Tivoli (latinski Tibur) je talijanski grad i općina od 56.542 stanovnika[1] u metropolitanskom području Rima u Laciju.

Tivoli
Panorama grada
Panorama grada
Panorama grada
Zastava Tivolija
Zastava
Koordinate: 41°57′N 12°47′E / 41.950°N 12.783°E / 41.950; 12.783
Država  Italija
Regija Lacij
Metropolitanski grad Rim
Frazioni Villa Adriana, Campolimpido, Colfiorito, Favale, Tivoli Terme, Villaggio Adriano, Arci-empolitana, Bivio di San Polo, Quintiliolo, Collenocello
Vlast
 - Gradonačelnik Giuseppe Proietti
Površina
 - Ukupna 68.5 km²[1]
Visina 235 m[1]
Stanovništvo (2017)
 - Grad 56.542[1]
 - Gustoća 825.4 st/km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 00010
Pozivni broj 0774
Karta
Tivoli na mapi Italije
Tivoli
Tivoli
Pozicija Tivolija u Italiji

Geografija uredi

Tivoli leži u kotlini rijeke Aniene, na mjestu gdje počinju čuveni slapovi.[2] Udaljen je 30-ak km sjeveroistočno od Rima. U Tivoliju se nalaze dva lokaliteta svjetske baštine UNESCO-a, Hadrijanova vila i Villa d'Este, koje su tu izgrađene zbog iznimnog krajolika i blizine Rima.[2]

Historija uredi

Kako se nalazio na prirodnom putu preko Apenina (kasnijem rimskom putu Via Tiburtina), Tivoli je naseljen još od prahistorije.[2] Svoju egzistenciju počeo je pod imenom Tibur, kao jedan od gradova Latinskog saveza i rival Rima.[2] Po legendi, ime Tibur dobio po Tiberinusu, kralju Alba Longe koji se udavio u vodama Tibera. Pod rimsku vlast podpao je tokom 4. vijeka pne. Civitas je postao 90. pne, a nakon toga prosperirao kao ljetni resort bogatih Rimljana koji su u njemu i okolici izgradili brojne vile.[2] Rimski car Hadrijan je u 1. vijeku podigao svoju vilu (Hadrijanova vila). Današnji trg Piazza del Duomo nalazi se na mjestu rimskog foruma.

 
Rocca Pia, zamak pape Pija II. iz 1461.

Za vrijeme Gotskog rata (535552) Tivoli je utvrdio bizantski general Belizar, ali ga je kasnije razorio ostrogotski kralj Totila. Od kraja rata bio je dio bizantske teme koju je kasnije anektirala Papinska Država. Od 10. vijeka Tivoli je nezavisna komuna na čelu s izabranim konzulom. Svetorimski car Oton III je 1001. zauzeo Tivoli i poklonio papi. Usprkos tome, uživao je relativnu autonomiju sve do 1816. godine.[2] Tokom 14. vijeka Tivoli je stao na stranu gibelina koji su bili uz papu Urbana VI protiv gvelfa, te dvaput odbio napade Ladislava Napuljskog. U 15. vijeku papa Pio II je izgradio masivnu utvrdu Rocca Pia kako bi kontrolirao buntovno stanovništvo Tivolija.

Sredinom 16. vijeka Pirro Ligorio je za kardinala Ippolita II d'Este izgradio raskošnu vilu s vodenim parkom (Villa d'Este). Ovaj park je dao imena mnogim europskim parkovima koji su se po njemu prozvali "Tivoli". Papa Grgur XVI je 1835. dao podići je Vilu Gregorianu na samim slapovima Aniene. To idilično mjesto na slapovima Aniene, s brojnim antičkim ruinama, privlačilo je kao motiv brojne slikare. Tivoli je bio više puta razaran: 1527. (porodica Colonna, pristalice Karla V), 1547. (vojvoda od Albe), 1744. (Austrijanci) i posljednji put za savezničkog bombardiranja 1944. godine.

Znamenitosti uredi

 
Villa d'Este

Privreda uredi

Pored tradicionalne industrije papira i celuloze (Consorzio Cartiere), za ekonomiju grada najvažniji je turizam.[2] U okolici se nalaze kamenolomi nekoć bogati travertinom.[2]

Pobratimski gradovi uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Italy: Lazio (engleski). City population. Pristupljeno 8. 1. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Tivoli (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 1. 2019. 

Vanjske veze uredi