UEFA Euro 2020.

UEFA Euro 2020., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2020., bilo je 16. izdanje UEFA Eura koje se od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine održalo u nekolicini europskih zemalja.[1] Bio je to prvi puta da se završnica Europskog prvenstva održala u više od dvije zemlje. Turnir se održao u 11 gradova u 11 različitih zemalja, a inicijalno se trebao održati od 12. lipnja do 12. srpnja 2020. godine. Ipak, turnir je odgođen za godinu dana zbog naglog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID-19), što zbog nemogućnosti organizacije, što zbog toga da se nacionalnim ligama, koje su također bile odgođene, omogući da završe sezone u regularnim rokovima.[2] Unatoč odgodi, UEFA je odlučila kako će turnir zadržati naziv "UEFA Euro 2020.".[3]

UEFA Euro 2020.
UEFA Euro 2020
UEFA Euro 2020.

Podaci o turniru
Domaćin(i) Evropska unija Europa (11 zemalja)
Vrijeme održavanja 11. lipnja11. srpnja 2021.
Broj reprezentacija 24
Stadioni 11 (u 11 gradova)
Plasman
Prvaci Gold medal blank.svg Flag of Italy.svg Italija
Drugoplasirani Silver medal blank.svg Flag of England.svg Engleska
Trećeplasirani Bronze medal blank.svg Flag of Denmark.svg Danska
Flag of Spain.svg Španjolska
Statistika
Broj utakmica 51
Broj golova 142  (2.78 po utakmici)
Ukupno gledatelja 1.099.278  (21.554 po utakmici)
Najbolji strijelac Portugal Cristiano Ronaldo
Češka Patrik Schick
(5 golova)
Najbolji igrač Italija Gianluigi Donnarumma

Infokutija ažurirana: 11. srpnja 2021.

Tadašnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini, objasnio je kako je paneuropsko natjecanje "romantični" događaj kojim bi se proslavio 60. "rođendan" Europskog prvenstva.[4] Zbog činjenice da ima najveći kapacitet od svih prijavljenih stadiona, londonski Wembley odabran je kao domaćin polufinalnih i finalnih utakmica, što će biti drugi put nakon 1996. godine da će se finale igrati na tom stadionu, mada je tada u pitanju bila stara inkarnacija. Stadio Olimpico u Rimu odabran je kao stadion na kojem će se odigrati prva utakmica turnira između Turske i Italije. Turnir se inicijalno trebao odigrati u 13 gradova, ali su dva grada u procesu izgubila domaćinstvo: Bruxelles još u prosincu 2017. godine zbog kašnjenja u izgradnji Eurostadiuma,[5] dok je Dublin status domaćina izgubio u travnju 2021. godine jer Irska nije mogla garantirati da će na stadionu moći biti publike. Španjolska je upravo zbog tog razloga, kako bi omogućila prisustvo gledatelja, promijenila svoj grad domaćin iz Bilbaa u Sevillu.[6]

Aktualni branitelj naslova bio je Portugal, koji je osvojio turnir 2016. godine. Bilo je ovo prvo Europsko prvenstvo na kojem se koristila VAR videotehnologija.[7] Novi prvak Europe postala je reprezentacija Italije, koja je u finalu, nakon jedanaesteraca, pobijedila Englesku. Treće mjesto podijelile su Danska i Španjolska. Najboljim igračem turnira proglašen je talijanski golman Gianluigi Donnarumma, dok su najviše golova, njih pet, postigli Cristiano Ronaldo (Portugal) i Patrik Schick (Češka).

Izbor domaćinaUredi

Iako su neke zemlje već ranije bile izrazile želju da organiziraju ovo prvenstvo,[8][9][10][11][12][13][14][15] tadašnji predsjednik UEFA-e Michel Platini sugerirao je, na konferenciji za medije održanoj 30. lipnja 2012., dan uoči finala Eura 2012. godine, kako bi se turnir mogao organizirati u "12 ili 13 gradova" diljem kontinenta, umjesto da domaćin bude jedna zemlja ili nekoliko njih kao zajednički domaćini.[16] Do tada, UEFA je već koristila sličan forma na Europskom U-17 prvenstvu, gdje je domaćin svake od sedam grupa Elitnog razreda bila druga država.

Odluka o europskom formatuUredi

Službena odluka donesena 6. prosinca 2012. godine potvrdila je kako će se Euro 2020. godine održati u nekoliko europskih gradova kako bi se proslavila 60. obljetnica Europskog prvenstva kao natjecanja.[17][18] Izbor grada za domaćina turnira ovoga puta nije garantirao zemlji automatski plasman na završnicu turnira.

UEFA je objasnila kako je paneuropsko natjecanje logična odluka u periodu kada je cijela Europa bila u financijskim problemima.[19][20] Reakcije na UEFA-in plan bile su podijeljene.[21] Kritičari formata isticali su proširani format (broj utakmica je s 31 poveća na 51 zbog činjenice da je broj sudionika povećan sa 16 na 24) i povezane, povećane troškove kao glavni razlog zašto je samo jedna zemlja (Turska) poslala UEFA-i ozbiljnu ponudu za organizaciju turnira.[22]

Kandidati za domaćinstvoUredi

Konačni popis gradova koji su se prijavili za organizaciju prvenstva objavljen je 26. travnja 2014. godine, zajedno s informacijom da će UEFA-in Izvršni odbor konačnu odluku o gradovima domaćinima donijeti na sjednici 19. rujna iste godine. Dva su grada poslala ponudu za Finalni paket (od kojih je jedan, označen plavom bojom, dobio pravo organizacije polufinalnih i finalne utakmice), dok je ukupno 19 gradova poslalo ponude za Standardni paket (od kojih je, inicijalno, 12 dobilo pravo organizacije, a označeni su zeleno za gradove koji će organizirati grupnu fazu i četvrtfinala, odnosno žuto za gradove koji će organizirati grupnu fazu i osminu finala); Bruxelles, označen crvenom bojom, incijalno je dobio pravo organizacije, ali ga je UEFA uklonila s popisa 7. prosinca 2017. godine.[23][24][25] Dublin, također označen crvenom, jednako je tako dobio organizaciju, ali ju je UEFA oduzela 23. travnja 2021. godine. Istoga dana, UEFA je objavila kako je Španjolska promijenila grad domaćin tako da će se utakmice umjesto u Bilbau igrati u Sevilli.[6]

Slijedi pregled kandidiranih gradova:

Legenda

      Domaćini grupne faze i osmine finala
      Domaćini grupne faze i četvrtfinala
      Domaćin polufinala i finala. Kasnije dodano: Grupna faza i osmina finala
      Domaćini grupne faze i osmine finala, kasnije izgubili status
      Domaćin grupne faze i osmine finala, kasnije promijenio grad domaćin
      Kandidati (odbijeni bilo jer nisu udovoljavali UEFA-inim standardima, bilo jer nisu dobili dovoljno glasova)

Država Grad Stadion Kapacitet Paket Ishod
  Azerbejdžan Baku Olimpijski stadion
68,700
Standardni
Grupa i četvrtfinale
  Belgija Bruxelles Eurostadium
50,000–62,613
Standardni
Grupa i osmina finala (poništeno)
  Bjelorusija Minsk Dinamov stadion
34,000
Standardni
Nisu odabrani
  Bugarska Sofija Stadion Vasil Levski
43,000
Standardni
Nisu odabrani
  Danska Kopenhagen Parken
38,065
Standardni
Grupa i osmina finala
  Engleska London Wembley Stadium
90,000
Finalni
Polufinale i finale
Grupa i osmina finala (kasnije dodano)
  Irska Dublin Aviva Stadium
51,700
Standardni
Grupa i osmina finala (poništeno)
  Italija Rim Stadio Olimpico
70,634
Standardni
Grupa i četvrtfinale
  Izrael Jeruzalem Stadion Tedi
34,000
Standardni
Nisu odabrani
  Mađarska Budimpešta Puskás Aréna
67,215
Standardni
Grupa i osmina finala
  Nizozemska Amsterdam Johan Cruijff ArenA
56,000
Standardni
Grupa i osmina finala
  Njemačka München Allianz Arena
70,000
Standardni/Finalni
Grupa i četvrtfinale
  Rumunjska Bukurešt Arena Națională
55,600
Standardni
Grupa i osmina finala
  Rusija Sankt Peterburg Gazprom Arena
68,134
Standardni
Grupa i četvrtfinale
  Sjeverna Makedonija Skoplje Arena Toše Proeski
33,460
Standardni
Nisu odabrani
  Škotska Glasgow Hampden Park
51,866
Standardni
Grupa i osmina finala
  Španjolska Bilbao San Mamés
53,289
Standardni
Grupa i osmina finala (premješteno)
Sevilla Estadio de La Cartuja
60,000
Grupa i osmina finala
  Švedska Stockholm Friends Arena
54,329
Standardni
Nisu odabrani
  Wales Cardiff Millennium Stadium
74,500
Standardni
Nisu odabrani

Utjecaj pandemija koronavirusaUredi

Početak pandemije i odgodaUredi

 
Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin objavio je odluku o odgodi Eura 2020. godine u ožujku 2020. godine.

