Fudbalska reprezentacija Turske

(Preusmjereno sa stranice Turska nogometna reprezentacija)

Fudbalska ili nogometna reprezentacija Turske (tr. Türkiye millî futbol takımı) predstavlja Tursku na međunarodnim nogometnim natjecanjima. Reprezentacija se nalazi pod upravom Turskog fudbalskog saveza (turski: Türkiye Futbol Federasyonu), a natječe se kao članica UEFA-e. Tradicionalne reprezentativne boje su crvena i bijela, derivirane iz nacionalne zastave.

Turska Turska
Boje          
Generalno
Konfederacija UEFA
Nadimci Ay-Yıldızlılar, Bizim Çocuklar
FIFA-in rang Decrease 42.
Ličnosti
Izbornik Italija Vincenzo Montella
Najviše nastupa Rüştü Reçber (120)
Najviše golova Hakan Şükür (51)
Historija
Prva utakmica Rumunija Rumunija 2:2 Turska Turska
(Istanbul; 26. oktobra 1923.)
Najveća pobjeda Turska Turska 7:0 Sirija Sirija
(Ankara; 20. novembra 1949.)

Turska Turska 7:0 Južna Koreja Južna Koreja
(Ženeva; 20. juna 1954.)
Turska Turska 7:0 San Marino San Marino
(Istanbul; 10. novembra 1996.)

Najveći poraz Poljska Poljska 8:0 Turska Turska
(Chorzów; 24. aprila 1968.)

Turska Turska 0:8 Engleska Engleska
(Istanbul; 14. novembra 1984.)
Engleska Engleska 8:0 Turska Turska
(London; 14. oktobra 1987.)

Natjecanja
Natjecanje Najbolji plasman
FIFA Svjetsko prvenstvo Treći (2002.)
UEFA Euro Treći (2008.)
Kup konfederacija Treći (2003.)
Olimpijske igre Četvrtfinale (1948., 1952.)
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući

Prvu utakmicu turska reprezentacija odigrala je u oktobru 1923. godine u Istanbulu. U zemlji strastvenoj za fudbal, turski tim nije blistao sve do 1950-ih. Kvalificirao je se na Svjetsko prvenstvo 1954. sa prilično pristojnim rezultatima. Međutim, od tada je imala vrlo loše međunarodne rezultate barem do 1990-ih, kada se na scenu pojavila momčad koju je predvodio Fatih Terim. Od tada je reprezentacija imala niz rastućih rezultata, uz značajan napredak koji se nastavlja i danas.

Stoga, turski fudbal je iznjedrio niz kvalitetnih igrača koji su igrali za seniorsku reprezentaciju, među kojima su Rüştü Reçber, Lefter Küçükandonyadis, Can Bartu, Bülent Korkmaz, Metin Oktay, Cemil Turan, Tanju Çolak, Arda Turan, Ümit Davala, Hakan Ünsal, Hakan Çalhanoğlu, Hakan Şükür, Hasan Şaş, Emre Belözoğlu, Zeki Rıza Sporel.

Historija

uredi

Iako je turski fudbal kasnio s međunarodnim rezultatima, fudbalski sport je vrlo rano stigao u Istanbul i neke lučke gradove, uglavnom zahvaljujući Englezima. Bio je oduvijek sport koji je tursko stanovništvo pratilo s velikom strašću. Prvi turski klub bio je Black Stockings F.C. iz carigradskog naselja Kadıköy, osnovanog 1901. godine.

 
Prva utakmica 1923.
 

Prvi inozemni kontakti turskog fudbala započeli su u aprilu 1911., kada je Galatasaray odigrao u Istanbulu prijateljsku utakmicu protiv mađarskog (tada austrougarskog) kluba Varara,[1] a zatim će iste godine Galatasaray odigrati utakmice protiv Kolozsvára i Ferencvárosa.

Prva utakmica – de facto osnivački akt turske reprezentacije – isprva je trebala biti protiv Poljske, no Poljaci su to odbili jer im godišnje doba nije odgovaralo,[1] ​​​​pa posredstvom Yusufa Ziya-bega i predsjednika Galatasaraya Aliju Sami Yena[1] ​​​​Turci su postigli dogovor sa rumunjskom reprezentacijom. Utakmica je odigrana popodne 26. oktobra 1923.,[1] ​​​​nekoliko dana prije proglašenja Turske Republike (29. oktobra 1923.)[1] ​​​​na ispunjenom stadionu Taksim u Beyoğlu, ispred od otprilike 8/10.000 gledatelja.[1] Rumuni, navikli igrati na travi, žalili su se na prašnjavi i tvrdi teren od zemlje.[1] Međutim, utakmica je protekla u prijateljskoj atmosferi[1]. Rumunija je zapravo imala mješovitu momčad, sa nekoliko njemačkih i mađarskih igrača koji su predstavljali rumunsku državu.[1] Nakon intoniranja državnih himni[1] ​​utakmica je počela. Rumuni su poveli[1] ​​​​golom u 20. minuti Isidora Gansla, mađarskog Židova.[1] Uslijedila su dva pogotka koja je postigao Zeki Rıza Sporel, najveći turski igrač tog vremena.[1] Sporel je bio prirodni ljevak, vrlo plodan, karijeru je proveo u Fenerbahçeu od 1915. do 1934. godine, a za reprezentaciju je odigrao 16 utakmica i postigao 15 golova te tako postao jedan od njezinih stupova. Nakon povlačenja iz nogometa ući će u politiku s Menderesovom Demokratskom strankom.[2] Zatim uslijedio je veliki pritisak Rumuna[1] ​​​​sve dok im nije odobren slobodan udarac, koji je doveo do grugog gola Isidora Gansla.[1] Utakmica je se završila konačnim ishodom 2:2.[3][1]

Poslije toga, Turska je odigrala prvu službenu utakmicu na Ljetnim olimpijskim igrama 1924. izgubivši od 5:2 od Čehoslovačke. Prva dva pogotka u toj službenoj utakmici postigao je Bekir Refet.

 
Turska vs Mađarska 1:4, 22. april 1932.

Prva odigrana utakmica protiv Jugoslavije bila je prijateljska odigrana 8. aprila 1928. u Zagrebu na stadionu Kranjčevićeva. Utakmica se završila 2:1 golovima Dragutina Babića u 39., Franje Gilera u 41. i Latifa Yalınlıja u 62. minuti. Turska će se na svom putu često susresti sa Mađarskom, fudbalski dominantnom reprezentacijom na početku stoljeća. U aprilu 1932. reprezentacije su odigrale dvostruku prijateljsku utakmicu u Istanbulu, na stadionu Taksim. Prvi susret 17. aprila dobili su Mađari 2:1. Nakon prvog pogotka Almaya, Mađari su u drugom poluvremenu izjednačili sa golovima Bihámyja i Kármána.[4] Drugu utakmicu 22. aprila Mađarska je također dobila 1:4 uz tri gola Tunyogija i gol Bihamya za Mađare, dok je Almay Selahattin dao jedini gol za Turke na jedanaestercu.[5][6]

Na Svjetskom prvenstvu 1934. trebala je nastupiti u kvalifikacijama u grupi sa tri tima zajedno sa Egiptom i Palestinom pod britanskim mandatom, ali je se unaprijed povukla pa je se Egipat plasirao na turnir.

Prva historijska utakmica između Turske i Grčke reprezentacije je odigrana 23. aprila 1948. u Ateni, na stadionu Leoforos Alexandras (danas stadion Panathinaikosa).[7] Prijateljska utakmica je se završila rezultatom 1:3 za goste. Za Grke je jedini pogodak dao Kleanthis Vikelidis, za Turke su strijelci bili Kırcan u 9. minuti, Küçükandonyadis u 20. i Gülesin 74. Uzvratna utakmica je se održala u novembru na istambulskom stadionu Dolmabahçe sa turskom pobjedom za 2:1.[7] Za Turke je Eken postigao dva gola (3., 19.) a za Grke Filaktos jedan.

Iako je se Turska kvalificirala za Svjetsko prvenstvo 1950. u Brazilu pobijedivši Siriju 7:0,[α 1] bila je prisiljena povući se sa turnira zbog financijskih problema.

Turska je nakon Atatürkove smrti (1938) prošla kroz dugu fazu političke tranzicije, koja je dosegla prekretnicu 1950-ih, zatim krizu (državni udar u 1960.) i konačno dugu fazu sustavne političke nestabilnosti, što je utjecalo na društveno tkivo i, naravno, na sport. U 1952. za trenera reprezentacije je izabran Talijan Sandro Puppo, bivši veznjak FK Venecije koji je od 1945. trenirao nekoliko timova u Italiji: Piacenzu, Thiene, Veneciju i Rovereto. Puppo će voditi reprezentaciju u nekoliko navrata između 1952. i 1966. godine, označujući jedno razdoblje turskog nogometa. Neće postići velike rezultate, no Puppo će ostati u vijestima kao preteča zonske igre. Vodio je reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine i doveo do kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1954. iznenađujuće eliminirajući favorita Španiju. Zatim će Puppo često odlaziti u Italiju i vraćati se u Turskoj. U sezoni 1953/54. trenirao je i Beşiktaş sa kojim je osvojio tursko prvenstvo.

