Tijelo je hram
"Tijelo je hram" je duhovna izreka popularna u mnogim religijama. Odnosi se na verovanje da je tijelo hram duha koji počiva u njemu.
Osobito je bila popularna među ranim hrišćanima, koji tada još uvek nisu imali crkve ni hramove. Među prvima je zabeležena kod apostola Pavla:

Ignjatije Antiohijski također kaže da su vjernici »hramovi Božji«, upravo njihova tijela su hramovi; a ujedno su kamenje za gradnju »hrama Očeva«.[2] On upozorava da ne smemo zaboraviti da Bog u nama stanuje, stoga "budimo njegovi hramovi" i on će pojaviti pred našim licem "po tome ako ga budemo pravedno ljubili" (Efež 15, 3).
Poslanica Barnabina kaže da smo krštenjem »mi nanovo stvoreni« (6, 14), jer je »sveti hram Gospodinu, braćo moja, boravište srca našega« (6, 15). On, međutim, ne gleda na to sasvim statički:

Ranokršćanski spis Oktavije, na prigovor zašto kršćani nemaju kipova, žrtvenika ni hramova, odgovara:

Oktavije nastavlja da se najljepše žrtve Bogu sastoje u tome da čovjek gaji pravdu, da se kloni prijevare, da čovjeka iz pogibli izbavlja: »to su naše žrtve, to je služba Božja; znači, u nas je pobožniji onaj tko je pravedniji« (Oct. 32).
Tertulijan, hrišćanski teolog s početka 3. vijeka, piše o teškim grijesima kao o skvrnjenju "hrama Božjega":

Oprostivi gresi su protiv čovjeka, a neoprostivi protiv Boga[5], budući da su oskvrnuća hrama Božjega.
Izreka "tijelo je hram duše" je popularna i u savremenoj jogi, i drugim duhovnim praksama.[6] Rastafarijanci veruju u neposredno prisustvo Boga u čovjeku vjerniku. Oni veruju da je telo hram, tako da nema potrebe graditi fizičke građevine.
IzvoriUredi
- ↑ Prva poslanica Korinćanima 6:19-20
- ↑ Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ Minutius Felix, Octavius, 32
- ↑ Tertulijan, De pudic. 19, 25
- ↑ Tertulijan, De pudic. 2, 10
- ↑ TIJELO JE HRAM DUŠE[mrtav link]