Početkom 2020. godine, razvoj pandemije koronavirusa (COVID-19) u Europi otvorio je pitanje sigurnosti igrača, stručnih stožera i gledatelja koji bi bili dio Europskog prvenstva.[26] Na UEFA-inom Kongresu održanom u ožujku, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin izjavio je kako će UEFA sigurno pronaći način da se nosi sa situacijom, dok je glavni tajnik Teodoros Teodoridis izjavio kako je UEFA u stalnom kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i vladama država organizatorica oko cijele situacije.[27] Utjecaj pandemije na nogomet ojačao je kasnije istog mjeseca, kada su donesene odluke da se velika većina nacionalnih natjecanja igra bez publike. Do 13. ožujka 2020. godine, sva su UEFA-ina natjecanja odgođena, dok su su velike europske nacionalne lige, poput Bundeslige, La Lige, Ligue 1, Premier League i Serie A, prekinute na neodređeno.[28]

UEFA je 17. ožujka 2020. godine održala videokonferenciju s predstavnicima 55 saveza članova, a na konferenciji su bili predstavnici udruge FIFPro te odbori Europskog udruženja klubova i Europskih liga. Tema konferencije bio je odgovor UEFA-e na razvoj pandemije, dio kojega je svakako bila i organizacija Eura 2020.[29] UEFA je na konferenciji objavila kako će se Euro odgoditi za sljedeću godinu, predlažući istovremeno da se turnir održi od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine.[30] Odgoda je smanjila pritisak na države organizatorice oko potencijalne organizacije i javnozdravstvenih aspekata samog turnira, ali je također omogućila da se prekinuta nacionalna i kontinentalna natjecanja dovrše unutar rokova predviđenih za tu sezonu.[2] FIFA je sljedećeg dana odobrila promjenu te ju unijela u svoj kalendar međunarodnih natjecanja. Direktna posljedica toga bila je odgoda planiranog proširenog izdanja Klupskog svjetskog prvenstva, koje se trebalo održati u terminu koji je sada pripao Euru.[31] Dana 23. travnja 2020. godine, UEFA je potvrdila da će natjecanje zadržati naziv "UEFA Euro 2020".[3][32]

Planovi za gledatelje i promjene domaćinaUredi

Iako je UEFA najavila kako, načelno, nemogućnost primanja gledatelja neće biti prepreka organizaciji, Aviva Stadium u Dublinu (gore) i San Mamés u Bilbau (dolje) diskvalificirani su kao domaćini upravo zbog tog razloga.

U svibnju 2020. godine, Čeferin je potvrdio kako bi se prvenstvo načelno trebalo održati u 12 gradova u 12 europskih zemalja, međutim nije isključio mogućnost reduciranja broja gradova, jer su tri domaćina već tada naglasila kako nisu sigurni da će moći organizirati prvenstvo u novim terminima.[33] Odabrani gradovi domaćini prošli su kroz dodatnu kontrolu na sastanku Izvršnog odbora 17. lipnja 2020. godine,[34] gdje je svih 12 domaćina ponovo potvrđeno, a uz to je potvrđen i novi raspored odigravanja.[35][36] Nekoliko mjeseci nakon sastanka, Čeferin je opet izjavio kako mogućnost da se broj domaćina reducira do sljedeće godine i dalje postoji.[37] U studenom 2020. godine, nakon dodatne potvrde da se Euro planira održati prema dogovorenom rasporedu,[38] UEFA je potvrdila kako vodi razgovore s organizatorima i lokalnim javnozdravstvenim vlastima o mogućnosti primanja gledatelja na stadione (spominjale su se brojke od 100%, 50% i 33% od ukupnog kapaciteta), odnosno održavanju utakmica bez gledatelja. Temeljem ovih prijedloga, svaki od gradova domaćina je dobio zadatak od UEFA-e da osmisli dvije ili tri varijante, ovisno o uvjetima koji budu vladali u trenutku održavanja. Među mjerama se spominjala i mogućnost da na utakmicama prisustvuju samo lokalni navijači, bez dolaska stranih gostiju. UEFA je potvrdila da će se konačna odluka, za svaki grad pojedinačno, o modelu organizacije donijeti 5. ožujka 2021. godine.[39][40] U listopadu 2020. godine došlo je do dodatnih problema uslijed rata u regiji Nagorno-Karabah, zbog čega je UEFA suspendirala sve utakmice koje su se trebale odigravati u Armeniji i Azerbajdžanu.[41] Ipak, ovo nije utjecalo na azerbajdžanske pripreme za organizaciju Eura u Bakuu.[42] UEFA je u prosincu iste godine ukinula suspenziju, nakon što su dvije zemlje potpisale sporazum o prekidu vatre.[43]

U novogodišnjem intervjuu, Aleksander Čeferin je izjavio: "Cijepljenje je započelo i mislim da ćemo moći imati pune tribine na ljeto. Za sada, plan je da se igra u svih dvanaest zemalja. Naravno, postoje i rezervne opcije za slučaj da neka država ima problema. Mi smo spremni organizirati natjecanja u jedanaest, deset ili devet gradova... pa čak i u samo jednoj zemlji, ako bude potrebno. No ipak, siguran sam 99.9% da ćemo imati Europsko prvenstvo u svih dvanaest gradova, kako je i planirano."[44][45] Dana 27. siječnja 2011. godine, UEFA se sastala sa savezima država organizatorica kako bi raspravila operativne aspekte te nanovo potvrdila kako će se prvenstvo održati u dvanaest gradova.[46] Rok za prijavu kapaciteta pomaknut je na 7. travnja 2021.,[47] a s time i konačna odluka o domaćinima, koja je pomaknuta na 19. travnja 2021. godine.[48] Dan nakon sastanka, UEFA je objavila kako će Daniel Koch, bivši čelnik pri švicarskom Saveznom uredu za javno zdravstvo, služiti kao glavni savjetnik po pitanju koronavirusa.[49] U veljači 2021. godine, Izraelski nogometni savez ponudio se organizirati nekoliko utakmica na turniru, s obzirom na to da je zemlja imala visoku stopu procijepljenosti u tom trenutku. Ipak, UEFA se zahvalila na ponudi, ponovo naglasivši kako planira održati natjecanje u dvanaest dogovorenih gradova.[50] U ožujku 2021. godine, Čeferin je rekao kako UEFA ima nekoliko spremnih scenarija, međutim kako je mogućnost odigravanja utakmica bez publike definitivno otpala, što je značilo da će na svim utakmicama biti dopušten određen broj gledatelja. Naknadno je objavljeno kako nijedan grad domaćin neće biti automatski diskvalificiran ukoliko se odluče organizirati utakmice bez gledatelja, međutim UEFA bi morala donijeti konačnu procjenu oko isplativosti organiziranja utakmica bez gledatelja, odnosno preseljenja navedenih utakmica na drugu lokaciju.[51] Istoga mjeseca britanski premijer Boris Johnson javno je ponudio UEFA-i da će Engleska spremno organizirati dodatne utakmice ukoliko za to bude potrebe.[52]

