Torpedo Rijeka

Torpedo Rijeka je bivša riječka tvornica torpeda te brodskih dizel motora, traktora, građevinskih strojeva i kamiona. Tvornica s dugom tradicijom od sredine XIX. st. uništena je, kao i ostala riječka industrija, 1990-ih s odcjepljenjem Hrvatske.

Proizvodnja torpeda u riječkoj Whiteheadovoj tvornici

PovijestUredi

Od početaka do 1918.Uredi

Počeci tvornice Torpedo sežu u 1853. kao dioničkog društva pod imenom Fonderia Metalli, ljevaonica kojoj su prvi proizvod bila su sidra, a bavila se i popravcima parobroda. Ova ljevaonca je bla jedna od večih od 6 riječkih ljevačkih industrija, a njen uspon počinje tek kada njeno upravljanje preuzima engleski inženjer Robert Whitehead koji je počeo proizvoditi parne motore za potrebe Austro-Ugarske mornarice i tvornica se preimenuje u Stabilimento tecnico fiumano. U 60-im godinama XIX. st., Whiteheadu umirovljeni pomorski oficir Giovanni Ivan Luppis predlaže svoju ideju o plovećem protubrodskom oružju (nazvan "spasioca obale"), plovila s vlastitim pogonom napunjenim eksplozivom.

 
Robert Whitehead 1875. s torpedom nakon testiranja

Nakon neuspješnih eksperimentiranja, Robert Whitehead započinje kasnije s novom idejom usmjerivši svoje snage na razvijanje "eksplozivne ribe" koja je sličila drhtulji kada se giba ispod vode. U početku se torpedo naziva brod-mina (njem. Minenschiff'), i ovo novo oružije bilo je s uspjehom 20. III. 1866. demonstrirano komitetu Austro-Ugarske ratne mornarice. Kasnije, 1868. g. se na topovnjaču Gemse ugrađuju lansirne rampe za torpeda čime postaje privi torpedni brod na svijetu. Robert Whitehead je uspješno gradio i brodske motore, pa za motor ugrađen u brod Erzherzog Ferdinand Max izložen na Svjetskom sajmu tehnike u Parizu, dobiva prvu nagradu. Od 1870. započinje se s masovnom proizvodnjom torpeda, a 1875. Robert Whitehead, skupa sa svojim zetom, kupuju Stabilimento tecnico fiumano i preimenuju ga u Torpedofabrik Whitehead & Comp..

 
Tvornica Torpedo početkom XX. st.

Već 1878. godine, u Rijeku dolaze predstavnici 18 zemalja u cilju da zaključe ugovor sa Torpedofabrik, a 1881. g. tvornica izvozi torpeda u deset zemalja svijetu. Godine 1889. Torpedofabrika razvija torpeda s većim kalibrima (381 mm, 450 mm i 533 mm), originalni kalibar bio je 356mm. SAD kupuju licencu za proizvodnju torpeda 1892., a Torpedofabrik Whitehead & Comp. osniva podružnicu u američkom gradu Weymouth.

R. Whitehead prije smrti, 1905., tvornicu pretvara u dioničarsko društvo Whitehead & Co., Societa in Azioni, na čije čelo dolazi grof Edgar Hoyos, sin Georga Hoyosa. Engleske obiteljske tvrtke Vickers Ltd. i Armstrong-Whitworth & Co. kupuju od nasljednika obitelji Whitehead većinski paket dionica. Kupnjom tvornica se preimenuje uTorpedo Fabrik Whitehead und Co Aktiengeselschaf  i ostaje u engleskom vlasništvu do početka Prvoga svjetskog rata .kada tvornicu preuzima Austro-Ugarska ratna mornarica.

Od 1918. do 1945.Uredi

Nakon I. svjetskog rata i Riječkog pitanja ne zna se sudbina tvornice i tek nakon što je Slobodna Država Rijeka anektirana Kraljevini Italiji 1924. (Rimski ugovor), tvornica ulazi u sastav talijanske vojne industrije s glavnim direktorom Giuseppeom Orlandom. Tvornici se najprije mijenja ime u “Societa di Esercizio Stabilimenti Whitehead”, a 1930. godine u “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A. S oživljavanjem proizvodnje tvrka počinje proizvoditi torpeda za tržišta: Italije, Kraljevine Jugoslavije, Španjolske, Nizozemske, Argenitine, Finske, SSSR-a. Torpeda se tehnički unapređuju tako da model torpeda 533 x 7.20 ima domet od 4 km sa brzinom od 50 čvorova, dok sa brzinom od 39 čvorova domet je bio 8 km. Dalnjim razvijanjem i ulaganjem razvijen je avionski torpedo 450mm x 5.18m, koji se mogao ispaljivati pri brzini od 300km-h. Upravni odbor Silurificia, 7. III. 1934. odlučuje osnovati novu firmu Motofides u Livornu (Italija) gdje bi se proizvodila motocikli. Talijanska tvrtka FIAT postaje 1935. dioničarom “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A., a dvije godine poslije 1937., u tvornici u Livornu započela je paralelna proizvodnja torpeda. Ova tvornica postoji i danas pod imenom WAAS, koja i danas proizvode torpeda na električni pogon. Tokom rata samo za 1942. godinu proizvedeno je 1170 torpeda, a 1943. godine tvornica je proizvodila oko 160 torpeda mjesečno.