 
Lefter Küçükandonyadis

Stvari su išle drugačije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1954. godine u Švicarskoj. Da bi se kvalificirali, morali su se suočiti sa Španijom u kvalifikacijskom krugu. U prvoj utakmici u Madridu su izgubili 4:1,[α 2] ali su u uzvratu u Istanbulu[α 3] pobijedili 1:0 golom Burhana Sarguna u 16. minuti sa jakim udarcem iz lijeve noge. Treća odlučna utakmica odigrana je u Rimu 17. marta 1954. Dva tima su remizirala 2:2 nakon vrlo napete utakmice. Odluka je donesena ždrijebom: Luigi Franco Gemma, 14-godišnji talijanski dječak čiji je otac radio na stadionu, izabrao je ime Turske sa poveza preko očiju.[8][9] Reprezentacija iz 1954. je imala šest igrača iz Galatasaraya i sedam igrača Fenerbahçea. Među istaknutim igračima bili su golman Turgay Şeren (Galatasaray), branič Bülent Eken (Galatasaray), napadač Suat Mamat (Galatasaray), napadači Lefter Küçükandonyadis i Burhan Sargun iz Fenerbahçea, napadač Erol Keskin iz Adaleta, mada je prethodno dugo igrao za Fenerbahçe. Turska, koju je trenirao Sandro Puppo, završila je u grupi Zapadne Njemačke, mađarske Zlatnog tima i Južne Koreje. U prvom meču su se suočili sa strašnom Njemačkom Morlocka, Schäfera, Ottmara Waltera i Fritza Waltera, izgubivši rezultatom 4:1. Nisu se susreli sa Mađarskom, tada najbolje procijenjenim timom turnira, već su se suočili sa Južnom Korejom, savladavši ju rezultatom 7:0 sa golovima Suata Mamata, Leftera Küçükandonyadisa, Burhana Sarguna i Erola Keskina. U odlučujućem doigravanju, ponovo protiv Zapadne Njemačke, Turska je izgubila sa razornim rezultatom 7:2.[10] Turnir će osvojiti ista Njemačka koja je u finalu pobijedila Puskásevu Mađarsku rezultatom 3:2. Međutim, 1956. godine Turska je se 19. februara 1956. suočila sa Mađarskom u prijateljskoj utakmici u Istanbulu, savladavši jedan od najjačih timova tog vremena, sa rezultatom od 3:1. Lijevonogi Küçükandonyadis, vjerovatno jedan od najboljih turskih napadača svih vremena, postigao je dva gola, čemu su uslijedili jedan gol Metina Oktaya i jedan Puskásov za Mađare.[11]

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1958. Turska reprezentacija je odbila igrati protiv Izraela, pa je Izrael automatski prošao prvu fazu,[12] u razdoblju fudbala snažno obilježenom političkim događajima. U nedjelju 4. maja 1954. Turska je odigrala prijateljsku utakmicu protiv Nizozemske, na Olympisch Stadionu u Amsterdamu ispred 60.000 navijača. Nakon što su Nizozemci poveli iz penala Wilkesa, Metin Oktay je u roku dvije minute drugog poluvremena postigao dva pogotka i tako postavio konačnih 1:2.[13]

Amsterdam 1958., Nizozemska – Turska 1:2

Od 1958. do 1994. turska reprezentacija postigla je vrlo slabe rezultate, iako je unutar reprezentacije bilo igrača dobrog kalibra kao što su bili Metin Oktay[α 4], Cemil Turan[α 5], Selçuk Yula[α 6], Tanju Çolak[α 7], Rıdvan Dilmen[α 8], Oğuz Çetin[α 9], Rıza Çalımbay[α 10], Feyyaz Uçar[α 11].

Unatoč uvođenju državne lige i nastupima turskih klubova u europskim takmičenjima, 1960-e će biti neplodno vrijeme za reprezentaciju. Većina igrača iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 1954. je penzionisana a nova generacija igrača nije se uspjela kvalificirati za veliki turnir. U 1970-ima Turska se suzdržavala u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i UEFA Europsko prvenstvo, mada je tim bio za jedan bod prekratak da se kvalifikuje i za UEFA Euro 1972. i Euro 1976. U 1980-ima turska momčad također je pretrpjela svoje najgore poraze sa 8:0 postigao golove protiv Poljske i dvakrat protiv Engleske. Ipak, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1990. označile su prelomnicu za turski fudbal, s tim da je Turska propustila kvalifikacije samo u zadnjoj utakmici.

Godine 1990. Nijemac Sepp Piontek je imenovan za selektora. Pod njegovim nadzorom u reprezentaciji je nastupala grupa novih igrača, od kojih će mnogi – uključujući Bülenta Korkmaza, Alpaya Özalana, Sergena Yalçına, Rüştü Reçbera, Hakana Şüküra – postati okosnica reprezentacije na dugi niz godina. Piontekovo imenovanje bio je potez koji je preporučio drugi trener, Jupp Derwall, koji je prethodno stekao iskusto vodeći Galatasaray tri sezone (1984/88). Piontekova misija je se završila 1993. godine.

 
Fatih Terim

Godine 1993. Fatih Terim je imenovan za izbornika turske reprezentacije. Između 90-ih i 2000-ih postat će najuspješniji trener u historiji turskog fudbala, toliko da su mu navijači dali nadimak „Cara” (Imparator). Terim je igrao deset godina kao branič za Galatasaray, a između 1990. i 1993. trenirao je mlađu reprezentaciju under-21. Imao je pobjednički mentalitet i veliku karizmu, sposoban voditi svoje timove do neviđenih podviga. Svoje uspjehe će graditi na kombinaciji Galatasaray/reprezentacija, temeljenoj na igračima koje je vidio kao početnike i pratio njihov rast. Oslanjao se na dobru fizičku spremu svojih igrača, na vrlo visoku motivaciju i na građenju velikog međusobnog povjerenja u timu. Riječ je o ekipama koje su prakticirale izrazito agresivan presing na nositelja lopte. Orijentir u napadu – kako u Galatasarayu, tako i u reprezentaciji – bit će napadač Hakan Şükür. No, umjesto da pod svaku cijenu traže vertikalizaciju, Terimove momčadimi su nastojale graditi i diktirati igru ​​u gustoj mreži dodavanja na sredini terena. Bile su to momčadi vrlo usredotočene na posjed lopte, tražeći brojčanu nadmoć u veznom redu. Terim će eksperimentirati na formaciji 4-1-4-1 u Galatasarayu, sa jednim igračem u sredini između obrambene i srednje linije. Alternativno, odlučivao se za 4-4-2, sa napadačkim akcijama koje su često prolazile kroz središnju os terena. No, stvarao je momčadi prilično solidne u obrani. Terim je uspio plasirati reprezentaciju na Euro 1996., prvo veliko natjecanje nakon četrdeset i dvije godine tj. od nastupa na Svjetkom prvenstvu u 1954. Turski tim je se kvalificirao pobijedivši Švicarsku i Švedsku 2:1 tijekom kvalifikacija. Međutim, unatoč dobrom nastupu na kvalifikacijama, reprezentacija je izgubila sve utakmice tijekom turnira, bez ijednog pogotka. Ipak, vratili su se kući sa jednim priznanjem: nagradom za fair play dodijeljenoj Alpayju Özalanu. Turska je završila u grupi sa prilično talentovanim timovima: Hrvatska, Portugal i Danska (nosioci titule). Prvi meč bio je žestok okršaj odigran u Nottinghamu protiv Hrvatske, odlučen tek u 86. minuti pogotkom Gorana Vlaovića u kontranapadu, koji je driblao vratara i pospremao loptu u mrežu. Drugi meč je odigran tri dana kasnije, ponovo u Nottinghamu, protiv Portugala. Bila je izbalansirana utakmica sa prilikama na obje strane, sve do 66. minute kada je Fernando Couto postigao odlučni pogodak sa udarcem iz lijeve noge. Finalna utakmica završila je sa čistih 3:0 za Dansku. Unatoč sporadičnim turskim prilikama, Danska je bila predvođena odličnom igrom virtuoza Briana Laudrupa koji je u drugom poluvremenu postigao dva gola a zatim se dodao i pogodak A. Nielsena.

Godine 1996. Terim je napustio reprezentaciju i počeo trenirati Galatasaray, a na njegovo mjesto postavljen je Mustafa Denizli, izbornik već 1987. godine i nekadašnjo lijevo krilo Altaya. Značajan faktor tog razdoblja je Galatasaray, najčistije Terimovo stvorenje. Između 1996. i 2002. istambulski klub je dominirao turskom scenom i redovito je posjećivao scenu europskih međunarodne kupova. Trenirao ga je Fatih Terim, a u njemu su bili Popescu, Hagi i niz igrača koji će tih godina postati okosnica turske reprezentacije: Korkmaz, Davala, Buruk, Belözoğlu, Penbe, Kerimoğlu, Erdem, Şükür, Şaş. Ekipa će sudjelovati u nekoliko izdanja Lige prvaka, pokazujući dobru igru u sezonama 1998/99. i 1999/00., i konačno osvojivši Kup UEFA u maju 2000. u finalu protiv Arsenala. Sljedeće godine osvojio je i UEFA Superkup protiv Real Madrida. Iako se nije uspjela kvalificirati za Svjetsko prvenstvo 1998., Turska reprezentacija je se kvalificirala za Euro 2000. nakon pobjede u play-offu protiv Republike Irske. Izgubila je prvu utakmicu 2:1 od Italije, zatim remizirala u drugoj utakmici protiv Švedske 0:0 i pobijedila domaćina Belgiju 2:0, što je prvi put u historiji UEFA Europskog prvenstva da je zemlja domaćin eliminirana u prvom kolu. Ta pobjeda je dovela Tursku u četvrtfinale turnira, gdje je poražena od Portugala sa 2:0, a Arif Erdem je promašio jedanaesterac.

Na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. Turska je postigla drugo mjesto, izgubivši od Švedske 1:2 u zadnjim minutama utakmice. Turci su stoga morali igrati play-off protiv Austrije. Utakmica u Istanbulu završila se rezultatom 5:0 (Bastürk, Şükür, Buruk, Erdem, Erdem) dok je uzvrat u Beču završen 1:0 (Buruk). Svjetsko prvenstvo 2002. Turska reprezentacija je započela porazom od 2:1 protiv kasnijeg pobjednika Brazila (Şaş, Ronaldo, Rivaldo).[14] U drugoj utakmici je pobijedila 3:0 Kinu (Şaş, Korkmaz i prekrasan pogodak Ümita Davale) te nakon 1:1 sa Kostarikom (Parks, Emre Belözoğlu),[15][16] se kvalificirala za drugi krug, u kojemu je našla sudomaćine iz Japana, u utakmici koju su konačno izvukli 1:0 sa pogodkom Ümita Davale u 12. minuti.[17] Slijedila je napeta utakmica protiv Senegala, pobijeđna 1:0 zlatnim golom İlhana Mansıza i osiguravši tako mjesto u polufinalu, gdje im je poraz 1:0 od kasnijeg pobjednika turnira Brazila otklonilo finalu. Unatoč tehnički superiornog protivnika (Roberto Carlos, Cafu, Vampeta, Denílson, Rivaldo, Ronaldinho, Ronaldo), Turska je dovela Brazil u ozbiljne poteškoće. Brazilci su na kraju pobijedili sa jednim golom Ronalda koji je iz neočekivane pozicije i udarcem iz špica pospremio loptu u mrežu. Brončanu medalju su Turci osvojili nakon pobjede 3:2 nad drugim sudomaćinom Južnom Korejom.[18][19][20] Hakan Şükür postigao je prvi pogodak za Tursku za za vrijeme od 10,8 sekundi, unatoč tome što su Južnokorejanci prvi počeli. Bio je to najbrži gol u historiji Svjetskog prvenstva.[21] Zatim je u 9. minuti Koreja izjednačila sa golom Lee Eul-yonga, ali je Turska u prvom poluvremenu povećala zaostatak sa dva pogotka İlhana Mansıza. Na kraju korejska opsada nije uspjela, unatoč golu Song Chong-guga izvan regularnog vremena. Deseci tisuća turskih navijača koji su pozdravili povratak reprezentacije sa Svjetskog prvenstva u Istanbul, gdje su se pridružili velikoj uličnoj proslavi na trgu Taksim.[22] Rüştü Reçber, Alpay Özalan i Hasan Şaş bili su uključeni u All-Star tim Svjetskog prvenstva, a Reçber je također izabran za najboljeg vratara u UEFA timu 2002. godine, dok je Şenol Güneş izabran za najboljeg trenera.