Dana 9. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako je osam od dvanaest gradova potvrdilo svoje organizacijske planove te kako će biti dozvoljeno od 25% do 100% popunjenosti, ovisno o gradu. Gradovi koji nisu potvrdili planove bili su Bilbao, Dublin, München i Rim;[53] oni su dobili rok da do 19. travnja potvrde svoje planove UEFA-i. UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim potvrdio gledatelje na stadionu te je tako potvrđen kao domaćin.[54] Dana 19. travnja, preostala tri grada dobila su dodatno produljenje roka te su sada morali potvrditi svoje planove do 23. travnja.[55] Kako bi finalizirali organizaciju prodaje karata, svi su gradovi dobili rok do 28. travnja da potvrde dopušteni broj gledatelja ili da eventualno povećaju ranije najavljene brojke.[56]

Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je službeno potvrdila kako će Sevilla zamijeniti Bilbao kao grad domaćin u Španjolskoj, dok je Dublin diskvalificiran; utakmice grupne faze koje su se trebale odigrati u Dublinu preseljene su u Sankt Peterburg, dok su one osmine fenala preseljene u London.[6] Zbog situacije s koronavirisom, Nogometni savez Irske nije uspio ishoditi garancije irske vlade i grada Dublina kako će moći biti gledatelja na stadionu.[57][58][59] S druge strane, Kraljevski španjolski nogometni savez objavio je kako je sanitarne zahtjeve Baskije "nemoguće ispoštovati" tako da stadion u Bilbau ne bi mogao primiti gledatelje pa je zato došlo do zamjene domaćina.[60] Nakon te odluke, grad Bilbao je direktno optužio UEFA-u i španjolski savez zbog gubitka statusa domaćina te su čak prijetili tužbama i zahtjevima za naknadu štete.[61]

Također, istoga dana, UEFA je potvrdila kako su lokalne vlasti odobrile "minimalno 14,500 gledatelja" za utakmice u Münchenu, koji je tako potvrđen kao domaćin četiriju utakmica.[6] Ipak, nedugo su zatim i lokalne vlasti u Bavarskoj kao i njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova potvrdili kako se tu ne radi o stopostotnoj garanciji te kako će ta odluka ovisiti o sitaciji s pandemijom u trenutku odigravanja utakmica.[62] Nekoliko dana kasnije, Čeferin se u jednom intervjuu za njemačke medije povukao te je demantirao kako je UEFA striktno zahtijevala gledatelje na tribinama, kazavši da će "lokalne vlasti prije početka utakmica odlučiti hoće li pustiti gledatelje na tribine ili ne."[63][64]

Promjene pravilaUredi

Dana 31. ožujka 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje maksimalno pet promjena igrača tokom utakmice (uz dodatnu, šestu, u produžecima).[65] No, svaka momčad ima samo tri mogućnosti promijeniti igrača za vrijeme aktivne igre, uz dodatnu, četvrtu, mogućnost u slučaju produžetaka, ne računajući promjene napravljena na poluvremenu, prije početka produžetaka ili u pauzi između produžetaka.[66] Korištenje pet promjena odobrio je IFAB tijekom pandemije zbog činjenice da je kalendar postao zgusnust pa su se igrači više umarali.[67]

Početkom travnja 2021. godine, UEFA je rekla da razmatra mogućnost proširenja popisa dostupnih igrača s uobičajena 23 igrača, a sve povodom apela brojnih izbornika da im se omogući organiziranje momčadi u slučaju pojave zaraze u reprezentaciji te kako bi se smanjio pritisak na kondiciju i spremnost igrača.[68] Dana 27. travnja, mediji su izvjestili kako je UEFA-in odbor odobrio proširenje na 26 igrača te da odluka čeka potvrdu UEFA-e.[69] Potvrda je stigla 4. svibnja 2021. godine. Međutim, svaka reprezentacija i dalje može navesti samo 23 igrača na službenoj prijavi (11 igrača i 12 zamjena) pred utakmicu, u skladu s Pravilima igre. Također je objavljeno da će svaka reprezentacija nakon svoje prve utakmice moći zamijeniti golmane zbog nemogućnosti igranja, iako su ostali golmani u momčadi i dalje dostupni.[70]

Posebna pravila zbog koronavirusaUredi

Dana 4. svibnja 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor potvrdio je posebna pravila za završni turnir zbog pandemije koronavirusa u Europi:[70][71]

  • Ako grupa igrača u reprezentaciji bude stavljena u obveznu karantenu ili samoizolaciju nakon odluke nacionalnih ili lokalnih javnozdravstvenih tijela zbog pozitivnog testa na SARS-CoV-2, utakmica će se igrati prema dogovorenom rasporedu ako reprezentacija ima najmanje 13 dostupnih igrača (uključujući barem jednog golmana).
  • Ako momčad nema raspoloživ ni minimum potrebnih igrača zbog pozitivnih testova na SARS-CoV-2, utakmica se može prebaciti na novi datum unutar narednih 48 sati po odluci UEFA-ine administracije, koja ovisi o izvedivim mogućnostima promjene termina. Uz to, UEFA može novu utakmicu premjestiti na alternativnu lokaciju ako smatra prikladnim.
  • Ako se utakmica ne može nanovo organizirati, UEFA-ino Kontrolno, etičko i disiciplinsko tijelo odlučit će o tom pitanju. Smatrat će se da je reprezentacija odgovorna za neodigravanje utakmice predala utakmicu i izgubila 3:0.
  • Ako ijedan član delegiranog sudačkog tima mora biti zamijenjen zbog pozitivnog testa na SARS-CoV-2, UEFA iznimno može imenovati novog suca iste nacionalnosti kao i jedna od reprezentacija i/ili koji nije na FIFA-inoj listi.

KvalifikacijeUredi

 
  Reprezentacija se kvalificirala za Euro 2020.
  Reprezentacija se nije kvalificirala za Euro 2020.

Za ovaj turnir nije bilo automatski kvalificiranih momčadi, tako da je svih 55 reprezentacija pod ingerencijom UEFA-e, uključujući i onih 12 čiji su gradovi odabrani kao domaćini, moralo igrati kvalifikacije za 24 mjesta na završnom turniru.[72][73] Kako je UEFA gradove domaćine odabrala već u rujnu 2014. godine, dakle prije početka kvalifikacija, postojala je mogućnost da reprezentacija koja ima grad domaćin uopće ne igra na prvenstvu.

Ždrijeb za kvalifikacije održan je 2. prosinca 2018. godine u Konvencijskom centru u Dublinu.[74]

Glavne kvalifikacije otpočele su u ožujku 2019. godine, a ne u rujnu 2018. godine, odmah nakon FIFA Svjetskog prvenstva u Rusiji, a završene su u studenom 2019. godine. Format je ostao mahom nepromijenjen, s tim da se 20 reprezentacija od njih 24 kvalificiralo kroz glavne kvalifikacije, dok su četiri mjesta ostala upražnjena. Nakon primanja Kosova u članstvo u svibnju 2016. godine, UEFA je objavila kako će 55 reprezentacija biti ždrijebano u deset grupa po završetku Lige nacija (pet grupa po pet reprezentacija i pet grupa po šest reprezentacija, s tim da su sudionici završnice Lige nacija imali osiguran ždrijeb u grupe s po pet reprezentacija). Dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake grupe osigurale bi plasman na Euro. Kvalifikacije su se igrale u terminima u ožujku, lipnju, listopadu i studenom 2019. godine.[75]

Kako je u 2018. godini došlo do pokretanja UEFA Lige nacija,[76][75][77][78] ta je sezona Lige nacija povezana s kvalifikacijskim ciklusom za UEFA Euro 2020. godine, čime su momčadi dobile i drugu priliku da se kvalificiraju na prvenstvo. Po četiri momčadi iz svake divizije Lige nacija, koje već nisu osigurale plasman na Europsko prvenstvo, sudjelovale su u divzijskima play-off turnirima. Pobjednici tih divizijskih turnira odlučivali su se kroz dva jednokružna polufinala i jedno finale, tako da su se te četiri reprezentacije pridružile onima koje su se već kvalificirale i tako je popunjena kvota od 24 reprezentacije.[78]

