Tolminski seljački ustanak

Tolminski seljački ustanak (slovenski: Tolminski kmečki upor) bio je seljački ustanak koji je 1713. godine izbio na području današnje Slovenije, tada pod vlašću Habsbrugovaca. Uzrok je bio u izuzetno teškom materijalnom položaju seljaka na području Goriške, koji su osim feudalnih davanja plemićima i Crkvi, morali izdvajati sve veće poreze za habsburšku vlast; sve je to dodatno pogoršala suša, ali i bezobzirnost lokalnog činovnika sa sjedištem u Gorici koji se zvao Jakob Bandel. Kada je zbog neplaćanja poreza nekoliko seljaka uhapšeno, na stotine tolminskih seljaka pod vodstvom Ivana Miklavčiča se diglo na oružje. Pokušaji lokalnih vlasti da uguše ustanak nisu uspjeli, te su Habsburgovci bili prisiljeni dovlačiti krajišnike sa područja današnje Hrvatske koji su 20. juna 1713. uspjeli slomiti ustanički otpor. Veliki dio ustanika je zarobljen, a vođe, uključujući Miklavčiča, sljedeće godine pogubljeni.

Tolminski seljački ustanak bio je jedan od posljednjih velikih seljačkih ustanaka u historiji Slovenije, ali je ostavio značajan trag na slovensku kulturu, postavši motivom niza književnih djela.