Tuđice su riječi koje se nisu prilagodile srpskohrvatskom jeziku barem jednom svojom značajkom. Prije je pojam tuđice bio istovjetan pojmu posuđenice, no danas postoji jasna razlika.

Vrste tuđica uredi

  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog netipičnih suglasničkih skupova (bl, kl, kt, jl, ft, jn, jm, jn...)
- ansambl, bicikl, džingl, subjekt, objekt, projekt...
  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog nekih netipičnih hijata (samoglasničkih skupova) (ai, ei)
  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog završnih samoglasničkih skupova (hijat ili zijev):
- anglizam šou zadržava skup ou što nije u skladu sa sklonidbom ostalih srpskohrvatskih imenica gdje se često provodi neka glasovna promjena (primjerice - vokalizacija - N orao, G orla...)
  • Tuđice koje u izvornome obliku imaju naglašen posljednji slog, što je u suprotnosti s pravilima o raspodjeli naglasaka u srpskohrvatskom jeziku. Takve tuđice zadržavaju svoj završni hijat, a naglasak se pomiče za jedno mjesto unatrag:
- galicizmi - bìfē, bìstrō, kàrē, mènī (G bifèa, bistròa, karèa, menìja)

Strane riječi uredi

Treba razlikovati tuđice od stranih riječi koje uopće nisu prilagođene srpskohrvatskom jeziku. One se obično navode u kurzivu i ističu od ostalog teksta, primjerice:

  • Bila je to quid pro quo situacija.
  • On je spomenuo reality show.
  • Izvršili su coup d'état.