Kvalificirane momčadiUredi

Od 24 kvalificirane reprezentacije, njih 19 su povratnici s prethodnog prvenstva. Među njima su Belgija i Italija, koje su svoje kvalifikacije odradile sa savršenim učinkom (10 pobjeda iz 10 utakmica),[79][80] aktualni europski i svjetski prvaci Portugal i Francuska, dok se Njemačka kvalificirala za svoju rekordnu, trinaestu uzastopnu završnicu UEFA Eura.[81] Finska i Sjeverna Makedonija izborile su svoje debije na ovom natjecanju, što su im ujedno i prvi nastupi na bilo kojem velikom međunarodnom natjecanju.[82][83] Škotska, koja je jedan od organizatora turnira, vratila se na međunarodnu scenu po prvi put nakon Svjetskog prvenstva 1998., a ujedno se radi i o njihovom prvom nastupu na Euru još od 1996. godine.[84] Reprezentacije Nizozemske i Danske vratile su se na turnir nakon što nisu igrale 2016. godine, a Nizozemskoj je ovo ujedno bilo i prvo veliko natjecanje još od Svjetskog prvenstva 2014. godine.[85][86] Reprezentacije Austrije, Mađarske, Slovačke i Walesa po prvi puta su izborile uzastopne nastupe na završnici Eura.[87][88] Uz Sjevernu Makedoniju, Hrvatska, koja je na turnir došla kao svjetski doprvak, bila je jedina reprezentacija s područja bivše Jugoslavije koja je izborila nastup na turniru. Od svih bivših prvaka, jedino Grčka nije izborila nastup na završnom turniru, što im je bio drugi uzastopni izostanak s Eura i treći ukupno kada su u pitanju velika natjecanja.[89] Albanija, Irska, Island, Sjeverna Irska i Rumunjska nisu uspjele izboriti nastup na turniru nakon što su nastupile 2016. godine.[90]

Od konačnih 11 organizatora, njih sedam je izborilo nastup na turniru kroz glavne kvalifikacije, dok su Mađarska i Škotska izborile nastup kroz play-off turnire. Rumunjska je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] dok je Azerbejdžan ispao još u grupi glavnih kvalifikacija. Irska, koja je inicijalno bila jedan domaćina, također je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] međutim je kasnije izgubiila domaćinstvo.

Reprezentacija Datum kvalifikacije Prijašnji nastupi1
'60. '64. '68. '72. '76. '80. '84. '88. '92. '96. '00. '04. '08. '12. '16. Ukupno
  Belgija 10. listopada 2019. x x x x x x x x x x 5
  Italija 12. listopada 2019. x x x x x x 9
  Rusija 13. listopada 2019. x 5
  Poljska 13. listopada 2019. x x x x x x x x x x x x 3
  Ukrajina 14. listopada 2019. x x x x 2
  Španjolska 15. listopada 2019. x x x x x 10
  Francuska 14. studenog 2019. x x x x x x 9
  Turska 14. studenog 2019. x x x x x x x x x x x 4
  Engleska 14. studenog 2019. x x x x x x 9
  Češka 14. studenog 2019. 6
  Finska 15. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x x x x 0
  Švedska 15. studenog 2019. x x x x x x x x x 6
  Hrvatska 16. studenog 2019. x 5
  Austrija 16. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x x 2
  Nizozemska 16. studenog 2019. x x x x x x 9
  Njemačka 16. studenog 2019. x x x 12
  Portugal 17. studenog 2019. x x x x x x x x 7
  Švicarska 18. studenog 2019. x x x x x x x x x x x 4
  Danska 18. studenog 2019. x x x x x x x 8
  Wales 19. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x x x 1
  Sjeverna Makedonija 12. studenog 2020. x x x x x x 0
  Mađarska 12. studenog 2020. x x x x x x x x x x x x 3
  Slovačka 12. studenog 2020. x x x x x 1
  Škotska 12. studenog 2020. x x x x x x x x x x x x x 2

Legenda:

označava turnir na kojemu je reprezentacija nastupila.
x označava turnir na kojemu reprezentacija nije nastupila.
     označava turnir kojeg je reprezentacija osvojila.
     označava da reprezentacija u to vrijeme nije mogla nastupati jer nije predstavljala nezavisnu državu.
     označava turnir kojemu je reprezentacija bila domaćin.

Gradovi domaćiniUredi

Originalnih 13 gradova domaćina izabrano je i javno predstavljeno od strane UEFA-e 19. rujna 2014. godine.[92] Međutim, UEFA-in Izvršni odbor maknuo je Bruxelles s popisa gradova domaćina 7. prosinca 2017. godine zbog kašnjenja s izgradnjom planiranog Eurostadiuma. Četiri utakmice (tri iz grupne faze i jedna utakmica osmine finala) koje su se trebale igrati u Bruxellesu prebačene su na londonski Wembley.[5] Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako Aviva Stadium u Dublinu također gubi status domaćina zbog nedovoljno garancija irskih vlasti da će gledatelji moći biti prisutni na stadionu. Tri utakmice grupne faze premještene su na Gazprom Arenu u Sankt Peterburgu, dok je utakmica osmine finala premještena na Wembley. UEFA je na sličan način premjestila i četiri utakmice koje su se trebale igrati na San Mamésu u Bilbau na stadion La Cartuja u Sevilli.[6]

Dana 7. prosinca 2017. godine također je objavljeno kako će se prvenstvo otvoriti na Olimpicu u Rimu, koji je odabran ispred Amsterdama, Glasgowa i Sankt Peterburga. UEFA je također odlučila da će u toj utakmici, ukoliko se kvalificira, igrati Italija.[5][93]

Od konačnih 11 gradova i država domaćina, sedam gradova i šest država nikada dosad nije organiziralo UEFA Euro. Sevilla nije bila među domaćinima kada je Španjolska 1964. godine organizirala Kup nacija, dok Azerbejdžan, Danska, Mađarska, Rumunjska i Rusija nikada nisu organizirale utakmice Europskih prvenstava. Od jedanaest izabranih stadiona, samo su dva prethodno bili domaćini utakmica europskih prvenstava - Stadio Olimpico (1968. i 1980.) te Johan Cruijff ArenA (tada Amsterdamska arena, 2000.). Originalni Wembley bio je među stadionima na kojima se igrao UEFA Euro 1996., međutim iako se novi stadion nalazi na istoj lokaciji, UEFA novi i stari Wembley smatra različitim stadionima.

  London   Rim   München
Wembley Stadium Stadio Olimpico Allianz Arena
Kapacitet: 90,000 Kapacitet: 70,634 Kapacitet: 70,000
     
  Baku   Sankt Peterburg   Budimpešta
Olimpijski stadion Gazprom Arena Puskás Aréna
Kapacitet: 68,700 Kapacitet: 68,134 Kapacitet: 67,215
     
  Sevilla   Bukurešt   Amsterdam   Glasgow   Kopenhagen
La Cartuja Arena Națională Johan Cruijff ArenA Hampden Park Parken
Kapacitet: 60,000 Kapacitet: 55,600 Kapacitet: 54,990 Kapacitet: 51,866 Kapacitet: 38,065
         

Svaki grad domaćin organizirat će tri utakmice grupne faze te jednu utakmicu osmine ili četvrtfinala, uz izuzetak Sankt Peterburga, koji će organizirati šest utakmica grupne faze, i Londona, koji će organizirati dvije utakmice osmine finala. Alokacija utakmica po stadionima je sljedeća:

Domaćini grupne fazeUredi

Gradovi domaćini podijeljeni su u šest parova, grupiranih temeljem sportske snage (uzimajući u obzir da su se svi domaćini kvalificirali), geografskih elemenata i sigurnosno-političkih okolnosti. Parovi su raspoređeni po grupama temeljem nasumičnog izvlačenja održanog 7. prosinca 2017. godine. Svaki kvalificirani domaćin igrat će minimalno dvije utakmice u svojoj državi. Parovi su raspoređeni na sljedeći način:[5]

UEFA je definirala sljedeće kriterije oko određivanja domaćinstva država organizatorica koje se nalaze u istoj grupi:[94]

  • Ukoliko su se obje reprezentacije kvalificirale direktno ili preko play-offa, ždrijeb će odrediti koja će reprezentacija biti domaćin triju utakmica (odnosno, koja će biti domaćin međusobnog susreta), a koja će igrati samo dvije utakmice kao domaćin.
  • Ukoliko se jedna reprezentacija kvalificirala direktno, a druga nije izborila direktan plasman, reprezentacija koja je izborila direktni plasman igrat će tri utakmice kao domaćin, dok će druga reprezentacija, ukoliko izbori plasman, igrati samo dvije.
  • Ako jedan od domaćina izbori play-off, a drugi bude eliminiran u procesu kvalifikacija, ta će reprezentacija, ako izbori plasman kroz play-off, igrati tri utakmice na domaćem terenu.
  • Ako se nijedan od domaćina grupe ne kvalificira, nema potrebe za posebnom organizacijom.

