Uholaže, buba kice, buba kece, konjštrpi, uškalice ili ušare ili žuželjice (Dermaptera) su red krilatih insekata iz bazalne grupe Polyneoptera koji obuhvata oko 2000 vrsta[1]. Najuočljivije karakteristike su kratka kožasta prednja krila, kao i nastavci (cerci) u obliku klešta na zadnjem kraju tela. Ova klešta imaju ulogu u hvatanju plena, odbrani od predatora, u savijanju zadnjih krila i u parenju. Uholaže nastanjuju skoro sve kopnene ekosisteme izuzev antarktičkih i arktičkih, sa centrom diverziteta u tropskim i suptropskim predelima.

Uholaže
{{{slika_opis}}}
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Potkoljeno: Hexapoda
Razred: Insecta
Red: Dermaptera

Morfološke i ekološke karakteristike uredi

Manje uočljive od gore pomenutih a naučno veoma važne morfološke karakteristike uholaža obuhvataju: tarzuse građene iz tri segmenta, jedinstven sistem za savijanje zadnjih krila, prognatnu glavu, nerazvijenu legalicu, kao i odsustvo ocela. Uholaže poseduju usni aparat za grickanje. Anatomski, žlezde corpora alata su fuzionisane u jednu, centralno postavljenu žlezdu.

Razviće uholaža je hemimetabolno, bez stupnja lutke, a sa 4-6 instar stadijuma larvenog stupnja. Ženke čuvaju jaja i mlade (larve do drugog instar stadijuma), često čisteći larve od potencijalnih patogenih gljiva. Drugi instar napušta majku i otpočinje samostalan način života. Uopšteno govoreći, uholaže su gregarni insekti, pa se često organizuju u porodice i nakon ovog odlaska larvi. Odrasle jedinke mogu imati redukovana ili razvijena krila; a krilate vrste mogu voditi i život bez letenja. Adulti su diplodne jedinke, muški pol je heterogametan.

Staništa koja ova grupa insekata preferira su stelja, kora drveća, pukotine stena i riparijska staništa. Pojedine vrste nastanjuju pećine na Havajima i u Južnoj Africi. Većina vrsta je aktivna noću i ima omnivoran način ishrane. Mali broj vrsta se hrani isključivo hranom biljnog (herbivori) ili životinjskog porekla (karnivori). Pripadnici familija Arixeniidae i Hemimeridae su ektoparaziti pojedinih slepih miševa, odnosno glodara.

Naziv grupe uredi

Naučno ime red Dermaptera duguje kožastom izgledu prednjih krila, dok se narodno ime (uholaže) povezuje u srpskom, i mnogim drugim jezicima, sa verovanjem da adulti ulaze u uši ljudi i tamo se kreću (laze). Iako se smatra sujeverjem i narodnim verovanjem, ova situacija je mogla biti česta u vreme kada su se postelje pravile od slame, koja bi bila stanište za uholaže[2].

Evolucija i sistematika reda uredi

Najstariji fosilni nalaz uholaža predstavljaju tegmine (prednja krila) iz kasnotrijaskih i ranojurskih sedimenata. Bazalni, sada izumrli, taksoni iz reda uholaža nisu posedovali karakteristike savremenih vrsta: tarzusi su imali pet segmenata, legalice su bile dobro razvijene, a prednja krila su imala izraženu nervaturu. Red uholaža u okviru pravokrilne grupe insekata verovatno je nasrodniji redu Grylloblatodea, zajedno sa kojim je srodan nadredu Dictyoptera[1].

Izumrli predstavnici iz perioda Jure i Krede se većinom svrstavaju u podred Archidermaptera. U podred Eodermaptera svrstavaju se preostali predstavnici iz mezozoika, a u Neodermaptera savremene grupe uholaža. Poslednja dva podreda često se obuhvataju nazivom Pandermaptera. Alternativna shema prepoznaje četiri podreda: Archidermaptera, Arixeniina, Forficulina i Hemimerina[3].

podred Archidermaptera
familija Dermapteridae
familija Protodiplatyidae
familija Turanoviidae
podred Eodermaptera
familija Semenoviolidae
familija Turanodermatidae
podred Neodermaptera (Arixeniina+Forficulina+Hemimerina)
infrared Protodermaptera
natfamilija Pygidicranoidea
natfamilija Karschielloidea
infrared Epidermaptera
familija Apachyidae
familija Arixeniidae
familija Carcinophoridae
familija Chelisochidae
familija Diplatyidae
familija Forficulidae
familija Hemimeridae
familija Labiduridae
familija Labiidae
familija Spongiphoridae

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Rankin S.M., Palmer J.O. 2003. In: Resh V.H, Cardé R.T. (eds) Encyclopedia of Insects. Academic Press: California, USA. ISBN 0-12-586990-8
  2. Robinson W.H. 2005. Handbook of Urban Insects and Arachnids. Cambridge University Press: Cambridge, UK. ISBN 0-521-81253-4
  3. Grimaldi D., Engel M.S. 2005. Evolution of the Insects. Cambridge University Press: New York, USA. ISBN 0-521-82149-5