Turska je 2003. godine završila na trećem mjestu na Kupu konfederacija. U grupnoj fazi je pobijedila Sjedinjene Države rezultatom 2:1 prije nego što je izgubila od Kameruna 1:0. U svojoj posljednjoj utakmici u grupi, Turska je remizirala 2:2 protiv Brazila, eliminirajući ih sa turnira. U polufinalu je izgubila od konačnog pobjednika turnira Francuske sa 3:2, a zatim je u utakmici za treće mjesto savladala Kolumbiju sa 2:1. Tuncay je postigao tri gola i jednu asistenciju, čime je osvojio Srebrnu kopačku i Srebrnu loptu za drugog najboljeg igrača turnira.

Prva utakmica Turske under 21 reprezentacije odigranaje 7. septembra 2004. protiv Grčke (2:1).

Turci nisu uspjeli da se kvalificiraju za Euro 2004. nakon što su izgubili od Latvije u kvalifikacionom doigravanju. Također su propustili Svjetsko prvenstvo 2006. nakon što nisu uspjeli izboriti doigravanje, ovog puta golovima u gostima protiv Švicarske, ponovo nakon što su završili na drugom mjestu u grupi.

 
Reprezentacija iz 2009.

U ljeto 2005. Fatih Terim se vratio na čelo reprezentacije. No, turska momčad je također propustila Svjetsko prvenstvo 2006. nakon što je završila kvalifikacijski krug na drugom mjestu iza Ukrajine, nije uspjela izboriti doigravanje protiv Švicarske – 2:0 za Švicarce u Bernu i 4:2 za Turke u Istanbulu, utakmica se završila tučnjavom na terenu. No, Terim je, usprkos burnom razdoblju u kojem su neke kontroverze nekoliko puta dovodile u pitanje njegovu poziciju, odveo Tursku do kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2008., završivši kvalifikacijsku skupinu na drugom mjestu iza Grčke. Turska je tada smještena u skupinu Švicarske, Češke i Portugala. Nakon što su prvu utakmicu izgubili od Portugala 2:0, u drugoj su pobijedili Švicarsku 2:1. Trećeg dana pobijedili su Češku 3:2, nakon što su zaostajali 2:0, čime su se plasirali u četvrtfinale.[23][24][25] Tom prilikom su po drugi put izbacili domaćina – Švicarsku – u grupnoj fazi.[26] U četvrtfinalu se susreću sa Hrvatskom. Utakmica je protekla bez golova nakon devedeset minuta, a Hrvatska je vodila 1:0 u posljednjoj minuti sudačke nadoknade, no još jedan kasni turski pogodak napadača Semiha Şentürka je doveo utakmicu do jedanaesteraca. Pogodak je izazvao polemiku među navijačima Hrvatske i izbornikom Hrvatske Slavenom Bilićem, koji je tvrdio da je pogodak postignut nakon isteka produžetka. Međutim, žalba je odbijena i utakmica je otišla u jedanaesterce. Turska je pobijedila Hrvatsku u jedanaestercima, 3:1.[27] U polufinalu se Turska, koja je ostala sa samo 14 igrača na raspolaganju zbog suspenzija i ozljeda, sučeljava sa Njemačkom, koja je pobijedila 3:2 golom Philippa Lahma postignutim u nadoknadi.[28] Nakon što je obnovio ugovor sa reprezentacijom do 2012. godine, trener Terim je u oktobru 2009. doživio poraz u ključnoj utakmici pretkola Svjetskog prvenstva 2010. protiv Belgije i tako se nije plasirao na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Stoga je dao ostavku na mjesto selektora i u maju 2011. vratio se na klupu Galatasaraya.

 
Turska protiv Azerbejdžana 2010.

Na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010., Turska je izvučena u UEFA skupini 5 zajedno sa Armenijom, Belgijom, Bosnom i Hercegovinom, Estonijom i Španijom. Završila je sa 15 bodova i propustila mjesto u play-offu u odnosu na Bosnu i Hercegovinu sa 19 bodova. Španija je bila prva u skupini da bi se kvalificirala, pobijedivši sve utakmice. Nakon propuštene kvalifikacije trener Fatih Terim najavio je da će dati ostavku sa mjesta selektora reprezentacije.[29]

U kvalifikacijama za Euro 2012., Turska je izvučena u skupinu A zajedno sa Kazahstanom, Austrijom, Belgijom, Njemačkom i Azerbajdžanom. Turci su stigli do doigravanja nakon što su pobijedili Azerbajdžan 1:0, ali su eliminirani ukupnim rezultatom 3:0 od Hrvatske. Dana 14. novembra 2012. Turska je proslavila svoju 500. utakmicu u prijateljskoj utakmici protiv Danske u Türk Telekom Areni u Istanbulu, koja je završila neriješenim rezultatom 1:1. Prije utakmice odana je počast fudbalerima i trenerima koji su doprinijeli dosadašnjim uspjesima reprezentacije. Turska pop pjevačica Hadise, koja je nosila dres reprezentacije sa brojem 500, održala je mali koncert.[30][31]

U augustu 2013. na tursku klupu je se po treći put vratio legendarni Fatih Terim. Vodit će reprezentaciju do 2017., kvalificirajući se za Europsko prvenstvo 2016., gdje je momčad eliminirana u prvom kolu, ali nije uspijeva Tursku vratiti na Svjetsko prvenstvo, niti na turnir 2014. niti na izdanje iz prvenstva iz 2018. U kvalificijama za Svjetsko prvenstvo 2014., Turska je izvučena u skupinu D zajedno s Andorom, Estonijom, Mađarskom, Nizozemskom i Rumunijom, završivši četvrta. Trener Abdullah Avcı je ubrzo nakon toga smijenjen. Fatih Terim je po treći put imenovan da vodi reprezentaciju, ali poraz od 2-0 protiv Nizozemske prekinuo je nade u kvalifikacije. Prva historijska utakmica između Turske i Kipra je se odigrala 12. novembra 2015. za reprezentacije under 21 sa pobjedom 3:0 za Tursku. Zatim će se mlađe reprezentacije susresti u 2016. (1:0 za Tursku), 2017. (2:1 za Kipar) i 2018. (4:0 za Tursku). Starije reprezentacije još uvijek nisu se susrele do danas.

 
Reprezentacija iz 2016.

Grupirana u skupini A u kvalifikacijskoj kampanji za Euro 2016. zajedno s Islandom, Latvijom, Kazahstanom, Nizozemskom i Češkom Republikom, reprezentacija je se kvalificirala za svoj prvi veliki turnir u osam godina kao najbolja trećeplasirana momčad nakon pobjede nad Islandom 1:0, sa slobodnim udarcem Selçuka İnana u 89. minuti, dok je Kazahstan pobijedio Latviju 1:0.[32][33][34][35][36] Nakon godinu i pol neporaženosti, poraz od Engleske u prijateljskoj utakmici prije turnira prekinuo je pobjednički niz turske ekipe, što je kasnije dovelo do uzastopnih poraza od Hrvatske (0:1 sa golom Modrića) i Španjolske (3:0) na turniru. Turska je dobila posljednju utakmicu protiv Češke, 2:0. Gotovo su stigli do šesnaestfinala sve dok kasni pobjednik Irske protiv Italije nije značio da se potonja kvalificirala kao jedna od najboljih trećeplasiranih momčadi.[37]

Na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018., turska reprezentacija je postavljena sa Hrvatskom, Finskom, Islandom, Kosovom i Ukrajinom. Trener Fatih Terim je otišao nakon incidenta izvan terena,[38] pritom je 72-godišnji bivši rumunski izbornik Mircea Lucescu preuzeo mjesto. Nakon osam utakmica, reprezentacija je bila favorit za kvalifikaciju, ali je poraz od 3:0 od Islanda kod kuće prekinuo nade za direktnu kvalifikaciju. Nakon 2:2 remija protiv Finske, momčad je završila na četvrtom mjestu u skupini I. Turska je izvučena sa Rusijom i Švedskom u UEFA Ligi nacija 2018/19. i odigrala je loše, što je dovelo do posljednjeg mjesta. U prvoj utakmici kod kuće protiv Rusije izgubila je 2:1, zatim je prikazala svoju najbolju izvedbu u Ligi, pobijedivši 3:2 protiv Švedske na švedskom tlu. Međutim, Turska nije mogla produžiti svoje nastupe i izgubila je od Rusije u Sočiju prije nego što je pretrpjela ponižavajući 1:0 poraz kod kuće od Švedske, čime je izbačena u Ligu C. No, promjene pravila UEFE značile su da je Turskoj dopušteno ostati u Ligi B.