Ukoliko domaćin ne uspije izboriti plasman kroz play-off rundu, pobjednik tog kvalifikacijskog ciklusa zeuzet će njegovo mjesto kao domaćin te će biti domaćin u dvije ili tri utakmice, temljem gore navedenih kriterija. Ždrijeb parova održan je 22. studenog 2019. godine u Nyonu, zajedno sa ždrijebom play-off turnira.[95] U ždrijebu, koji je bio potreban samo za grupu B (gdje su domaćini Danska i Rusija), UEFA je pripremila dvije kuglice, a izvučena država je dobila pravo biti domaćin u tri utakmice.[96]

Alokacija domaćinstava utakmica grupne faze
Grupa Domaćin Status domaćina Ždrijeb? Broj domaćih utakmica
Tri Dvije
A   Azerbejdžan Ispadanje u kvalifikacijama Ne   Italija Nitko
  Italija Direktna kvalifikacija
B   Danska Direktna kvalifikacija Da   Danska   Rusija
  Rusija Direktna kvalifikacija
C   Nizozemska Direktna kvalifikacija Ne   Nizozemska Nitko
  Rumunjska Ispadanje u play-offu
D   Engleska Direktna kvalifikacija Ne   Engleska   Škotska
  Škotska Kvalifikacija temeljem play-offa
E   Irska Ispadanje u play-offu Ne   Španjolska Nitko
  Španjolska Direktna kvalifikacija
F   Njemačka Direktna kvalifikacija Ne   Njemačka   Mađarska
  Mađarska Kvalifikacija temeljem play-offa

Dopušteni kapacitetiUredi

Zbog pandemije koronavirusa i povezanih ograničenja javnih okupljanja, većina stadiona nije u mogućnosti potpuno popuniti svoje kapacitete. UEFA je zatražila od svih organizatora da osmisle plan oko dopuštenog broja gledatelja u suradnji sa svojim lokalnim i/ili nacionalnim vlastima. Domaćini su izvorno dobili rok do 7. travnja 2021. da iskomuniciraju svoje planove s UEFA-om. Dva dana nakon roka, UEFA je objavila kako je osam gradova potvrdilo svoje planove oko broja gledetalja, dodavši da će kapaciteti biti popunjeni između 25% i 100%, ovisno o stadionu. Preostala četiri grada (Bilbao, Dublin, München i Rim) dobili su novi rok do 23. travnja da iskomuniciraju svoje planove.[53] UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim također potvrdio svoj kapacitet.[54] Na dan isteka roka, München je također potvrđen kao domaćin, dok je Bilbao zamijenjen Sevillom, s obzirom da baskijski grad nije mogao garantirati gledatelje na stadionu. Dublin je potpuno uklonjen s popisa domaćina, također jer nisu mogli garantirati gledatelje na utakmicama.[6]

Dopušteni kapaciteti stadiona na UEFA Euru 2020.
Grad Stadion Kapacitet Doupušteni kapacitet Ref.
  Amsterdam Johan Cruijff ArenA
54,990
Najmanje 25% (oko 12,000), uz mogućnost povećanja
  Baku Olimpijski stadion
68,700
50% (oko 34,350), ali bez stranih gledatelja, osim državljana reprezentacija koje igraju
  Budimpešta Puskás Aréna
67,215
Puni kapacitet, gledatelji će morati zadovoljiti stroga pravila za ulazak na stadion
  Bukurešt Arena Națională
55,600
Najmanje 25% (oko 13,000), uz mogućnost povećanja
  Glasgow Hampden Park
51,866
25% (oko 12,000)
  Kopenhagen Parken
38,065
25%–33% (najmanje 11,236), uz mogućnost povećanja
  London Wembley Stadium
90,000
Najmanje 25% (oko 22,500) za grupnu fazu i osminu finala, uz mogućnost povećanja za polufinala i finale
  München Allianz Arena
70,000
Najmanje 20% (oko 14,500)
  Rim Stadio Olimpico
70,634
Najmanje 25% (oko 17,659), uz mogućnost povećanja
  Sankt Peterburg Gazprom Arena
68,134
Najmanje 50% (oko 34,067), uz mogućnost povećanja
  Sevilla La Cartuja
60,000
30% (oko 18,000)

Reprezentativni kampovi i bazeUredi

Svaka reprezentacija odabrala je kamp u kojem će boraviti i trenirati između utakmica. Reprezentacije će boraviti u svojim kampovima za cijelog trajanja turnira, a putovat će samo na utakmice. Za razliku od ranijih prvenstava, reprezentacije su dobile pravo odabrati kamp na bilo kojoj lokaciji zbog paneuropskog formata prvenstva, bez obveze da borave u zemljama domaćinima.[104]

UEFA je 27. siječnja 2020. godine objavila kampove 20 reprezentacija koje su izborile direktan plasman,[105] dok su preostale četiri reprezentacije naknadno odabrale svoje kampove.

Reperzentacija Kamp Država
  Austrija Seefeld in Tirol   Austrija
  Belgija Tubize   Belgija
  Češka Prag[α 1]   Češka
  Danska Helsingør   Danska
  Engleska Burton upon Trent, Engleska   Ujedinjeno Kraljevstvo
  Finska Sankt Peterburg   Rusija
  Francuska Clairefontaine-en-Yvelines   Francuska
  Hrvatska Rovinj[α 2]   Hrvatska
  Italija Firenca   Italija
  Mađarska Telki   Mađarska
  Nizozemska Zeist   Nizozemska
  Njemačka Herzogenaurach   Njemačka
  Poljska Sopot[α 3]   Poljska
  Portugal Budimpešta   Mađarska
  Rusija Himki   Rusija
  Sjeverna Makedonija Bukurešt   Rumunjska
  Slovačka Sankt Peterburg[α 4]   Rusija
  Škotska Hurworth-on-Tees, Engleska[111]   Ujedinjeno Kraljevstvo
  Španjolska Las Rozas de Madrid   Španjolska
  Švedska Göteborg[α 5]   Švedska
  Švicarska Rim   Italija
  Turska Baku   Azerbejdžan
  Ukrajina Bukurešt   Rumunjska
  Wales Baku   Azerbejdžan
  1. Izvorno   Currie, Edinburgh, Škotska,[106] ali premješteno zbog COVID restrikcija u Škotskoj.[107]
  2. Izvorno   St Andrews, Škotska,[106] ali premješteno zbog COVID restrikcija u Škotskoj.[108]
  3. Izvorno   Portmarnock, Irska[106]
  4. Izvorno   Castleknock, Irska[109][110]
  5. Izvorno   Maynooth, Irska[106]

Format natjecanjaUredi

UEFA Euro 2020. godine zadržao je isti format kao i prethodni turnir, što je posljedica ranijeg proširenja broja natjecatelja sa 16 na 24; UEFA je tada odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na turnir iz 2012. godine. Ukupni broj grupa ostao je šest, dok je u faza na izbacivanje zadržala osminu finala kao dodatnu fazu. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije. Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.

Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 30 dana.