Razdoblje od 1945. do 1990.Uredi

 
Lansirna rampa za torpeda u parku Guvernerove palače - Pomorski i povijesni muzej

Savezničko anglo-američko bombardiranje pred kraj Drugog svjetskog rata uništila je veći dio tvornice, tako da su radnici Silurificia poslje rata dobrovoljnim radom započeli obnovu svoje tvornice koju vlasti Okupacione zone B Julijske krajine nazivaju Jadran. U djelomično osposobljenoj tvornici, proizvodi se roba široke potrošnje kao lokoti, upaljači i gorionici. Također je bila osposobljena proizvodna linija za torpeda. Nakon Pariškog sporazuma 1947., kada je i de iure Rijeka anektirana Hrvatskoj, tvornica se preimenuje u Poduzeće Aleksandar Ranković, po političaru koji je bio desna ruka Josipa Broza Tita u to vrijeme. Zatim se 1953. tvornica preimenuje u Tvornica motora Torpedo, a proizovdni program bili su brodski dizel-motori od malih do velikih, kao i torpeda. Torpeda su se proizvodla do 1966. godine kada se, nakon stogodišnje tradicije prestaju proizvoditi torpeda (proizvedeno je 350 komada tipa Torpedo TZR kalibra 533mm dometa od 12km i brzine od 40 čvorova). U modernizaciju proivodnje u Torpedu se slabo investira pa sve do uništenja tvornice proizvodilo se i muzejskim eksponatima. 1975. godine skupa sa njemačkom tvrtkom Deutz, usvaja se proizvodnja dizel motora hlađenih vodom, preko koje se izvoze u mnoge zemlje svijeta. Od 1985. godine, Torpedo ulaže u razvoj svojih traktora.

Uništenje tvorniceUredi

Eksproprijacijom Torpeda od strane hrvatske države 1991. počinje propadanje te riječke tvornice. Država za potrebe rata preorijentira proizvodnju pa su tako u rekordnom vremenu inženjeri i radnici tvornice Torpedo razvili tzv. lako oklopno vozilo koje je ušlo u proizvodnju 1993. g. (razvoj je započeo 1992. g., a ovo vozilo bilo je zasnovano na teretnom vozilu Torpedo HV 4x4 TK-130 T-7 koje je bilo razvijeno u rekordnom vremenu), ali na prvom većem zavoju vozilo se prevrnulo. Prenamjena tvornice Torpedo za proizvodnju ratne opreme te nestručno i nesavjesno rukovodstvo 1993. godine uvodi tvrtku u financijske probleme tako da je Okružni sud u Rijeci dao prisilnu nagodbu kojom se tvrtku obavezalažo da isplatiti 22 miliona njemačkih maraka vjerovnicima u roku od tri godine. Zbog loše, politički podobne uprave, tehnološke zaostalosti, neispunjenosti kapaciteta, nedostatka vizije i financijskih problema te sa dominacijom uvoznih proizvoda na nezaštićenom tržištu, Torpedo je sve više propadao. Država je kao htjela pomoći tako što je 1997. godine "ponudila" kredit za kupnju poljoprivredne mehanizacije i priključne alate od tvornice Torpedo, iako je račun tvrtke bio blokiran od 1998. godine. Stečajni postupak je pokrenut 29. VI 2000. i Grad Rijeka postaje vlasnik nekretnia koja iznajmljuje nekakvim firmicama, a većina hala je prazno i u propadanju. Ideja da se ljevaonica motora pretvori u muzej (ostala na stupnju austro-ugarske manufakturne proizvodnja) nije naišla na razumijevanje lokalnih vlastodržaca jer je za nekoga bilo isplativije prodati opremu u staro željeo. U luci Torpeda je neuspješno otvorena veletržnica riba. Originalna Whiteheadova upravna zgrada tvornice Torpedo namijenjena je za višenamjenski izložbeno/koncertni prostor.

ProizvodiUredi

 
Torpedo TD

Motori: Aran, dizel motor; Torpedo 18/24; Torpedo BT6L912 (s turbo punjačem)

Građevinski strojevi: Rovokopači; TB 1841H-1941H; Utovarivači

Traktori: Torpedo TD 9006 A; Torpedo 9100; Torpedo 6006; Torpedo Deutz; Torpedo TX 80; Torpedo 4506; Torpedo RX 120; Torpedo RX 170; Torpedo 79; Torpedo Kvarner 75A; Torpedo Adriatic; Torpedo TD 40/48; Torpedo TD 50/55; Torpedo TD 75; Torpedo TD 90 A; Torpedo TD 04-60 C; Torpedo TD 7011 F; Torpedo D 55; Torpedo TD 7506 A; Torpedo TD 9006 Special; Topredo TD 9006 A Special; Torpedo TD 4806 C; Torpedo TD 6806; Torpedo TD 6206 C

Teretna vozila: Torpedo SRT i Torpedo TK 130 T7 4x4

PovezanoUredi