Na kvalifikacijama za Euro 2020., Turska je izvučena u skupinu H zajedno s prvacima Svjetskog prvenstva 2018. Francuskom, Islandom, Albanijom, Moldavijom i Andorom. Trener i veteran Şenol Güneş napravio je revoluciju u momčadi, izabrao mnogo mladih talenata, kombinirajući ih s iskusnim igračima poput Buraka Yılmaza i Emrea Belözoglua. Tim je na kraju uspio ostvariti pobjedu 2:0 protiv Francuske u Konyi i 1:1 na Stade de Franceu. Turska se zatim mučila protiv Andore u svojoj prvoj utakmici, pobijedivši nakon gola u 89. minuti na Vodafone Parku u Istanbulu. Jedini poraz u skupini je došao od strane Islanda u Reykjavíku, izgubivši 2:1. Poraz je uslijedio nakon maltretiranja turske grupe na islandskoj carini, zadržavajući ih tri sata u zračnoj luci. Nakon toga je islandski navijač držao WC četku kapetanu momčadi Emreu Belozogluu kao lažni mikrofon tijekom intervjua. Događaje su oštro kritizirali turski i europski mediji. Turska je u deveto kolo ušla kao prva u skupini sa 19 bodova. Uzvratna utakmica sa Islandom završena je 0:0 u Turk Telekom Areni u Istanbulu. Nakon što je završila iza Francuske, remi je bio dovoljan da Turskoj osigura mjesto u finalu Eura 2020., uoči gostujuće utakmice protiv Andore.[39] Nakon kvalifikacija za Euro 2020., koje će biti odgođeno za juni i juli 2021. zbog COVID-19, Turska je izvučena protiv Rusije, zajedno sa Mađarskom i Srbijom u UEFA Ligi nacija B 2020/21. Dvije uvodne utakmice su odigrali loše u septembru 2020. U prvoj utakmici protiv Mađarske kod kuće Turska je pretrpjela 1:0 zahvaljujući slobodnom udarcu Dominika Szoboszlaija. Igrajući u Beogradu, nakon crvenog kartona Aleksandra Kolarova, Turci su protiv Srbije ostali bez golova. To je umanjilo njihove izglede da se kvalificiraju za Ligu A, budući da će im sljedeći protivnici u oktobru biti Rusija – zemlja koju Turska nije pobijedila od 1975. – i Mađarska. U Moskvi je Turska zaključila 1:1 nakon izjednačujućeg pogotka Kenana Karamana. Protiv Srbije je zatim remizirala 2:2 kod kuće.[40] Protiv Rusije, Denis Čerišev zabio je Rusima za rano vodstvo, turska je dugo patila. Ali nakon što je crvenim kartonom skratio rusku ekipu na deset igrača, Turci su konačno pobijedili 3:2.[41][42][43] Turci su potom otputovali u Mađarsku sa nadom da bi pobjedom mogli doći do promocije, ukoliko Rusija izgubi od Srbije. Dok je Rusija pretrpjela ponižavajući poraz 5:0 na gostovanju u Beogradu, Turska je također izgubila 2:0 od Mađara. To je značilo da su Turska i Srbija bile izjednačene po bodovima, ali su ispale u niži rang nakon što su izgubile u međusobnom susretu sa golovima u gostima, 2:0.[44][45][46] Turskoj je pripala čast otvoriti finale Eura 2021., ali golovima Cira Immobilea i Lorenza Insignea je izgubila od Italije sa 3:0. Ekipa Roberta Mancinija bila je frustrirana obrambenim pristupom Turske u prvom poluvremenu, ali je probila u 53. minuti kada je Domenico Berardi nakon teškog ubačaja ubacio turskog braniča Meriha Demirala za autogol. U nastavku su izgubili sljedeće dvije utakmice od Švicarske i Walesa, izgubivši sve tri utakmice zajedno sa debitantima Sjevernom Makedonijom.

 
Hakan Çalhanoğlu

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. Turska je uvučena u skupinu G sa Nizozemskom, Norveškom, Crnom Gorom, Latvijom i Gibraltarom. Nakon što su završili na drugom mjestu u skupini iza Nizozemske,[47][48][49] ušli su u doigravanje za protiv Portugala[50][51], ali su izgubili 3:1 u utakmici u kojoj je Burak Yılmaz propustio ključni jedanaesterac za izjednačenje i tako se tim nije uspio kvalificirati za Svjetsko prvenstvo.[52] Nakon toga je Yılmaz najavio svoje međunarodno umirovljenje.[53][54] U UEFA Ligi nacija C 2022/23. izvučeni su u skupini 1 sa Luksemburgom, Farskim otocima i Litvom. Promaknuli su u Ligu B nakon što su u šest utakmica upisali 13 bodova. Njihov uspjeh u Ligi nacija ne samo da ih je nagradio mjestom u doigravanju ako se ne uspiju izravno kvalificirati,[55] već i lakšim ždrijebom u skupini D sa Hrvatskom, Walesom, Armenijom i Latvijom. Nakon toga su se kvalificirali izravno 16. oktobra 2023. i završili prvi 19. novembra 2023.[56][57][58]

Od septembra 2023. za selektora Turske reprezentacije je izabran Vincenzo Montella,[59] – bivši napadač Sampdorije i Rome i italijanski reprezentativac – sa zadatkom odvesti reprezentaciju na Europsko prvenstvo. Momčad može računati na jednog od trenutno najvještijih veznjaka, Çalhanoğlua, kao i na napad sa sposobnim strijelcima kao što su Yazıcı i Kahveci, kao i niz vrlo perspektivnih mladih igrača kao što su Ajaxov središnji branič Kaplan, veznjaci Güler i Uzun, napadač Yıldız. Prije Europskog prvenstva Montellina momčad nanizala je niz dobrih predstava. Poražena Hrvatska 1:0 u Osijeku, Latvija 4:0 kod kuće u Konyi, zatim slijedio je niz prijateljskih utakmica, u kojima su pobijedili Njemačku (3:2), remizirali protiv Walesa (1:1) i izgubili od Mađarske (1:0 u Budimpešti), Austrije (6:1 u Beču) i Poljske (2:1 u Varšavi). Na Euro 2024. u Njemačkoj, Turska je smještena u skupinu F zajedno sa Portugalom, Češkom Republikom i Gruzijom.

Turska je se na Europskom prvenstvu 2024. pokazala kao jedna od najuvjerljivijih reprezentacija. Uoči turnira, selektor Montella je najavio da provodi novi projekt fokusiran na mladim fudbalerima u usponu.[α 12] U prvoj utakmici protiv Gruzije povela je sa spektakularnim dalekometnim udarcem od Merta Müldüra. Uslijedio je jedan pogodak koji je poništen Yıldızu zbog ofsajda. Uporan protunapad Gruzije doveo je do izjednačenja s golom Mikautadzea. Utakmica je bila napeta, s nekoliko prekršaja. U 65. minuti Arda Güler je postigao još jedan spektakularan pogodak udarcem iz lijeve noge izvan šesnaesterca. Aktürkoğlu je konačno zaključio rezultat na 3:1 u nadoknadi.

Simboli i rivalstva

uredi
 
Turski navijači

Fudbal se u Turskoj prati sa strašću i velikim intenzitetom, toliko da se ponekad doživljava gotovo kao neka religija. Tome se dodaje posebna ljubav prema domovini i privrženost zastavi. Prema tome, utakmice reprezentacije uživaju u velikoj podršci i učešću od strane publike. Tradicionalne boje turske reprezentacije i turskih navijača su crvena i bijela. Česti nazivi za reprezentaciju su Ay-Yıldızlılar (Mjesec i zvijezde), Osmanlılar (Osmanlije), Sultanlar (Sultani) ili još Bizim Çocuklar (naši dečki).

Najvažnija nogometna rivalstva su sa Hrvatskom, sa Grčkom i do neke mjere s Armenijom. Posebno srčane utakmice su i one protiv Cipra, Njemačke, Austrije i Izraela, dok Turska i u fudbalu ima prijateljske odnose s Azerbejdžanom.

Dresovi

uredi

Prema tradiciji, boje turske opreme bile su crvene za domaće utakmice i bijele za gostujuće. Dresove je proizvodio Adidas od 1982. do 2002, a zatim je Nike postao dobavljač od 2003. godine. Sedamnaest godina kasnije, reprezentacija je promijenila boju dresova u bijelu za domaće dresove i u crvenu za gostujuće.

Dobavljač kompleta Razdoblje
  Adidas 1982 – 2002
  Nike 2003 – danas
Kronologija dresova
 
 
 
 
 
Klasični domaći dres
 
 
 
 
 
 
 
 
1996-1997 (D)
 
 
 
 
 
 
 
1996-1997 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
1998-2000 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1998-2000 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2000-2001 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2000-2001 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
2002-2003 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
2002-2003 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
2003 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
2003 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
2004-2005 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
2004-2005 (G)
 
 
 
 
 
2006-2007 (D)
 
 
 
 
 
 
2006-2007 (G)
 
 
 
 
 
2008-2009 (D)
 
 
 
 
 
2008 (G)
 
 
 
 
 
2009 (G)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2010-2011 (D)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2010-2011 (G)

Stadioni, adrese i sjedišta

uredi
 
Ulaz u sportski kompleks TFF Riva.

Istanbul je bio i ostaje referentni centar za tursku fudbalsku reprezentaciju.

Turski fudbalski savez[α 13] osnovan je 23. aprila 1923. godine, a sjedište mu je u velikom sportskom objektu TFF Riva[α 14] u istambulskoj četvrti Beykoz. U tom sportskom kompleksu se sastaje i trenira ekipa reprezentacije.

Domaće utakmice reprezentacija igra u Istanbulu, na najvećem stadionu u zemlji, Olimpijskom stadionu Atatürk u četvrti Başakşehir. Među prvih pet najvećih stadiona u zemlji, tri se nalaze u Istanbulu – Türk Telekom Arena, Stadion Şükrü Saracoğlu i Stadion Beşiktaş – jedan u Izmiru (Stadion Atatürk) i jedan u Bursi (Stadion Atatürk).

Reprezentacija je domaće utakmice dugo igrala u Istanbulu, Ankari i Izmiru. Od 1997. također je počela igrati u drugim turskim gradovima, kao što su Eskişehir, Bursa, Antalya, Konya, Alanya, Sivas, Diyarbakır, Gaziantep, Denizli, Trabzon, Kayseri.