Finalni ždrijebUredi

Ždrijeb za završnicu turnira održan je 30. studenog 2019. godine u centru Romexpo u Bukureštu.[112][113][114][115] Dvadeset i četiri kvalificirane reprezentacije ždrijebane su u šest grupa po četiri reprezentacije. Pobjednici play-off turnira nisu bili poznati u trenutku ždrijeba, tako da su označeni kao play-off pobjednici A do D.[116] Da se dogodila situacija da jedna ili više grupa nisu mogle biti finalizirane na dan originalnog ždrijeba, UEFA je odredila 1. travanj kao datum dodatnog ždrijeba za slučaj potrebe,[1] međutim ubrzo je potvrdila kako neće biti potrebe za dodatnim ždrijebom.[96]

Momačdi su raspoređene po jakosnim skupinama temeljem njihovih rezultata u kvalifikacijama za UEFA Euro 2020. godine, odnosno temeljem tablice uspješnosti sastavljene prema rezultatima u kvalifikacijama. Standardizirani šablon za raspored reprezentacija izgledao je ovako:[117]

  • Skupina 1: Pobjednici kvalifikacijskih grupa 1–6
  • Skupina 2: Pobjednici kvalifikacijskih grupa 7–10, drugoplasirani u grupama 1–2 (11–12 ukupno)
  • Skupina 3: Drugoplasirani u grupama 3–8 (13–18 ukupno)
  • Skupina 4: Drugoplasirani u grupama 9–10 (19–20 ukupno), play-off pobjednici A–D (nepoznati u trenutku ždrijeba)

Kako su pravila nalagala da dva domaćina ne mogu biti u istoj jakosnoj skupini, UEFA je pripremila izvanredne mjere za taj slučaj, a koje bi uključivale ili prebacivanje najlošije rangirane reprezentacije iz više skupine, ili prebacivanje najbolje rangirane reprezentacije iz niže skupine, a sve temeljem načela da se struktura jakosnih skupina što manje poremeti. Ipak, nije bilo potrebe ni za kakva usklađivanja.

Ždrijeb je započeo s prvom jakosnom skupinom, a završio s četvrtom, odakle je reprezentacija ždrijebana u prvu slobodnu grupu. Nakon toga su ždrijebane pozicije reprezentacija po grupama, što je bilo važno za određivanje rasporeda. UEFA je primjenjivala sljedeća pravila tokom ždrijeba (koja su vrijedila i za momčadi koje su se tek trebale kvalificirati):[118]

  • Automatska raspodjela po grupama: Reprezentacije gradova domaćina automatski su ždrijebane u određene grupe, sukladno gore navedenim parovima.
  • Zabranjeni susreti: Zbog političkih razloga, UEFA je odredila nekolicinu parova koji nisu smjeli biti u istoj grupi. Uz to što nisu mogle biti u istoj grupi, reprezentacije koje nisu bile domaćini nisu smjele biti u grupi u kojoj je domaćin reprezentacija s kojom ne smiju igrati, čak i ako se ta reprezentacija ne bi kvalificirala. Na kraju se samo jedan zabranjeni par, onaj Rusije i Ukrajine, odnosio na grupnu fazu. Ostali zabranjeni parovi među eprezentacijama u play-offu bili su Kosovo i Bosna i Hercegovina te Kosovo i Srbija, međutim te su reprezentacije ionako sve bile u četvrtoj jakosnoj skupini pa ne bi mogle igrati međusobno temeljem toga; Kosovo i Rusija također nisu smjeli igrati,[119] međutim ni oni nisu mogli biti ždrijebani u istu grupu. Međutim, ova se zabrana ne odnosi na eliminacijsku fazu.

Alokacija play-off pobjednikaUredi

Zbog korištenja play-off formata, koji je onemogućio predviđanje svih scenarija, UEFA-ina uprava morala je pričekati kako bi riješila sve probleme oko ždrijeba završnog turnira do kompletiranja sudionika grupne faze.[94] Nije bilo moguće da UEFA spriječi da jedan od play-off turnira sadrži dva domaćina, što je dovelo do toga da Rumunjska (domaćin u grupi C) i Mađarska (domaćin u grupi F) budu na istom play-off turniru. Stoga je pobjednik ovog turnira morao biti unaprijed raspoređen u dvije grupe u ždrijebu, kako bi se predvidjele sve situacije. Kako bi ovo omogućila, UEFA je sparila play-off turnire A i D (jer potonji nije imao domaćina), čime je dobila jasan scenarij za to da se bilo koja reprezentacija kvalificira. Ždrijeb je održan 22. studenog 2019. u Nyonu (zajedno sa ždrijebom play-offa), kojim su određeni prioriteti za alokaciju play-off turnira A u grupe na završnici.[96]

UEFA je pripremila dvije kuglice sa slovima dvaju grupa u kojima su bili domaćini u pitanju (grupa C za Rumunjsku te grupa F za Mađarsku). Prva izvučena kuglica određivala je grupu ("prioritetna grupa") koja je bila dodijeljena turniru A, uz iznimku reprezentacije domaćina druge izvučene kuglice ("neprioritetna grupa") u slučaju njezine pobjede na turniru A. Na samom ždrijebu, grupa F je određena kao prioritetna grupa, što je omogućilo sljedeća dva scenarija:

  • Turnir A osvajaju Bugarska, Mađarska ili Island: Pobjednik turnira A bit će raspoređen u grupu F, dok će pobjednik turnira D ići u grupu C. (S obzirom da je Rumunjska ispala u polufinalu play-offa, ovo je bila primijenjena solucija.)
  • Turnir A osvaja Rumunjska: Rumunjska ide u grupu C, dok pobjednik turnira D ide u grupu F.

Jakosne skupineUredi

Jakosne skupine organizirane su na sljedeći način:

Skupina 1
Reprezentacija Grupa Rang
  Belgija[α 1] 1
  Italija 2
  Engleska 3
  Njemačka 4
  Španjolska 5
  Ukrajina[α 1] 6
Skupina 2
Reprezentacija Grupa Rang
  Francuska 7
  Poljska 8
  Švicarska 9
  Hrvatska 10
  Nizozemska 11
  Rusija 12
Skupina 3
Reprezentacija Grupa Rang
  Portugal 13
  Turska 14
  Danska 15
  Austrija 16
  Švedska 17
  Češka 18
Skupina 4[α 2]
Reprezentacija Grupa Rang
  Wales 19
  Finska 20
Play-off pobjednik A N/D
Play-off pobjednik B
Play-off pobjednik C
Play-off pobjednik D[α 6]
  1. 1,0 1,1 Ukrajina nije mogla biti u istoj grupi kao i Rusija (domaćin grupe B). S obzirom da nisu mogli biti ždrijebani ni u jednu od četiri grupe s domaćinima iz prve jakosne skupine, Ukrajina je raspoređena u grupu C. Posljedica toga bila je da je Belgija raspoređena u grupu B.
  2. Identitet četiri play-off pobjednika nije bio poznat u vrijeme formiranja jakosnih skupina.
  3. Rumunjska (domaćin grupe C) i Mađarska (domaćin grupe F) sudjelovale su u play-off turniru A, tako da je pobjednik turnira A raspoređen u dvije grupe (C i F), s tim da je konačni raspored ovisio o pobjedniku turnira A.
  4. Irska (izvorni domaćin grupe E) sudjelovala je u play-off turniru B, tako da je pobjednik turnira B automatski raspoređen u grupu E.
  5. Škotska (domaćin grupe D) sudjelovala je u play-off turniru C, tako da je pobjednik turnira C automatski raspoređen u grupu D.
  6. Play-off turnir D sparen je s turnirom A (koji je imao dva domaćina), tako da je pobjednik turnira D automatski raspoređen u dvije grupe (C i F), s tim da je konačni raspored ovisio o pobjedniku turnira A.

Finalni ždrijeb grupaUredi

Nakon održanih play-off turnira, konačni raspored grupa bio je sljedeći (momčadi u italiku su pobjednici play-off turnira):

Grupa A
Poz. Reprezentacija
A1   Turska
A2   Italija[α 1]
A3   Wales
A4   Švicarska
Grupa B
Poz. Reprezentacija
B1   Danska[α 1]
B2   Finska
B3   Belgija
B4   Rusija[α 2]
Grupa C
Poz. Reprezentacija
C1   Nizozemska[α 1]
C2   Ukrajina
C3   Austrija
C4   Sjeverna Makedonija


Grupa D
Poz. Reprezentacija
D1   Engleska[α 1]
D2   Hrvatska
D3   Škotska[α 2]
D4   Češka
Grupa E
Poz. Reprezentacija
E1   Španjolska[α 1]
E2   Švedska
E3   Poljska
E4   Slovačka
Grupa F
Poz. Reprezentacija
F1   Mađarska[α 2]
F2   Portugal
F3   Francuska
F4   Njemačka[α 1]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Domaćin turnira koji će sve tri utakmice igrati na domaćem terenu.
  2. 2,0 2,1 2,2 Domaćin turnira koji će dvije utakmice igrati na domaćem terenu.

