Otvori glavni meni

Tuđice su riječi koje se nisu prilagodile srpskohrvatskom jeziku barem jednom svojom značajkom. Prije je pojam tuđice bio istovjetan pojmu posuđenice, no danas postoji jasna razlika.

Vrste tuđicaUredi

  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog netipičnih suglasničkih skupova (bl, kl, kt, jl, ft, jn, jm, jn...)
- ansambl, bicikl, džingl, subjekt, objekt, projekt...
  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog nekih netipičnih hijata (samoglasničkih skupova) (ai, ei)
  • Tuđice koje se ne uklapaju zbog završnih samoglasničkih skupova (hijat ili zijev):
- anglizam šou zadržava skup ou što nije u skladu sa sklonidbom ostalih srpskohrvatskih imenica gdje se često provodi neka glasovna promjena (primjerice - vokalizacija - N orao, G orla...)
  • Tuđice koje u izvornome obliku imaju naglašen posljednji slog, što je u suprotnosti s pravilima o raspodjeli naglasaka u srpskohrvatskom jeziku. Takve tuđice zadržavaju svoj završni hijat, a naglasak se pomiče za jedno mjesto unatrag:
- galicizmi - bìfē, bìstrō, kàrē, mènī (G bifèa, bistròa, karèa, menìja)

Strane riječiUredi

Treba razlikovati tuđice od stranih riječi koje uopće nisu prilagođene srpskohrvatskom jeziku. One se obično navode u kurzivu i ističu od ostalog teksta, primjerice:

  • Bila je to quid pro quo situacija.
  • On je spomenuo reality show.
  • Izvršili su coup d'état.