Aktualni kadar

uredi

Trenerski kadar

uredi
Položaj Ime
Vodeći trener   Vincenzo Montella
Pomoćni treneri[60]   Daniele Russo
  Selçuk Şahin
Treneri golmana   Ozan Özerkan
  Emrah Karakovan
Kondicijski trener   Pierpaolo Polino
  Ömür Serdal Altunsöz
  Vural Durmuş
Analitičar utakmica   Massimo Crivellaro
  Okan Aydıner
Voditelj tima   Hamit Altıntop

Uspjeh na međunarodnim natjecanjima

uredi

Najbolje plasmane je Turska reprezentacija do sada postigla u razdoblju između 2000. i 2008. godine:

FIFA Svjetsko prvenstvo Kvalifikacije
Godina Faza Plasman Utak P R* I G+ G- Utak P R* I G+ G-
  1930. Nisu sudjelovali Nisu sudjelovali
  1934. Povukli se Povukli se
  1938. Nisu sudjelovali Nisu sudjelovali
  1950. Kvalificirali se, ali se povukli 1 1 0 0 7 0
  1954. Grupna faza 9. 3 1 0 2 10 11 3 1 1 1 4 6
  1958. Povukli se Povukli se
  1962. Nisu se kvalificirali 4 2 0 2 4 4
  1966. 6 1 0 5 4 19
  1970. 4 0 0 4 2 13
  1974. 6 2 2 2 5 3
  1978. 6 2 1 3 9 5
  1982. 8 0 0 8 1 22
  1986. 8 0 1 7 2 24
  1990. 8 3 1 4 12 10
  1994. 10 3 1 6 11 19
  1998. 8 4 2 2 21 9
    2002. Treće mjesto 3. 7 4 1 2 10 6 12 8 3 1 24 8
  2006. Nisu se kvalificirali 14 7 5 2 27 13
  2010. 10 4 3 3 13 10
  2014. 10 5 1 4 16 9
  2018. 10 4 3 3 14 13
  2022. 11 6 3 2 28 19
Ukupno Treće mjesto 2/26 10 5 1 4 20 17 139 53 27 59 204 206
 
Grb Fudbalskog saveza Turske ranije je bio i reprezentativni grb.
UEFA Euro
Godina Faza Plasman Utak Pob Rem* Izg Post Prim
  Francuska 1960. Nisu se kvalificirali
  Španija 1964.
  Italija 1968.
  Belgija 1972.
  SFR Jugoslavija 1976.
  Italija 1980.
  Francuska 1984.
  Zapadna Njemačka 1988.
  Švedska 1992.
  Engleska 1996. Grupna faza 16. 3 0 0 3 0 5
    Belgija/Nizozemska 2000. Četvrtfinale 6. 4 1 1 2 3 4
  Portugal 2004. Nisu se kvalificirali
    Austrija/Švicarska 2008. Polufinale 3. 5 2 1* 2 8 9
    Poljska/Ukrajina 2012. Nisu se kvalificirali
  Francuska 2016. Grupna faza 17. 3 1 0 2 2 4
  Europa 2020. Grupna faza 24. 3 0 0 3 1 8
  Njemačka 2024. Četvrtfinale 7. 5 3 0 2 8 8
Ukupno Polufinale 6/17 18 4 2 12 14 30
Olimpijske igre
Godina Faza Plasman Utak Pob Rem* Izg Post Prim
  Pariz 1924 1. kolo 13. 1 0 0 1 2 5
  Amsterdam 1928 1. kolo 14. 1 0 0 1 1 7
  Berlin 1936 1. kolo 15. 1 0 0 1 0 1
  London 1948 Četvrtfinale 6. 2 1 0 1 5 3
  Helskinki 1952 Četvrtfinale 8. 2 1 0 1 3 8
  Melbourne 1956 Povukli se
  Rim 1960 1. kolo 14. 3 0 1 2 3 10
  Tokio 1964 Nisu se kvalificirali
  Ciudad de México 1968
  München 1972
  Montréal 1976
  Moskva 1980
  Los Angeles 1984 Povukli se
  Seoul 1988 Nisu se kvalificirali
  Barcelona 1992
  Atlanta 1996
  Sydney 2000
  Atena 2004
  Peking 2008
  London 2012
  Rio de Janeiro 2016
  Tokio 2020
  Pariz 2024
Ukupno Četvrtfinale 6/22 10 2 1 7 14 34

Statistike

uredi

Među rekorderima turske reprezentacije su Rüştü Reçber i Hakan Şükür, igrači s najvećim brojem nastupa, Reçber je jedan od vratara s najviše obranjenih golova, dok je Şükür jedan od napadača s najviše postignutih golova. Neki od rekordera daleke prošlosti bili su Metin Oktay, Lefter Küçükandonyadis, Tanju Çolak, Cemil Turan.

Ažurirano: 22. maja 2023.[61]

  Plava pozadina označava da igrač još uvijek igra za reprezentaciju.

Igrači s najviše nastupa

uredi
 
Arda Turan
Rang Ime Nastupi Golovi Karijera
1 Rüştü Reçber 120 0 1994–2012
2 Hakan Şükür 112 51 1992–2007
3 Bülent Korkmaz 102 2 1990–2005
4 Emre Belözoğlu 101 9 2000–2019
5 Arda Turan 100 17 2006–2017
6 Tugay Kerimoğlu 94 2 1990–2007
7 Alpay Özalan 90 4 1995–2005
8 Hakan Çalhanoğlu 84 18 2013 – danas
9 Hamit Altıntop 82 7 2004–2014
10 Mehmet Topal 81 2 2008–2018

Najbolji strijelci

uredi
 
Hakan Şükür
Rang Ime Golovi Nastupi Omjer Karijera
1 Hakan Şükür 51 112 0.46 1992–2007
2 Burak Yılmaz 31 77 0.4 2006–2022
3 Tuncay Şanlı 22 80 0.28 2002–2010
4 Lefter Küçükandonyadis 21 46 0.46 1948–1963
5 Cenk Tosun 20 50 0.4 2013 – danas
6 Metin Oktay 19 36 0.53 1956–1968
Cemil Turan 19 44 0.43 1969–1979
Nihat Kahveci 19 68 0.28 2000–2011
9 Hakan Çalhanoğlu 18 84 0.2 2013 – danas
10 Arda Turan 17 100 0.17 2006–2017

Vratari sa najviše čistih golova

uredi
 
Rüştü Reçber
Rang Ime Čisti golovi Nastupi Prosjek Karijera
1 Rüştü Reçber 58 120 0.48 1994–2012
2 Volkan Demirel 22 63 0.35 2004–2014
3 Turgay Şeren 16 46 0.35 1950–1966
4 Volkan Babacan 15 35 0.43 2014 – danas
5 Mert Günok 13 29 0.45 2011 – danas
6 Ömer Çatkıç 10 19 0.53 2000–2005
Engin İpekoğlu 10 32 0.31 1989–1999
8 Uğurcan Çakır 9 27 0.33 2019 – danas
9 Sabri Dino 7 12 0.58 1969–1975
Sinan Bolat 7 12 0.58 2009 – danas

Sve utakmice

uredi

Sastavi

uredi
Sastav Turske na SP 1954.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
GK Turgay Şerenkap (1932-05-15)15. 5. 1932. 2 -4   Galatasaray
DF Rıdvan Bolatlı (1928-12-02)2. 12. 1928. 3 0   Ankaragücü
DF Basri Dirimlili (1929-06-07)7. 6. 1929. 3 0   Fenerbahçe
DF Mustafa Ertan (1926-04-21)21. 4. 1926. 3 1   Ankaragücü
MF Çetin Zeybek (1932-09-12)12. 9. 1932. 3 0   Kasımpaşa
MF Rober Eryol (1930-12-21)21. 12. 1930. 3 0   Galatasaray
FW Erol Keskin (1927-03-02)2. 3. 1927. 3 1   Adalet
FW Suat Mamat (1930-11-08)8. 11. 1930. 2 3   Galatasaray
FW Feridun Buğeker (1933-04-05)5. 4. 1933. 1 0   Fenerbahçe
FW Burhan Sargun (1929-02-11)11. 2. 1929. 2 3   Fenerbahçe
FW Lefter Küçükandonyadis (1925-12-22)22. 12. 1925. 3 2   Fenerbahçe
GK Şükrü Ersoy (1931-01-14)14. 1. 1931. 1 -7   Vefa
DF Bülent Eken (1923-10-26)26. 10. 1923. 0 0   Galatasaray
DF Ali Beratlıgil (1931-10-21)21. 10. 1931. 0 0   Galatasaray
MF Mehmet Dinçer (1924-01-01)1. 1. 1924. 0 0   Fenerbahçe
DF Nedim Günar (1932-01-02)2. 1. 1932. 0 0   Fenerbahçe
DF Naci Erdem (1931-01-28)28. 1. 1931. 1 0   Fenerbahçe
DF Kaçmaz Akgün (1935-02-19)19. 2. 1935. 0 0   Ankaragücü
DF Ahmet Berman (1932-01-01)1. 1. 1932. 0 0   Beşiktaş
FW Necmi Onarıcı (1925-11-02)2. 11. 1925. 1 0   Adalet
FW Kadri Aytaç (1931-08-06)6. 8. 1931. 0 0   Galatasaray
FW Coşkun Taş (1935-04-23)23. 4. 1935. 1 0   Beşiktaş

Trener: Sandro Puppo

Sastav Turske na EP 1996.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Adnan Erkan (1968-01-15)15. 1. 1968. 0 0   Ankaragücü
2 DF Recep Çetin (1965-10-01)1. 10. 1965. 2 0   Beşiktaş
3 DF Alpay Özalan (1973-05-29)29. 5. 1973. 3 0   Beşiktaş
4 DF Vedat İnceefe (1974-04-01)1. 4. 1974. 3 0   Kardemir Karabükspor
5 MF Tugay Kerimoğlu (1970-08-24)24. 8. 1970. 3 0   Galatasaray
6 FW Ertuğrul Sağlam (1969-11-19)19. 11. 1969. 0 0   Beşiktaş
7 FW Hami Mandıralı (1968-07-20)20. 7. 1968. 2 0   Trabzonspor
8 DF Ogün Temizkanoğlu (1969-10-06)6. 10. 1969. 3 0   Trabzonspor
9 FW Hakan Şükür (1971-09-01)1. 9. 1971. 3 0   Galatasaray
10 MF Oğuz Çetinkap (1963-02-15)15. 2. 1963. 1 0   Fenerbahçe
11 FW Orhan Çıkırıkçı (1967-04-15)15. 4. 1967. 1 0   Trabzonspor
12 FW Faruk Yiğit (1968-04-15)15. 4. 1968. 0 0   Kocaelispor
13 DF Rahim Zafer (1971-01-25)25. 1. 1971. 2 0   Gençlerbirliği
14 FW Saffet Sancaklı (1966-02-27)27. 2. 1966. 3 0   Kocaelispor
15 MF Tayfun Korkut (1974-04-02)2. 4. 1974. 1 0   Fenerbahçe
16 MF Sergen Yalçın (1972-10-05)5. 10. 1972. 2 0   Beşiktaş
17 MF Abdullah Ercan (1971-12-08)8. 12. 1971. 3 0   Trabzonspor
18 FW Arif Erdem (1972-01-02)2. 1. 1972. 3 0   Galatasaray
19 MF Tolunay Kafkas (1968-03-31)31. 3. 1968. 1 0   Trabzonspor
20 DF Bülent Korkmaz (1968-11-24)24. 11. 1968. 1 0   Galatasaray
21 GK Şanver Göymen (1967-01-22)22. 1. 1967. 0 0   Altay
22 GK Rüştü Reçber (1973-05-10)10. 5. 1973. 3 -5   Fenerbahçe