SuciUredi

Dana 27. rujna 2018. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje VAR tehnologije po prvi puta u historiji Europskih prvenstava.[7] Dana 12. veljače 2020. godine, UEFA i CONMEBOL potpisali su memorandum o jačanju suradnje, koji je uključivao mogućnost sudjelovanja jednog južnoameričkog sudačkog para na utakmicama grupne faze.[120]

UEFA je 21. travnja 2021. godine objavila imena 19 sudačkih timova za UEFA Euro.[121] Na popisu se nalazio i argentinski sudac Fernando Rapallini sa svojim pomoćnicima, što je bio prvi puta u historiji da je neki južnoamerički sudac sudio na Europskom prvenstvu, a sve u skladu s ranije spomenutim memorandumom. Na isti način je jedan sudački tim iz Španjolske pozvan na Copa Américu 2021. godine.[122]

Uz ove timove, UEFA je potvrdila imena 22 VAR suca te 12 pomoćnih sudaca (koji će biti angažirani ili kao četvrti suci, ili kao zamjenski pomoćni suci).[121] Na potonjem popisu nalazi se i Francuskinja Stéphanie Frappart, koja je tako prva sutkinja koja će sudjelovati u završnici Eura za muškarce.[122] Konačna i potpuna lista izgledala je ovako:

Država Glavni sudac Pomoćnici VAR suci Četvrti suci Zamjene
  Argentina Fernando Rapallini Juan Pablo Belatti / Diego Bonfá
  Bugarska Georgi Kabakov Martin Margaritov
  Engleska Michael Oliver Stuart Burt / Simon Bennett Stuart Attwell
Chris Kavanagh
Lee Betts (zaleđa)
Anthony Taylor Gary Beswick / Adam Nunn
  Francuska Clément Turpin Nicolas Danos / Cyril Gringore Jérôme Brisard
François Letexier
Benjamin Pagès (zaleđa)
Stéphanie Frappart Mikaël Berchebru
  Italija Daniele Orsato Alessandro Giallatini / Fabiano Preti Marco Di Bello
Massimiliano Irrati
Paolo Valeri
Filippo Meli (zaleđa)
Davide Massa Stefano Alassio
  Izrael Orel Grinfeld Roj Hasan / Idan Jarkoni
  Nizozemska Björn Kuipers Sander van Roekel / Erwin Zeinstra Kevin Blom
Pol van Boekel
Danny Makkelie Hessel Steegstra / Jan de Vries
  Njemačka Felix Brych Mark Borsch / Stefan Lupp Bastian Dankert
Christian Dingert
Marco Fritz
Christian Gittelmann (zaleđa)
Daniel Siebert Jan Seidel / Rafael Foltyn
  Poljska Paweł Gil Bartosz Frankowski Marcin Boniek
  Portugal Artur Soares Dias Rui Tavares / Paulo Soares João Pinheiro
  Rumunjska Ovidiu Hațegan Sebastian Gheorghe / Radu Ghinguleac
István Kovács Vasile Marinescu / Ovidiu Artene
  Rusija Sergej Karasov Igor Demeško / Maksim Gavrilin
  Slovenija Slavko Vinčić Tomaž Klančnik / Andraž Kovačič
  Srbija Srđan Jovanović Uroš Stojković
  Španjolska Carlos del Cerro Grande Juan Carlos Yuste Jiménez / Roberto Alonso Fernández Alejandro Hernández Hernández
Juan Martínez Munuera
José María Sánchez
Íñigo López de Cerain (zaleđa)
Antonio Mateu Lahoz Pau Cebrián Devís / Roberto Díaz Pérez del Palomar
  Švedska Andreas Ekberg Mehmet Culum / Stefan Hallberg
  Švicarska Sandro Schärer Stéphane De Almeida
  Turska Cüneyt Çakır Bahattin Duran / Tarık Ongun

Natjecanje po grupamaUredi

Legenda:
     Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
     Momčad prolazi u osminu finala.

Napomena: Sva vremena navedena su prema srednjoeuropskom ljetnom (CEST) vremenu (UTC+2). Ako se utakmica odigrava u drugoj vremenskoj zoni, navedeno je i lokalno vrijeme za tu zonu.

Ukoliko dvije ili više reprezentacija imaju isti broj bodova po završetku grupne faze, primjenit će se sljedeći kriteriji za određivanje konačnog plasmana:[1]

  1. Veći broj bodova osvojen u međusobnim susretima;
  2. Bolja gol razlika ostvarena u međusobnim susretima;
  3. Više postignutih golova u međusobnim susretima;
  4. Ako i nakon primjere kriterija 1 do 3 reprezentacije i dalje imaju identične bodove, kriteriji 1 do 3 se ponovo primjenjuju isključivo na utakmice između reprezentacija koje su još uvijek izjednačene kako bi se odredio njihov konačni plasman. [α 1] Ako ni ovaj postupak ne dovede do odluke, primjenit će se kriteriji 5 do 10;
  5. Bolja gol razlika u svim utakmicama u grupi;
  6. Više postignutih golova u svim utakmicama u grupi;
  7. Veći broj pobjeda u svim utakmicama u grupi;[α 2]
  8. Ukoliko u posljednjem kolu grupne faze dvije momčadi igraju međusobno te imaju isti broj bodova, kao i jednak broj postignutih i primljeih golova, a ta utakmica završi remijem, njihov plasman određuje se izvođenjem jedanaesteraca. (Ovaj kriterij neće se koristiti ako tri ili četiri reprezentacije imaju isti broj bodova.);
  9. Ukupno manje disciplinskih bodova u svim utakmicama grupne faze (1 bod za jedan žuti karton, 3 boda za crveni karton koji je posljedica dva žuta, 3 boda za direktni crveni karton, 4 boda za žuti karton kojemu slijedi izravni crveni karton);
  10. Bolji rang na ukupnoj rang listi europskih kvalifikacija.

Napomene

  1. Ukoliko postoje tri momčadi s istim brojem bodova, primjena prva tri kriterija može riješiti situaciju samo za jednu reprezentaciju, dok preostale dvije reprezentacije i dalje ostaju izjednačene. U tom slučaju, procedura se nastavlja od početka, ali samo za preostale reprezentacije.
  2. Ovaj kriterij može riješiti situaciju samo u slučaju da je došlo do oduzimanja bodova, s obzirom da nema načina da više momčadi bude izjednačeno po bodovima, a da imaju različit broj pobjeda.

