Društvo za esperanto Marko Nešić

Društvo za esperanto „Marko Nešić“ (esperanto: Esperanto-societo "Marko Nešić", poznato i kao Društvo esperantista (esperanto: Esperantista societo), Esperanto društvo „Marko Nešić“, Udruženje za esperanto „Marko Nešić“ i Udruženje esperantista „Marko Nešić“) je bilo društvo za esperanto jezik koje je postojalo u Novom Sadu od 1948. do 2011. godine.

Društvo za esperanto „Marko Nešić“
Esperanto-societo "Marko Nešić"
Adresa: Novi Sad, Zmaj Jovina 4 (stara adresa)
Osnovano: 1948.
Ugašeno: 2011.
Drugi nazivi: Društvo esperantista
(Esperantista societo)
Esperanto društvo „Marko Nešić“
Udruženje za esperanto „Marko Nešić“
Udruženje esperantista „Marko Nešić“

Istorija uredi

Na području Novog Sada je bilo esperantista još 1906. godine. U Petrovaradinu je učiteljica Slavica Malin organizovala prvu grupu esperantista i vodila kurs za početnike. U Novom Sadu je 1913. Lazar Vukićević organizovao kurseve. Marta 1914. osnovan je u Novom Sadu esperantski kružok sa dr Palom Amonom na čelu.

Kompozitor i horovođa Marko Nešić organizovao je u Zanatskom domu 1919-1920. grupe mladih zanatlija za učenje esperanta. Nešić je 1922. godine, zajedno sa Stevanom Vidakom i Arpadom Cajzlerom, osnovao udruženje sa nazivom „Prijateljsko kolo esperantista“ (esperanto: Amika rondo esperantista). Krajem 1924. formirano je i „Radničko kolo esperantista“ (esperanto: Esperantista laborista rondo), koje je 1932. promenilo naziv u „Udruženje radnika esperantista“ i delovalo je do 1941. godine.

Drugi svetski rat je prekinuo rad oba novosadska esperanto udruženja. 1948. godine u Novom Sadu je osnovano novo esperanto udruženje sa nazivom „Društvo esperantista“ (esperanto: Esperantista societo), koje je kasnije promenilo naziv u Društvo za esperanto „Marko Nešić“. U Novom Sadu je 1954. osnovan i Savez esperantista Vojvodine.

Novosadski esperantisti organizovali su ovde dva značajna skupa: XVII kongres jugoslovenskih esperantista (1958) i XLII svetski kongres radnika esperantista (1969).

Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je prestalo da postoji kao pravni subjekt 2011. godine. Poslednji predsednik društva bio je književnik Vladimir Kirda Bolhorves.

Članovi uredi

U društvu su se isticali sledeći članovi: Boriša Milićević, Jožef Večei, Mladen Vrtunski, Milan Beložanski, Bora Radovanović Petko, Leopold Moker, Živan Milisavac, Dušan Jeneckov, dr Kalman Kovač, Aleksandar Polzović, Ivan Andrejević, Ferenc Fodor, Radmila Bankovački-Flora, dr Borislava Nedeljković, Jovan Sevdić, Vladimir Đukić, Joakim Šima i drugi.

Izdavaštvo uredi

Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je posvećivalo veliku pažnju prevođenju i objavljivanju naših književnih i drugih dela na esperantu, čineći ih dostupnim u 105 zemalja.

Društvo je iniciralo objavljivanje sledećih publikacija:

  • Ivan Andrejević, Pola stoleća nade i istrajnosti, Spomen-knjiga povodom 50-godišnjice postojanja udruženja esperantista u Novom Sadu, Novi Sad, 1976.
  • Boriša Milićević, Međunarodni jezik esperanto, Novi Sad, 1979.
  • Lirska pesmarica Vojvodine (Lirika poemaro el Vojvodino (Serbio)), 1983.
  • Veljko Milković, Arbaroj por produktado de nutraĵoj, Novi Sad, 1992.
  • Ju Espero, list na esperanto jeziku, objavljen samo jedan broj, 2000.
  • Poeziaj Donacoj, Novi Sad, 2003.
  • Ivan Opačak - Pane M. Đukić, Rečnik esperanto - srpskohrvatski, Novi Sad, 2004.

Saradnja sa Dopisnim pozorištem uredi

Društvo za esperanto „Marko Nešić“ je ostvarilo saradnju sa Dopisnim pozorištem iz Novog Sada. U prostorijama društva je delovao Pomoćni informativni centar Dopisnog pozorišta na esperanto jeziku i tu je vršena trijaža priloga raznih saradnika Dopisnog pozorišta iz sveta.

Dopisno pozorište je u okviru društva za esperanto osnovalo mikro - teatar, koji je pripremao razne pozorišne komade na esperanto jeziku, kao prvi u svetu. Pripremljeno je desetak igrokaza, predstava i recitala, koji su izvođeni širom Evrope, a čiju režiju je izveo osnivač Dopisnog pozorišta Mladen Dražetin.

Literatura uredi

  • Ivan Andrejević, Pola stoleća nade i istrajnosti, Spomen-knjiga povodom 50-godišnjice postojanja udruženja esperantista u Novom Sadu, Novi Sad, 1976.
  • Boriša Milićević - Lajoš Sekereš, Esperanto, Enciklopedija Novog Sada, sveska 8, Novi Sad, 1997.
  • Mladen Dražetin, Večna umetnost igre - filozofija novog razvoja (teorija i praksa), Prvi srpski filozofski sistem, Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, 2014.