Ticala
Ticala ili antene (od latinskog: antennae) su jedan do dva para vrlo elastičnih i pokretljivih ekstremiteta na prednjem dijelu glave zglavkara (latinski: arthropoda), koji ih koriste kao receptorne organe.[1]
| Ticala Antennae | |
|---|---|
 | |
Točna priroda onog što osjećaju i kako to osjećaju nije ista kod svih skupina, niti uvijek jasna. Funkcije mogu uključivati; dodir, gibanje, toplinu, vibracije (zvuk), a naročito njuh (miris) ili okus.[2]
Ticala su zapravo modificirane noge nekadašnjih predaka zglavkara, koje su se nalazile na prvom, odnosno na prvom i drugom članku njihova tijela.[1]
Karakteristike uredi
Rakovi imaju ticala na prva dva segmenta glave, prvi par (antenula) je manji, a drugi veći. Svi ostali razredi zglavkara, osim pauka i bezrepaca (koji ih nemaju), imaju po jedan jedini par ticala, a to su; stonoge, (dvonoge, strige), insekti i izumrli trilobiti.[2]
Kod većine odraslih rakova ticala su receptorni organi, ali njihovim larvama ona služe i za plivanje i hranjenje.[3]
Ticala imaju vrlo različite forme, od niti kose do nazubljene pile.[1]
Kod mužjaka su često bolje razvijena, kao kod leptira, koji u vrijeme parenja mogu pronaći ženku po mirisu udaljenu i do 10 kilometara.[1]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Ticala” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. 12. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 „Antenna (biology)” (engleski). New World Encyclopedia. Pristupljeno 18. 12. 2017.
- ↑ „Crustacean” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 18. 12. 2017.