Trener: Fatih Terim

Sastav Turske na EP 2000.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Rüştü Reçber (1973-05-10)10. 5. 1973. 4 -4   Fenerbahçe
2 MF Tayfur Havutçu (1970-04-23)23. 4. 1970. 3 0   Beşiktaş
3 DF Ogün Temizkanoğlukap (1969-10-06)6. 10. 1969. 4 0   Fenerbahçe
4 DF Fatih Akyel (1977-12-26)26. 12. 1977. 4 0   Galatasaray
5 DF Alpay Özalan (1973-05-29)29. 5. 1973. 4 0   Fenerbahçe
6 FW Arif Erdem (1972-01-02)2. 1. 1972. 4 0   Galatasaray
7 MF Okan Buruk (1973-10-19)19. 10. 1973. 4 1   Galatasaray
8 MF Tugay Kerimoğlu (1970-08-24)24. 8. 1970. 3 0   Rangers
9 FW Hakan Şükür (1971-09-01)1. 9. 1971. 4 2   Galatasaray
10 MF Sergen Yalçın (1972-10-05)5. 10. 1972. 3 0   Galatasaray
11 MF Tayfun Korkut (1974-04-02)2. 4. 1974. 4 0   Fenerbahçe
12 GK Ömer Çatkıç (1974-10-15)15. 10. 1974. 0 0   Gaziantepspor
13 DF Osman Özköylü (1971-08-26)26. 8. 1971. 1 0   Trabzonspor
14 MF Suat Kaya (1967-08-26)26. 8. 1967. 3 0   Galatasaray
15 MF Muzzy Izzet (1974-10-31)31. 10. 1974. 1 0   Leicester City
16 DF Ergün Penbe (1972-05-17)17. 5. 1972. 3 0   Galatasaray
17 FW Oktay Derelioğlu (1975-12-17)17. 12. 1975. 1 0   Gaziantepspor
18 MF Ayhan Akman (1977-02-23)23. 2. 1977. 0 0   Beşiktaş
19 MF Abdullah Ercan (1971-12-08)8. 12. 1971. 2 0   Fenerbahçe
20 DF Hakan Ünsal (1973-05-14)14. 5. 1973. 2 0   Galatasaray
21 GK Fevzi Tuncay (1977-09-14)14. 9. 1977. 0 0   Beşiktaş
22 MF Ümit Davala (1973-07-30)30. 7. 1973. 2 0   Galatasaray

Trener: Mustafa Denizli

Sastav Turske na SP 2002.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Rüştü Reçber (1973-05-10)10. 5. 1973. 7 -6   Fenerbahçe
2 DF Emre Aşık (1973-12-31)31. 12. 1973. 2 0   Galatasaray
3 DF Bülent Korkmaz (1968-11-24)24. 11. 1968. 6 1   Galatasaray
4 DF Fatih Akyel (1977-12-26)26. 12. 1977. 7 0   Fenerbahçe
5 DF Alpay Özalan (1973-05-29)29. 5. 1973. 5 0   Aston Villa
6 FW Arif Erdem (1972-01-02)2. 1. 1972. 4 0   Galatasaray
7 MF Okan Buruk (1973-10-19)19. 10. 1973. 1 0   Inter
8 MF Tugay Kerimoğlu (1970-08-24)24. 8. 1970. 7 0   Blackburn Rovers
9 FW Hakan Şükürkap (1971-09-01)1. 9. 1971. 7 1   Parma
10 MF Yıldıray Baştürk (1978-12-24)24. 12. 1978. 7 0   Bayer Leverkusen
11 FW Hasan Şaş (1976-08-01)1. 8. 1976. 6 2   Galatasaray
12 GK Ömer Çatkıç (1974-10-15)15. 10. 1974. 1 0   Gaziantepspor
13 MF Mustafa İzzet (1974-10-31)31. 10. 1974. 1 0   Leicester City
14 MF Tayfur Havutçu (1970-04-23)23. 4. 1970. 3 0   Beşiktaş
15 FW Nihat Kahveci (1979-11-23)23. 11. 1979. 2 0   Real Sociedad
16 DF Ümit Özat (1976-10-30)30. 10. 1976. 2 0   Fenerbahçe
17 FW İlhan Mansız (1975-08-10)10. 8. 1975. 7 3   Beşiktaş
18 MF Ergün Penbe (1972-05-17)17. 5. 1972. 5 0   Galatasaray
19 MF Abdullah Ercan (1971-12-08)8. 12. 1971. 0 0   Fenerbahçe
20 DF Hakan Ünsal (1973-05-14)14. 5. 1973. 4 0   Galatasaray
21 MF Emre Belözoğlu (1980-09-07)7. 9. 1980. 6 1   Inter
22 MF Ümit Davala (1973-07-30)30. 7. 1973. 7 2   Milan
23 GK Zafer Özgültekin (1975-03-10)10. 3. 1975. 0 0   Ankaragücü

Trener: Şenol Güneş

Sastav Turske na EP 2008.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Rüştü Reçber (1973-05-10)10. 5. 1973. 2 -4   Beşiktaş
2 DF Servet Çetin (1981-03-17)17. 3. 1981. 3 0   Galatasaray
3 DF Hakan Balta (1983-03-23)23. 3. 1983. 5 0   Galatasaray
4 DF Gökhan Zan (1981-09-07)7. 9. 1981. 3 0   Beşiktaş
5 MF Emre Belözoğlukap (1980-09-07)7. 9. 1980. 1 0   Newcastle United
6 MF Mehmet Topal (1986-03-03)3. 3. 1986. 4 0   Galatasaray
7 MF Mehmet Aurélio (1977-12-15)15. 12. 1977. 4 0   Fenerbahçe
8 FW Nihat Kahveci (1979-11-23)23. 11. 1979. 4 2   Villarreal
9 FW Semih Şentürk (1983-04-29)29. 4. 1983. 5 3   Fenerbahçe
10 MF Gökdeniz Karadeniz (1980-01-11)11. 1. 1980. 3 0   Rubin Kazan
11 MF Tümer Metin (1974-10-14)14. 10. 1974. 2 0   Fenerbahçe
12 GK Tolga Zengin (1983-10-10)10. 10. 1983. 0 0   Trabzonspor
13 DF Emre Güngör (1984-08-01)1. 8. 1984. 1 0   Galatasaray
14 MF Arda Turan (1987-01-30)30. 1. 1987. 3 2   Galatasaray
15 DF Emre Aşık (1973-12-13)13. 12. 1973. 4 0   Galatasaray
16 DF Uğur Boral (1982-04-14)14. 4. 1982. 2 1   Fenerbahçe
17 FW Tuncay Şanlı (1982-01-16)16. 1. 1982. 4 0   Middlesbrough
18 FW Colin Kazim-Richards (1986-08-26)26. 8. 1986. 5 0   Fenerbahçe
19 MF Ayhan Akman (1977-02-23)23. 2. 1977. 1 0   Galatasaray
20 DF Sabri Sarıoğlu (1984-07-26)26. 7. 1984. 4 0   Galatasaray
21 FW Mevlüt Erdinç (1987-02-25)25. 2. 1987. 2 0   Sochaux
22 MF Hamit Altıntop (1982-12-08)8. 12. 1982. 5 0   Bayern München
23 GK Volkan Demirel (1981-10-27)27. 10. 1981. 3 -5   Fenerbahçe

Trener: Fatih Terim

Sastav Turske na EP 2016.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Volkan Babacan (1988-08-12)12. 8. 1988. 3 -4   Başakşehir
2 DF Semih Kaya (1991-02-24)24. 2. 1991. 0 0   Galatasaray
3 DF Hakan Balta (1983-03-23)23. 3. 1983. 3 0   Galatasaray
4 DF Ahmet Yılmaz Çalık (1994-02-26)26. 2. 1994. 0 0   Gençlerbirliği
5 MF Nuri Şahin (1988-09-05)5. 9. 1988. 1 0   Borussia Dortmund
6 MF Hakan Çalhanoğlu (1994-02-08)8. 2. 1994. 2 0   Bayer Leverkusen
7 DF Gökhan Gönül (1985-01-04)4. 1. 1985. 3 0   Fenerbahçe
8 MF Selçuk İnan (1985-02-10)10. 2. 1985. 3 0   Galatasaray
9 FW Cenk Tosun (1991-06-07)7. 6. 1991. 2 0   Beşiktaş
10 MF Arda Turankap (1987-01-30)30. 1. 1987. 3 0   Barcelona
11 MF Olcay Şahan (1987-05-26)26. 5. 1987. 2 0   Beşiktaş
12 GK Onur Kıvrak (1988-01-01)1. 1. 1988. 0 0   Trabzonspor
13 DF İsmail Köybaşı (1989-07-10)10. 7. 1989. 1 0   Beşiktaş
14 MF Oğuzhan Özyakup (1992-09-23)23. 9. 1992. 3 0   Beşiktaş
15 MF Mehmet Topal (1986-03-03)3. 3. 1986. 3 0   Fenerbahçe
16 MF Ozan Tufan (1995-03-23)23. 3. 1995. 3 1   Fenerbahçe
17 FW Burak Yılmaz (1985-07-15)15. 7. 1985. 3 1   Beijing Guoan
18 MF Caner Erkin (1988-10-04)4. 10. 1988. 2 0   Fenerbahçe
19 MF Yunus Mallı (1992-02-24)24. 2. 1992. 1 0   Mainz 05
20 MF Volkan Şen (1987-07-07)7. 7. 1987. 2 0   Fenerbahçe
21 FW Emre Mor (1997-07-24)24. 7. 1997. 2 0   Nordsjælland
22 DF Şener Özbayraklı (1990-01-23)23. 1. 1990. 0 0   Fenerbahçe
23 GK Harun Tekin (1989-06-17)17. 6. 1989. 0 0   Bursaspor

