Tivatska solila
Tivatska solila smještena su u obalnom pojasu Tivatskog zaljeva (Boka Kotorska), Crna Gora, između rijeka Odoljenatica i Koločunja, Obuhvata stoljetnu bivšu solanu i uključuje podmorje Jankove vode. Ovo područje nastalo je taloženjem sedimenta na slivu Široke rijeke i rijeke Koložun, kao i radom čovjeka koji je, uz pomoć sunca i vjetra, u bazenima sa morskom vodom dobijao so.[2]
| Tivatska solila | |
|---|---|
IUCN kategorija Ib (oblast divljine) | |
 | |
| Lokacija |  Crna Gora |
| Najbliži grad | Tivat |
| Koordinate | 42°23′37″N 18°42′55″E / 42.39361°N 18.71528°E |
| Površina | 1,5 km² (1 mi² ) |
| Osnivanje | 2008.[1] |
| Upravitelj | Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore. |
Polovina Solila pripada muljevitim bazenima sa nasipima maksimalne visine 15cm, koji se pune vodom iz mora, dok drugu polovinu čine uski bazeni i kanali sa močvarnom vegetacijom. [3]
Istorija uredi
Solila se prvi put navode u knjigama kotorskih notara 1333. godine kao jedno od 4 zakonita mjesta za prodaju soli. U drugoj polovini XVIII vijeka Mletačka republika je zabranila proizvodnju soli u manjim solanama na Jadranskoj obali. Za vrijeme Austro-ugarskog perioda solana nije funcionisala. Nova Solana, izgrađena za vrijeme Jugoslavije, radila je samo dvije sezone, 1963. i 1964. Na evropsko tržište počela je dolaziti so iz sjeverno-afričkih solana, gdje su troškovi proizvodnje soli puno manji nego na sjevernim obalama Mediterana. To je prouzrokovalo propadnje oko 200 manjih tradicionalnih solana, pa i solane na Solilima. U dijelu ispod glavnog nasipa prema moru su ostaci kristalizacionih bazena i I grupe bazena koncentracije. Sačuvani su čak i drveni kočići koji su služili za oplatu dovodnih kanala. Drugi dio bazena bio je predviđen i na lokaciji Poćećište, prema aerodromu.
Ptice uredi
Od nekada brojnih obalnih močvarnih staništa na Mediteranu, danas su opstala samo rijetka. Većinu njih zamjenile su plaže, marine i hoteli. Na preostalim obalnim lagunama i vodenim staništima danas se okupljaju ptice močvarice na njihovom migracionom putu ka Africi i obratno.
Do danas je na Solilima registrovano oko 120 vrsta ptica od ukupno 330 vrsta koje se redovno mogu vidjeti u Crnoj Gori. Prisustvo 11 vrsta iz „Aneksa I“ EU Direktive o zaštiti divljih ptica, dovoljno govore o značaju ovog područja za ornitofaunu Evrope. Redovnim monitoringom bilježi se porast broja ptica koje se odmaraju i borave na Solilima, a samim tim broj novih vrsta se polako povećava. U plitkoj morskoj vodi ispred Solila česti su kormorani, gnjurci, galebovi, baljoške i pojedine vrste pataka. U plićacima redovno se hrane ptice šljukarice i više vrsta čaplji, od kojih siva, velika bijela i mala bijela čaplja se viđaju tokom cijele godine.
Zaštićeno područje uredi
Solila su 2008. godine zaštićena kao poseban (specijalni) rezervat prirode, radi očuvanja rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune i biljnih zajednica. Ovaj florističko-faunistički rezervat, prvi je takve vrste na crnogorskoj obali i prvo zaštićeno područje na obali poslije 1968. godine kada je zaštićen veliki broj crnogorskih plaža.[4]
Ovo područje predstavljaja jedno od posljednjih staništa halofitne vegetacije na istočnoj obali Jadrane, te jednu od ključnih tačaka na Jadranskom migratornom koridoru za ptice (Adriatic Flyway). Solila su od 2009. godine IBA područje - područje od međunarodnog značaja za boravak ptica, kao i Emerald staništa Bernske konvencije. Od 2013. godine rezervat Solila upisan je na listu močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji.[5]
Reference uredi
- ↑ „Tivatska solila”. Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Specijalni rezervat prirode Tivatska solila”. Dinarides - www.discoverdinarides.com. Arhivirano iz originala na datum 2022-01-25. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Specijalni rezervat prirode Tivatska solila”. izi.Travel - izi.travel. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Rješenje o stavljanju pod zaštitu - Tivatska solila”. Republički zavod za zaštitu prirode - web.archive.org. Arhivirano iz originala na datum 2020-10-17. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Tivatska solila”. Ramsar Sites Information Service - rsis.ramsar.org. Pristupljeno 9. 2. 2021.
