Trokut zdravstvene politike

Trokut zdravstvene politike je model kojega su autori Walt i Gilson (1994.) predložili kao način sustavnog razmišljanja o svim različitim faktorima koji mogu utjecati na pojedinu zdravstvenu politiku. Naime, zdravstvene politike oblikuju se kroz složene međusobne povezanosti konteksta, sadržaja, procesa i dionika.

Walt-Gilsonov trokut zdravstvene politike

Dionici

Dionici, to su pojedinci, organizacije ili država, te njihovo djelovanje koje utječe na zdravstvenu politiku. Svi dionici imaju svoje vlastite interese i ciljeve. Dionici su, primjerice, pojedinci, međunarodne nevladine organizacije, nacionalne nevladine organizacije, interesne skupine i skupine za vršenje pritiska, međunarodne organizacije, bilateralne agencije, organizacije za financiranje, tvrtke u privatnom sektoru, mediji itd.

Kontekst

Kontekst znači sustavne faktore: političke, ekonomske, socijalne i kulturne, kako nacionalne tako i internacionalne, koje mogu imati učinaka na zdravstvenu politiku. Kontekst su, primjerice:

• Situacijski faktori - prolazna i nestalna stanja koja mogu utjecati na politiku (npr ratovi, suše)
• Strukturni faktori - relativno nepromjenjivi elementi društva (npr politički sustav, tip ekonomije, demografske karakteristike)
• Kulturni faktori - religija, etnička pripadnost, spol
• Međunarodni ili vanjski faktori - neke politike zahtijevaju suradnju između nacionalnih, regionalnih ili multilateralnih organizacija.

Sadržaj

Sadržaj, to je supstanca određene politike koja detaljno opisuje njene predmete i teme. Proces, to je način na koji je politika započeta, razvijena ili formulirana, ispregovarana, komunicirana, provedena i vrednovana. Formiranje politike spada u procesni ugao trokuta, te je pod utjecajem dionika, sadržaja i konteksta. To je proces pregovaranja i pogađanja (u trgovačkom smislu) sa svrhom zadovoljavanja različitih interesa i izgradnje koalicijske podrške. Formiranje politike varira ovisno o prirodi politike i organizacijske strukture u kojoj ona nastaje (tj. dionici, sadržaj i kontekst), ali često uključuje i sastavljanje informacija, razvoj argumenata, razvoj alternativa, te uvjeravanje drugih. Ponekad je proces racionalan, te ga čini sustavno vaganje prednosti i nedostataka različitih alternativa; ponekad je proces sačinjen od inkrementalno - iterativnog procesa donošenja odluka bez eksplicitnih ciljeva (Anderson i Sotir Hussey, 2005).

Izvori

• Walt G, Gilson L (1994). Reforming the health sector in developing countries: The central role of policy analysis. Health Policy and Planning, 9:353-70.[1]

• Walt G, Shiffman J, Schneider H, Murray SF, Brugha R, Gilson L. 'Doing' health policy analysis: methodological and conceptual reflections and challenges. Health Policy Plan. 2008 Sep;23(5):308-17. doi: 10.1093/heapol/czn024. [2]

• Anderson g, Sotir Hussey P (2006). Influencing government policy. In: Pencheon D, Guest C, Melzer D, Muir Gray JA (eds) Oxford Handbook of Public Health. Oxford University Press.

• Buse K, Mays N, Walt G (2005). Making Health Policy. Understanding Public Health Series Open University Press.