Trener: Fatih Terim

Sastav Turske na EP 2020.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
1 GK Mert Günok (1989-03-01)1. 3. 1989. 0 0   Başakşehir
2 DF Zeki Çelik (1997-02-17)17. 2. 1997. 3 0   Lille
3 DF Merih Demiral (1998-03-05)5. 3. 1998. 3 -1   Juventus
4 DF Çağlar Söyüncü (1996-05-23)23. 5. 1996. 3 0   Leicester City
5 MF Okay Yokuşlu (1994-03-09)9. 3. 1994. 2 0   West Bromwich Albion
6 MF Ozan Tufan (1995-03-23)23. 3. 1995. 3 0   Fenerbahçe
7 FW Cengiz Ünder (1997-07-14)14. 7. 1997. 0 0   Leicester City
8 MF Dorukhan Toköz (1996-05-21)21. 5. 1996. 1 0   Beşiktaş
9 FW Kenan Karaman (1994-03-05)5. 3. 1994. 3 0   Fortuna Düsseldorf
10 MF Hakan Çalhanoğlu (1994-02-08)8. 2. 1994. 3 0   Milan
11 FW Yusuf Yazıcı (1997-01-29)29. 1. 1997. 3 0   Lille
12 GK Altay Bayındır (1998-04-14)14. 4. 1998. 0 0   Fenerbahçe
13 DF Umut Meraş (1995-12-20)20. 12. 1995. 1 0   Le Havre
14 MF Taylan Antalyalı (1995-01-08)8. 1. 1995. 0 0   Galatasaray
15 DF Ozan Kabak (2000-03-25)25. 3. 2000. 0 0   Liverpool
16 FW Enes Ünal (1997-05-10)10. 5. 1997. 0 0   Getafe
17 FW Burak Yılmaz (1985-07-15)15. 7. 1985. 3 0   Lille (captain)
18 DF Rıdvan Yılmaz (2001-05-21)21. 5. 2001. 0 0   Beşiktaş
19 MF Orkun Kökçü (2000-12-29)29. 12. 2000. 1 0   Feyenoord
20 MF Abdülkadir Ömür (1999-06-25)25. 6. 1999. 0 0   Trabzonspor
21 MF İrfan Kahveci (1995-07-15)15. 7. 1995. 3 1   Fenerbahçe
22 DF Kaan Ayhan (1994-11-10)10. 11. 1994. 3 0   Sassuolo
23 GK Uğurcan Çakır (1996-04-05)5. 4. 1996. 3 -8   Trabzonspor
24 MF Kerem Aktürkoğlu (1998-10-21)21. 10. 1998. 0 0   Galatasaray
25 DF Mert Müldür (1999-04-03)3. 4. 1999. 2 0   Sassuolo
26 MF Halil Dervişoğlu (1999-12-08)8. 12. 1999. 2 0   Galatasaray

Trener: Şenol Güneş

Sastav Turske na EP 2024.
Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub
23 GK Uğurcan Çakır (1996-04-05)5. 4. 1996. 0 0   Trabzonspor
1 GK Mert Günok (1989-03-01)1. 3. 1989. 4 0   Beşiktaş
12 GK Altay Bayındır (1998-04-14)14. 4. 1998. 1 0   Manchester United
2 DF Zeki Çelik (1997-02-17)17. 2. 1997. 3 0   Roma
3 DF Merih Demiral (1998-03-05)5. 3. 1998. 4 2   Al-Ahlī
14 DF Abdülkerim Bardakcı (1994-11-07)7. 11. 1994. 4 0   Galatasaray
18 DF Mert Müldür (1999-04-03)3. 4. 1999. 4 1 (-1)   Fenerbahçe
20 DF Ferdi Kadıoğlu (1999-10-07)7. 10. 1999. 5 0   Fenerbahçe
4 DF Samet Akaydin (1994-03-13)13. 3. 1994. 4 1 (-1)   Panathinaikos
13 DF Ahmetcan Kaplan (2003-01-16)16. 1. 2003. 0 0   Ajax
10 MF Hakan Çalhanoğlu (1994-02-08)8. 2. 1994. 4 1   Inter
5 MF Okay Yokuşlu (1994-03-09)9. 3. 1994. 3 0   West Bromwich
22 MF Kaan Ayhan (1994-11-10)10. 11. 1994. 5 0   Galatasaray
6 MF Orkun Kökçü (2000-12-29)29. 12. 2000. 4 0   Benfica
15 MF Salih Özcan (1998-01-11)11. 1. 1998. 4 0   Borussia Dortmund
16 MF İsmail Yüksek (1999-01-26)26. 1. 1999. 3 0   Fenerbahçe
8 MF Arda Güler (2005-02-25)25. 2. 2005. 5 1   Real Madrid
9 FW Cenk Tosun (1991-06-07)7. 6. 1991. 2 1   Beşiktaş
11 FW Yusuf Yazıcı (1997-01-29)29. 1. 1997. 2 0   Lille
17 FW İrfan Kahveci (1995-07-15)15. 7. 1995. 1 0   Fenerbahçe
7 FW Kerem Aktürkoğlu (1998-10-21)21. 10. 1998. 5 1   Galatasaray
21 FW Barış Alper Yılmaz (2000-05-23)23. 5. 2000. 5 0   Galatasaray
25 FW Yunus Akgün (2000-07-07)7. 7. 2000. 1 0   Leicester City
19 FW Kenan Yıldız (2005-05-04)4. 5. 2005. 5 0   Juventus
24 FW Semih Kılıçsoy (2005-08-15)15. 8. 2005. 1 0   Beşiktaş
26 FW Bertuğ Yıldırım (2002-01-12)12. 1. 2002. 0 0   Rennes

Značajni igrači

uredi

Vratari:

Braniči:

 
Emre Belözoğlu.

Veznjaci:

Napadački veznjaci:

Napadači:

Izbornici

uredi
Trener Razdoblje Utakmice Pobjede Neriješene Izgubljene Postotak %
  Ali Sami Yen 1923 1 0 1 0 0
  Billy Hunter 1924-1926 12 5 0 7 41,7
  Bela Toth 1927-1932 8 2 1 5 25
  Fred Pagnam 1932 3 0 1 2 0
  James Donnelly 1936-1937 3 0 1 2 0
  Ignác Molnár 1948 2 1 0 1 50
  Ulvi Yenal 1948 2 1 0 1 50
  Pat Molloy (1) 1948-1949 5 3 0 2 60
  Cihat Arman (1) 1949 1 1 0 0 100
  Pat Molloy (2) 1950-1951 2 1 0 1 50
  Jimmy McCormick 1951 2 1 0 1 50
  Rebii Erkal 1951 3 2 0 1 66,7
  Sadri Usuoğlu 1952 2 0 1 1 0
  Sandro Puppo (1) 1952-1954 9 3 2 4 33,3
  Gündüz Kılıç 1954 1 0 0 1 0
  Žarko Mihajlović 1955 2 0 2 0 0
  Giovanni Varglien 1955-1956 5 2 0 3 16,7
  Cihat Arman (2) 1956 2 0 2 0 0
  László Székely 1957 4 2 1 1 50
  Leandro Remondini 1958-1959 7 3 3 1 42,9
  Ignác Molnár 1960 1 1 0 0 100
  Sandro Puppo (2) 1960-1962 10 4 0 6 40
  Şeref Görkey 1962 1 1 0 0 100
  Ljubiša Spajić 1962 4 1 2 1 25
  Sandro Puppo (3) 1963-1964 4 0 2 2 0
  Cihat Arman (3) 1964 3 1 1 1 33,3
  Sandro Puppo (4) 1965 4 0 0 4 0
  Doğan Andaç 1965 2 1 1 0 50
  Sandro Puppo (5) 1965-1966 5 1 2 2 20
  Adnan Süvari 1966-1969 17 5 4 8 29,4
  Abdullah Gegiç 1969 6 3 0 3 50
  Cihat Arman (4) 1970-1971 6 1 1 4 16,7
  Nicolae Petrescu 1971 1 1 0 0 100
  Coşkun Özarı (1) 1972-1976 29 8 11 10 27,6
  Doğan Andaç 1976 1 0 1 0 0
  Metin Türel 1977-1978 13 2 1 10 15,4
  Sabri Kiraz 1978-1980 12 5 1 6 41,7
  Özkan Sümer 1980-1981 2 0 0 2 0
  Fethi Demircan 1981 4 0 0 4 0
  Coşkun Özarı (2) 1982-1984 17 5 2 10 29,4
  Candan Tarhan 1984 5 1 1 3 20
  Yılmaz Gökdel 1984-1985 3 1 1 1 33,3
  Kálmán Mészöly 1985 2 0 1 1 0
  Coşkun Özarı (3) 1985-1986 8 1 3 4 12,5
  Mustafa Denizli (1) 1987 6 1 1 4 16,7
  Tınaz Tırpan 1988-1989 11 5 1 5 45,5
  Fatih Terim (1) 1990 1 0 0 1 0
  Sepp Piontek 1990-1993 27 4 8 15 14,8
  Fatih Terim (2) 1993-1996 33 17 8 8 51,5
  Mustafa Denizli (2) 1996-2000 31 11 9 11 35,5
  Şenol Güneş 2000-2004 50 23 13 14 46
  Ünal Karaman 2004 1 0 1 0 0
  Ersun Yanal 2004-2005 15 8 4 3 53,3
  Fatih Terim (3) 2005-2009 58 26 18 14 44,8
  Oğuz Çetin 2010 4 3 0 1 75
  Guus Hiddink 2010-2011 16 7 4 5 43,7
  Abdullah Avcı 2011-2013 18 6 4 8 33,3
  Fatih Terim (4) 2013-2017 44 27 8 9 61,36
  Mircea Lucescu 2017-2019 17 4 6 7 23,5
  Şenol Güneş (2) 2019-2021 32 15 10 7 46,88
  Stefan Kuntz 2021-2023 20 12 3 5 60
  Vincenzo Montella 2023- 8 3 2 3 37,5

Galerija slika

uredi

Spoljašne veze

uredi

Bilješke

uredi
  1. Utakmica 20. novembra 1949. u Ankari, Turska je pobijedila sa tri gola Fahrettina Cansevera, uz one Ekena Bülenta, Leftera Küçükandonyadisa, Erola Keskina, Kilica Gündüza. Zatim je se Sirija povukla, tako da se povratna utakmica nije odigrala.
  2. Utakmica 6. januara 1954. na Santiago Bernabéu, nakon prvog poluvremena koje je završilo 1:1, Španija je u drugom poluvremenu uspjela postići još tri gola.
  3. Stadion Mithat Paşa, 14. marta 1954.
  4. Vrlo plodan napadač, u reprezentaciji igrao od 1955. do 1968.
  5. U reprezentaciji igrao od 1970. do 1979.
  6. U reprezentaciji igrao od 1981. do 1988.
  7. Isto vrlo plodan napadač, u reprezentaciji od 1984. do 1991., dobitnik Europske Zlatne kopačke za sezonu 1987/88.
  8. U reprezentaciji igrao od 1984. do 1992.
  9. U reprezentaciji igrao od 1984. do 2002.
  10. U reprezentaciji igrao od 1981. do 1992.
  11. U reprezentaciji igrao od 1988. do 1993.
  12. Prosječna starost Turske reprezentacije na EP 2024. je ipak bila između 26 i 27 godina.
  13. (tr) Türkiye Futbol Federasyonu (TFF).
  14. (tr) Türkiye Futbol Federasyonu Riva Hasan Doğan Milli Takımlar Kamp ve Eğitim Tesisleri.