Grupa AUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Italija 9 3 3 0 0 7 0 +7
2.   Wales 4 3 1 1 1 3 2 +1
3.   Švicarska 4 3 1 1 1 4 5 -1
4.   Turska 0 3 0 0 3 1 8 -7
Turska   0:3   Italija
Izvještaj Demiral   53' (ag.)
Immobile   66'
Insigne   79'
Gledatelja: 12,916

Wales   1:1   Švicarska
Moore   74' Izvještaj Embolo   49'
Gledatelja: 8,782

Turska   0:2   Wales
Izvještaj Ramsey   42'
C. Roberts   90+5'
Gledatelja: 19,762


Švicarska   3:1   Turska
Seferović   6'
Shaqiri   26',   68'
Izvještaj Kahveci   62'
Gledatelja: 17,138

Grupa BUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Belgija 9 3 3 0 0 7 1 +6
2.   Danska 3 3 1 0 2 5 4 +1
3.   Finska 3 3 1 0 2 1 3 -2
4.   Rusija 3 3 1 0 2 2 7 -5


Finska   0:1   Rusija
Izvještaj Mirančuk   45+2'
Gledatelja: 24,540


Rusija   1:4   Danska
Dzjuba   70' (pen.) Izvještaj Damsgaard   38'
Poulsen   59'
Christensen   79'
Mæhle   82'
Gledatelja: 23,644

Finska   0:2   Belgija
Izvještaj Hrádecký   74' (ag.)
Lukaku   81'
Gledatelja: 18,545

Grupa CUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Nizozemska 9 3 3 0 0 8 2 +6
2.   Austrija 6 3 2 0 1 4 3 +1
3.   Ukrajina 3 3 1 0 2 4 5 -1
4.   Sjeverna Makedonija 0 3 0 0 3 2 8 -6





Grupa DUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Engleska 7 3 2 1 0 2 0 +2
2.   Hrvatska 4 3 1 1 1 4 3 +1
3.   Češka 4 3 1 1 1 3 2 +1
4.   Škotska 1 3 0 1 2 1 5 -4
Engleska   1:0   Hrvatska
Sterling   57' Izvještaj
Gledatelja: 18,497

Škotska   0:2   Češka
Izvještaj Schick   42',   52'
Gledatelja: 9,847

Hrvatska   1:1   Češka
Perišić   47' Izvještaj Schick   37' (pen.)



Grupa EUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Švedska 7 3 2 1 0 4 2 +2
2.   Španjolska 5 3 1 2 0 6 1 +5
3.   Slovačka 3 3 1 0 2 2 7 -5
4.   Poljska 1 3 0 1 2 4 6 -2


Švedska   1:0   Slovačka
Forsberg   77' (pen.) Izvještaj
Gledatelja: 11,525


Slovačka   0:5   Španjolska
Izvještaj Dúbravka   30' (ag.)
Laporte   45+3'
Sarabia   56'
F. Torres   67'
Kucka   71' (ag.)
Gledatelja: 11,204

Švedska   3:2   Poljska
Forsberg   2',   59'
Claesson   90+4'
Izvještaj Lewandowski   61',   84'
Gledatelja: 14,252

Grupa FUredi

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Francuska 5 3 1 2 0 4 3 +1
2.   Njemačka 4 3 1 1 1 6 5 +1
3.   Portugal 4 3 1 1 1 7 6 +1
4.   Mađarska 2 3 0 2 1 3 6 -3
Mađarska   0:3   Portugal
Izvještaj Guerreiro   84'
C. Ronaldo   87' (pen.),   90+2'
Gledatelja: 55,662



Portugal   2:4   Njemačka
C. Ronaldo   15'
Jota   67'
Izvještaj Dias   35' (ag.)
Guerreiro   39' (ag.)
Havertz   51'
Gosens   60'
Gledatelja: 12,926

Portugal   2:2   Francuska
C. Ronaldo   31' (pen.),   60' (pen.) Izvještaj Benzema   45+2' (pen.),   47'

Rangiranje trećeplasiranih momčadiUredi

Poz. Grupa Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. GR
1. F   Portugal 4 3 1 1 1 7 6 +1
2. D   Češka 4 3 1 1 1 3 2 +1
3. A   Švicarska 4 3 1 1 1 4 5 -1
4. C   Ukrajina 3 3 1 0 2 4 5 -1
5. B   Finska 3 3 1 0 2 1 3 -2
6. E   Slovačka 3 3 1 0 2 2 7 -5

Četiri najbolje plasirane trećeplasirane ekipe određuju se prema sljedećim kriterijima:[1]

  1. Najviše osvojenih bodova;
  2. Bolja gol razlika;
  3. Veći broj postignutih golova;
  4. Ukupno pobjeda;
  5. Manje disciplinskih bodova;
  6. Pozicija na kvalifikacijskoj rang listi.

Faza na izbacivanjeUredi

UEFA je prije početka turnira izradila sustav koji predviđa sve moguće kombinacije parova u osmini finala, ovisno o tome koje četiri trećeplasirane reprezentacije (tj. iz kojih skupina) izbore nastavak natjecanja. Kombinacije su:[1]

Trećeplasirane
momčadi iz grupa
1B
v.
1C
v.
1E
v.
1F
v.
A B C D 3A 3D 3B 3C
A B C E 3A 3E 3B 3C
A B C F 3A 3F 3B 3C
A B D E 3D 3E 3A 3B
A B D F 3D 3F 3A 3B
A B E F 3E 3F 3B 3A
A C D E 3E 3D 3C 3A
A C D F 3F 3D 3C 3A
A C E F 3E 3F 3C 3A
A D E F 3E 3F 3D 3A
B C D E 3E 3D 3B 3C
B C D F 3F 3D 3C 3B
B C E F 3F 3E 3C 3B
B D E F 3F 3E 3D 3B
C D E F 3F 3E 3D 3C

Pregled svih parova izgleda ovako:

Osmina finala Četvrtfinale Polufinale Finale
                           
27. lipnja 2021.Sevilla            
   Belgija  1
2. srpnja 2021.München
   Portugal  0  
   Belgija  1
26. lipnja 2021.London
     Italija  2  
   Italija (pr.)  2
6. srpnja 2021.London
   Austrija  1  
   Italija (11m)  1 (4)
28. lipnja 2021.Bukurešt
     Španjolska  1 (2)  
   Francuska  3 (4)
2. srpnja 2021.Sankt Peterburg
   Švicarska (11m)  3 (5)  
   Švicarska  1 (1)
28. lipnja 2021.Kopenhagen
     Španjolska (11m)  1 (3)  
   Hrvatska  3
11. srpnja 2021.London
   Španjolska (pr.)  5  
   Italija (11m)  1 (3)
29. lipnja 2021.Glasgow
     Engleska  1 (2)
   Švedska  1
3. srpnja 2021.Rim
   Ukrajina (pr.)  2  
   Ukrajina  0
29. lipnja 2021.London
     Engleska  4  
   Engleska  2
7. srpnja 2021.London
   Njemačka  0  
   Engleska (pr.)  2
27. lipnja 2021.Budimpešta
     Danska  1  
   Nizozemska  0
3. srpnja 2021.Baku
   Češka  2  
   Češka  1
26. lipnja 2021.Amsterdam
     Danska  2  
   Wales  0
   Danska  4  

Osmina finalaUredi


Italija   2:1 (pr.)   Austrija
Chiesa   95'
Pessina   105'
Izvještaj Kalajdžić   114'
Gledatelja: 18,910





Engleska   2:0   Njemačka
Sterling   75'
Kane   86'
Izvještaj
Gledatelja: 41,973

Švedska   1:2 (pr.)   Ukrajina
Forsberg   34' Izvještaj Zinčenko   27'
Dovbik   120+1'
Gledatelja: 9,221

ČetvrtfinaleUredi


Belgija   1:2   Italija
Lukaku   45+2' (pen.) Izvještaj Barella   31'
Insigne   44'
Gledatelja: 12,984

Češka   1:2   Danska
Schick   49' Izvještaj Delaney   5'
Dolberg   42'
Gledatelja: 16,306

Ukrajina   0:4   Engleska
Izvještaj Kane   4',   50'
Maguire   46'
J. Henderson   63'
Gledatelja: 11,880

PolufinaleUredi


Engleska   2:1 (pr.)   Danska
Kjær   39' (ag.)
Kane   104'
Izvještaj Damsgaard   30'
Gledatelja: 64,950

FinaleUredi

Statistike i nagradeUredi

StatistikeUredi

Ažurirano: 11. srpnja 2021.

Prvi pogodak

Najbrži pogodak

Najkasniji pogodak

Prvi žuti karton

Prvi crveni karton

Najstariji igrač s nastupom

Najmlađi igrač s nastupom

Najstariji igrač s postignutim golom

Najmlađi igrač s postignutim golom

Najviše golova na utakmici

Najmanje golova na utakmici

Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (2)

Momčadi s najviše postignutih pogodaka (13)

Momčadi s najviše primljenih pogodaka (10)

Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2)

Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (1)

StrijelciUredi

Ažurirano: 11. srpnja 2021.

5 golova
4 gola
3 gola
2 gola
1 gol
Autogolovi

JedanaesterciUredi

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

RealiziraniUredi

PromašeniUredi