Tonzura (lat. tonsura - striženje, šišanje, brijanje) - obrijano ili ošišano teme glave u obliku kruga u znak primanja monaškog postriga.

Drevni običaj delimičnog i potpunog brijanja ili kratkog šišanja glave kojeg su se, pretežno iz higijenskih razloga, prvobitno pridržavali Izidini sveštenici, da bi ga u rano hrišćanstvo Istoka uveli egipatski pustinjaci. Već u VI veku postrig glave u obliku tonzure propisan je za sve koji pristupaju svešteničkom („brazde na temenu") ili monaškom činu (potpuno šišanje glave) i izgleda da je vršen u nameri oponašanja svetih apostola Jakova i Pavla.

Simbolično, pak, obruč kose oko glave označava Hristov trnov venac i govori ο mističnoj smrti svakog postriženika na ovom svetu, ali i ο odavanju budućem, u duhovnom i moralnom smislu, besprekornom i savršenom životu.

Tonzura u pravoslavlju uredi

Portreti episkopa i arhiepiskopa na srednjovekovnim freskama, ikonama i minijaturama bez tonzura predstavljaju pravu retkost. U srpskom jeziku tonzura se naziva gumence (malo gumno) ili čelka, a naslikana je na oko 20 portreta što prvog srpskog arhiepiskopa svetog Save, što na dugoj galeriji crkvenih velikodostojnika sa temenim kružnim postrigom počev od XIII (Mileševa, 1235; Arilje 1296) pa sve do sredine XVII veka (Morača, 1645).