Izvori

uredi
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Mehmet Yüce, Tarihimizin İlk Maçı : Türkiye 2-2 Romanya (in turski). Türkiye Futbol Federasyonu @Youtube. Retrieved 2024-06-04.{{cite AV media}}: CS1 maint: unrecognized language (link)
  2. „Tarihe Düşülen Not, Veteriner Hekimi Zeki Rıza Sporel | Prof. Dr. Hazım GÖKÇEN”. 
  3. Erdinç, Sivritepe. „Turkey 2–2 Romania”. Turkey international football matches. Arhivirano iz originala na datum 19. august 2018. Pristupljeno 31. oktobar 2010. 
  4. (en) „Turkey vs Hungary* international football match report”. eu-football.info. Pristupljeno 5. jun 2024. 
  5. (en) „Turkey v Hungary, 22 April 1932”. 11v11.com. Pristupljeno 5. jun 2024. 
  6. (en) „Turkey vs Hungary* international football match report”. eu-football.info. Pristupljeno 5. jun 2024. 
  7. 7,0 7,1 (en) „Turkey national football team: all-time results”. eu-football.info. Pristupljeno 4. 6. 2024. 
  8. „Play-off history provides no clues for Spain”. FIFA. 20. oktobar 2005. Arhivirano iz originala na datum 21. oktobar 2017. Pristupljeno 2. novembar 2017. 
  9. Rogers, Iain (27. mart 2009). „Don't mention the draw!”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 15. novembar 2020. Pristupljeno 20. oktobar 2017. 
  10. (en) „Turkey at FIFA World Cup 1954”. soccer365.me. Pristupljeno 4. 6. 2024. 
  11. Turkey V. Hungary (1956). British Pathé @ Youtube. Retrieved 2024-06-05.
  12. Spencer, Pete (5. mart 2022). „Israel's gameless 1958 World Cup qualifying campaign: how Wales' stopped the madness”. Football Pink. Arhivirano iz originala na datum 5. mart 2022. Pristupljeno 12. mart 2022. 
  13. (en) „Netherlands vs Turkey international football match report”. eu-football.info. Pristupljeno 4. 6. 2024. 
  14. „Brazil beat brave Turks”. BBC Sport. 3. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 23. novembar 2009. Pristupljeno 20. august 2009. 
  15. „Parks strike denies Turkey”. BBC Sport. 14. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 11. maj 2011. Pristupljeno 20. august 2009. 
  16. „Turkey reach last 16”. BBC Sport. 13. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 7. jun 2009. Pristupljeno 20. august 2009. 
  17. „Türkiye end Japan's dream”. BBC Sport. 18. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 11. maj 2011. Pristupljeno 20. august 2009. 
  18. „Turkey's golden delight”. BBC Sport. 22. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 5. septembar 2019. Pristupljeno 20. august 2009. 
  19. „Brazil stride into final”. BBC Sport. 26. jun 2002. Arhivirano iz originala na datum 31. juli 2012. Pristupljeno 20. august 2009. 
  20. „Turkey finish in style”. BBC Sport. 29. juni 2002. Arhivirano iz originala na datum 11. maj 2011. Pristupljeno 20. august 2009. 
  21. „World Cup Rewind: Hakan Şükür scores the tournament's fastest ever goal”. Guinness World Records. 6. jun 2014. Arhivirano iz originala na datum 5. oktobar 2015. Pristupljeno 25. novembar 2018. 
  22. „Türkiye heroes return home”. BBC Sport. 1. juli 2002. Arhivirano iz originala na datum 6 June 2009. Pristupljeno 20 August 2009. 
  23. „Portugal 2–0 Turkey”. BBC Sport. 7. juni 2008. Arhivirano iz originala na datum 10 October 2009. Pristupljeno 20. august 2009. 
  24. „Switzerland 1–2 Turkey”. BBC Sport. 11. juni 2008. Arhivirano iz originala na datum 26 February 2021. Pristupljeno 20. august 2009. 
  25. „Turkey 3–2 Czech R & Switzerland 2–0 Portugal”. BBC Sport. 15.juni 2008. Arhivirano iz originala na datum 5 March 2012. Pristupljeno 20. august 2009. 
  26. „Turkey edge out Czechs in thriller”. FIFA. 15 June 2008. Arhivirano iz originala na datum 18. juni 2008. Pristupljeno 20. august 2009. 
  27. „Croatia 1–1 Turkey (1–3 pens)”. BBC Sport. 20 June 2008. Arhivirano iz originala na datum 5. decembar 2014. Pristupljeno 20. august 2009. 
  28. „Germany 3–2 Turkey”. BBC Sport. 25 June 2008. Arhivirano iz originala na datum 2. novembar 2008. Pristupljeno 20. august 2009. 
  29. „Terim Resignation”. Guardian Sport. 7 June 2008. Arhivirano iz originala na datum 12. januar 2015. Pristupljeno 20. august 2009. 
  30. „Turkey marks 500th match”. Hürriyet Daily News. 14. novembar 2012. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-12. Pristupljeno 15. novembar 2012. 
  31. Er, İsmail (15 novembar 2012). „Türkiye 1–1 Danimarka” (tr). Hürriyet Spor. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-16. Pristupljeno 15. novembar 2012. 
  32. „Turkey qualify as Selçuk İnan stunner seals win over Iceland” (en). Eurosport. 2015-10-13. Arhivirano iz originala na datum 9 December 2017. Pristupljeno 2024-01-22. 
  33. „Football: Kazakh international happy to help Turkey”. www.aa.com.tr. Arhivirano iz originala na datum 16 December 2023. Pristupljeno 2024-01-22. 
  34. „Turkey qualify for Euro 2016 after late free-kick against Iceland” (en). Sky Sports. Arhivirano iz originala na datum 27 February 2018. Pristupljeno 2024-01-22. 
  35. „Netherlands loses 3-2 to Czech Republic, misses Euro 2016” (en-US). USA TODAY. Arhivirano iz originala na datum 19 February 2024. Pristupljeno 2024-01-22. 
  36. Murray, Scott (2015-10-13). „Euro 2016 qualifiers clockwatch – as it happened” (en-GB). the Guardian. ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala na datum 12 October 2023. Pristupljeno 2024-01-22. 
  37. UEFA.com (2016-06-22). „How the UEFA EURO 2016 third-placed teams ended | UEFA EURO” (en). UEFA.com. Arhivirano iz originala na datum 19 February 2024. Pristupljeno 2024-01-22. 
  38. „Terim leaves Türkiye role after brawl”. Goal. 26 July 2017. Arhivirano iz originala na datum 31 January 2018. Pristupljeno 31 January 2018. 
  39. „Euro 2020 team guides part 3: Turkey”. Guardian. 1 June 2021. Arhivirano iz originala na datum 31 May 2021. Pristupljeno 1 June 2021. 
  40. Agencies, Daily Sabah with (2020-10-15). „With no wins in 4 matches, Turkey's hopes in Nations League fade” (en-US). Daily Sabah. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  41. Shurrab, Hatem. „Turkey beat Russia while Italy win over Poland in UEFA Nations League” (en). Turkey beat Russia while Italy win over Poland in UEFA Nations League. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  42. Asikci, Emre (November 15, 2020). „Nations League: Turkey beat Russia 3-2 in Istanbul”. www.aa.com.tr. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  43. „Turkey beat Russia 3-2 in Nations League - Turkish News” (en). Hürriyet Daily News. 2020-11-16. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  44. Erözden, Can (November 19, 2020). „Nations League: Turkey relegated after loss to Hungary”. www.aa.com.tr. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  45. „Turkey relegated after loss to Hungary in Nations League - Turkish News” (en). Hürriyet Daily News. 2020-11-19. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  46. AA, DAILY SABAH WITH (2020-11-19). „Losing 2-0 to Hungary, Turkey relegated to Nations League C” (en-US). Daily Sabah. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  47. Buğra Gökalp, Selçuk (November 17, 2021). „Turkey beat Montenegro 2-1, qualify for 2022 World Cup playoffs”. www.aa.com.tr. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  48. „Netherlands book place at World Cup” (en-GB). BBC Sport. Arhivirano iz originala na datum 17 November 2021. Pristupljeno 2023-12-19. 
  49. Corder, Mike (2021-11-16). „Netherlands beats Norway 2-0 to qualify for World Cup” (en). AP News. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  50. AFP, Daily Sabah with (2021-11-26). „Turkey to face Portugal in 2022 FIFA World Cup playoffs semifinal” (en-US). Daily Sabah. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  51. Grounds, Ben (November 26, 2021). „World Cup play-offs: Portugal vs Turkey, Italy vs North Macedonia, Wales vs Austria and more” (en). Sky Sports. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  52. „Portugal beats Turkey 3-1 to move closer to World Cup” (en). AP News. 2022-03-24. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  53. „Turkey's Yilmaz announces international retirement after loss against Portugal” (en). Sportstar. 2022-03-25. Arhivirano iz originala na datum 19 December 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  54. AA, DAILY SABAH WITH (2022-03-25). „Turkey forward Burak Yılmaz quits national team after penalty drama” (en-US). Daily Sabah. Arhivirano iz originala na datum 22 October 2023. Pristupljeno 2023-12-19. 
  55. Erözden, Can (September 23, 2022). „Türkiye fight to secure 3-3 draw with Luxembourg but promoted to UEFA Nations B League”. www.aa.com.tr. Arhivirano iz originala na datum 11 January 2024. Pristupljeno 2024-01-11. 
  56. Reporter, Staff. „Türkiye beat Latvia 4-0 to qualify for UEFA EURO 2024” (en). Türkiye beat Latvia 4-0 to qualify for UEFA EURO 2024. Arhivirano iz originala na datum 28 December 2023. Pristupljeno 2023-12-28. 
  57. O'Connor, Philipp (15 October 2023). „Gavi strike sends Spain to Euro 2024, Turkey and Scotland also qualify”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 18 October 2023. Pristupljeno December 27, 2023. 
  58. Agencies, Daily Sabah with (2023-11-22). „Türkiye end Euro qualifiers in style as group leaders after Wales draw” (en-US). Daily Sabah. Arhivirano iz originala na datum 28 December 2023. Pristupljeno 2023-12-28. 
  59. (it) Riggio, Salvatore (20. 9. 2023). „Vincenzo Montella è il nuovo allenatore della Turchia”. Corriere della Sera. Pristupljeno 11. 6. 2024. 
  60. „A Millî Takım Teknik Ekibi Belli Oldu - A Milli Takım Haber Detayları TFF” (tr). www.tff.org. Arhivirano iz originala na datum 10. oktobar 2023. Pristupljeno 6. oktobar 2023. 
  61. „Turkey”. National Football Teams. Pristupljeno 22. maj 2024.