Tong Jabgu Kagan
Tong Jabgu Kagan (Tong Yabghu Qaghan; ? - 628[1]) (također poznat i kao Ziebel, T'ung Yabghu, Ton Yabghu, Tong Yabghu Khagan, Tun Yabghu ili Tong Yabğu, tradicionalni kineski 統葉護可汗, pojednostavljeni kineski: 统叶护可汗, pinyin Tǒngyèhù Kěhán, Wade-Giles: t'ung-yeh-hu k'o-han) je bio kagan, odnosno vladar Zapadnog Turkijskog Kaganata od 618 do 628.
| 統葉護可汗 Tong Yabghu Qaghan | |
|---|---|
| Smrt | 628 |
| Titula | Kagan Zapadnih Turaka (618–628) |
Bio je brat prethodnog kagana Shekueija (vl. 611-618), i član gokturskog klana Ashina.[2] Većina historičara smatra njegovu vladavinu zenitom, odnosno vrhuncem moći Zapadnoturkijskog kaganata.[3]
Tong Jabgu je opisan u kineskim izvorima iz perioda dinastije Tang, sa kojom je bio u dobrim odnosima. Dio historičara vjeruje da je upravo Tong kan koga je znameniti kineski putnik i budistički hodočasnik Xuanzang sreo i opisao na svom putovanju Centralnom Azijom do Indije.
Većina historičara drži da je Tong Jabgu vladar koji se u bizantskim izvorima naziva Ziebel, a koji je bio bizantski saveznik tokom velikog rata sa Perzijom. Godine 619. Tongov pohod na istočne perzijske granice nije uspio, ali je zato 627. prodro na Kavkaz gdje je zauzeo i opustošio grad Derbent, a potom se spojio sa Bizantincima i osobno sreo sa carem Heraklijem. Zajedno su opsjedali Tfilis (današnji Tbilisi) bez uspjeha; sljedeće godine je Tong uspio zauzeti i opustošiti grad.
Njegova smrt je označila početak slabljenja Kaganata, koji je za nekoliko decenija pokoren od susjednih država, odnosno raspao se na dotada vazalne entitete kao što su Hazarski Kaganat i Stara Velika Bugarska.
Napomene uredi
- ↑ Zizhi Tongjian, vol. 193
- ↑ Christian 260
- ↑ Golden, Nomads 30.
Literatura uredi
- Artamonov, Mikhail. Istoriya Khazar. Leningrad, 1962.
- Brook, Kevin Alan. The Jews of Khazaria. 2nd ed. Rowman & Littlefield Publishers, Inc, 2006.
- Christian, David. A History of Russia, Mongolia and Central Asia. Blackwell, 1999.
- Gao Lei. "Revision of Zhongguo Lishi Da Cidian's Sui Tang Wudai Juan (Comprehensive Dictionary of Chinese History, vol. Sui, Tang and Five Dynasties)". Journal of Yantai Normal Institute's Philosophy & Social Sciences, 2001.
- Gibbon, Edward. The History of the Decline and Fall of the Roman Empire. London, 1845.
- Golden, Peter Benjamin. Introduction to the History of the Turkic Peoples. Wiesbaden: Harrasowitz, 1992.
- Golden, Peter Benjamin. Khazar Studies: An Historio-Philological Inquiry into the Origins of the Khazars. Budapest: Akademia Kiado, 1980.
- Golden, Peter Benjamin. Nomads and Sedentary Societies in Medieval Eurasia. Washington, D.C.: American Historical Society, 1998.
- Klyashtorny, S.G. and T.I. Sultanov. Kazakhstan. Alma-Ata, 1992.
- Mango, C. & R. Scott (trans.), The Chronicle of Theophanes Confessor, Oxford University Press, 1997.
- Movses Kagankatvatsi. История агван Моисея Каганкатваци, писателя X века (trans. and ed. by Patkanov). St. Petersburg, 1861.
- Xue, Zongzheng. A History of Turks. Beijing: Chinese Social Sciences Press, 1992. ISBN 7-5004-0432-8.
| Prethodi: Shekui Khan |
Kan Zapadnog Turkijskog Kaganata (suparnička loza) 618–628 |
Slijedi: Qulipiqie Khan (Ashina Moheduo) |
| Slijedi: Siyehu Khan (Ashina Dieli) |