |
| Autor | Saeko Himuro |
| Ilustrator | Katsuya Kondō |
| Izdavač | Tokuma Shoten |
| Izdana | 1995. |
Radnja je smještena u grad Kōchi, na japanskom otoku Shikoku. Odvija se oko ljubavnog trokuta koji se razvije između dva dobra prijatelja i jedne nove djevojke koja se premjestila u njihovu srednju školu. Ovo je bio pokušaj u kojem je Ghibli htio dati mladom redatelju mogućnost napraviti brz i jeftin, ali kvalitetan film. Ipak, na kraju je prekoračio proračun i vremenske rokove. U časopisu Animage, Oceanski valovi su se 1994. našli na 15. mjestu na listi 20 najboljih animea godine, sa 265 glasova.[2]
Radnja uredi
17-godišnja djevojka Rikako se iz Tokija premješta u Kōchi, u srednju školu. Zapazi ju vršnjak Taku, ali ju smatra arogantnom i umišljenom, dok se njegov prijatelj Yutaka pak pomalo zaljubio u nju. Rikako je teško integrisati se u novi razred te pati zbog razvoda roditelja. Tijekom maturalnog putovanja na Havaji, Rikako se potajno obrati Taku te ga zamoli da joj posudi novac jer je svoj navodno izgubila. Ovaj joj posudi ali se iznenadi kada otkrije da je Rikako tražila poveliku svotu i od Yutake, koji joj je također posudio. Prolaze tjedni a Taku se ljuti jer mu se čini da Rikako ni ne planira ikada mu vratiti barem dio svote.
Jednog dana dobije poziv od prijateljice koja ga moli za savjet: nalazi se na aerodromu jer ju je Rikako pozvala na let za jedan koncert, no jednom tamo je otkrila da je zapravo kupila avionske karte za Tokio, jer želi posjetiti oca kojeg nije vidjela dugo jer joj je majka zabranila kontakt s njim. Taku otiđe do aerodroma te "odriješi" prijateljicu brige tako što se dobrovoljno javi da sam umjesto nje otprati Rikako do Tokija. Jednom tamo, Taku primjeti da je Rikakin otac zauzet novom ljubavnicom te da nema vremena za nju. Taku prenoći u hotelu, a navečer mu se pridruži i rasplakana Rikako jer otac nema vremena za nju. Nakon nekoliko dana, Taku i Rikako se vraćaju u Kochi, ali se ona u školi pretvara da se ništa nije dogodilo te ga ignoriše. Kada mu da šamar jer nije stao u njenu obranu, Yutaka mu objavi da prekida prijateljstvo s njim jer je ljubomoran i misli da su u vezi. Nakon završetka škole, Taku je otišao studirati u Tokio, a Yutaka u Kyoto. Godinama kasnije, Yutaka i Taku se ponovno sretnu na obljetnici srednje škole te pomire. Taku tada prizna da je ipak osjećao nešto za Rikako.
Glasovne uloge uredi
- Nobuo Tobita - Taku Morisaki
- Youko Sakamoto - Rikako Mutou
- Toshihiko Seki - Yutaka Matsuno
- Ai Satou - Takina majka
- Aya Hisakawa - djevojka
- Hikaru Midorikawa - Tadashi Yamao
- Jun'ichi Kanemaru - Okada
- Kae Araki - Yumi Kohama
- Kan Tokumaru - Kawamura
Odjek uredi
Raphael See je na websiteu THEM Anime Reviews 4.0 dao Oceanskim valovima pet od pet zvjezdica i zapisao: "Pričanje priča jednostavno ne može biti bolje od ovoga, a kakvu ukusnu malu priču ovaj naslov nudi...Ovo je odličan anime sa pričom i likovima daleko od klišejizirane rutine "divovskih robota". Jedino je šteta što ga Disney još nije preveo."[3]
Kritičar na Nihonreviewu je filmu dao 7 od 10 zvjezdica: "Priča teče polagano, kao i svake 'kriške života'. Ipak, tu i tamo je nategnuta te sam često shvatio poantu dugo prije nego je neka scena završila. Ton filma nije nikada preozbiljan, nego je umjesto toga lagan. To se odražava u razigranoj glazbi i mekanom stilskom dizajnu likova...Puno dobrih stvari se događaju ovdje, ali poput svojih likova, i autori su imali još naučiti poneku stvar."[4]
Kain na websiteu Anime Academy je prigovarao kako mu se romansa između Takua i Rikako činila neuvjerljivom, ali je svejedno filmu dao ocjenu 83%: "Tko god je ikada prošao kroz bol odrastanja, tinejdžerske veze i iskusio proces sazrijevanja u odraslu osobu će odmah naći vezu sa svim likovima, pogotovo prema kraju kada, nakon što su prošle godine, se opet nađu radi obljetnice srednje škole. Slavlje ponovnog okupljanja bivših učenika u japanskom restoranu je bilo jedno od osobno najnostalgičnijih iskustava koje sam ikada svjedočio na animeu. Ako imate slična sjećanja, onda dopustite da ovaj šarmantan film bude vaš put u prošlost."[5]
Izvori uredi
- ↑ "Umi Ga Kikoeru". www.bcdb.com, 13. svibnja 2012.
- ↑ „The 16th Anime Grand Prix”. Animage. svibanj 1994.. Pristupljeno 6. lipnja 2013.
- ↑ Raphael See. „Ocean Waves”. THEM Anime Reviews 4.0. Pristupljeno 6. lipnja 2013.
- ↑ Kaikyaku. „Ocean Waves”. nihonreview.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-13. Pristupljeno 6. lipnja 2013.
- ↑ Kain (28. travnja 2004). „Ocean Waves”. animeacademy.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-19. Pristupljeno 6. lipnja 2013.
Vanjske poveznice uredi
- Ocean Waves na sajtu IMDb
- Ocean Waves na Rotten Tomatoes
- Ocean Waves na Anime News Network