Ticala ili antene (od latinskog: antennae) su jedan do dva para vrlo elastičnih i pokretljivih ekstremiteta na prednjem dijelu glave zglavkara (latinski: arthropoda), koji ih koriste kao receptorne organe.[1]

Ticala
Antennae
Crtež ticala kod insekata
Crtež ticala kod insekata
Crtež ticala kod insekata

Točna priroda onog što osjećaju i kako to osjećaju nije ista kod svih skupina, niti uvijek jasna. Funkcije mogu uključivati; dodir, gibanje, toplinu, vibracije (zvuk), a naročito njuh (miris) ili okus.[2]

Ticala su zapravo modificirane noge nekadašnjih predaka zglavkara, koje su se nalazile na prvom, odnosno na prvom i drugom članku njihova tijela.[1]

Karakteristike

uredi

Rakovi imaju ticala na prva dva segmenta glave, prvi par (antenula) je manji, a drugi veći. Svi ostali razredi zglavkara, osim pauka i bezrepaca (koji ih nemaju), imaju po jedan jedini par ticala, a to su; stonoge, (dvonoge, strige), insekti i izumrli trilobiti.[2]

Kod većine odraslih rakova ticala su receptorni organi, ali njihovim larvama ona služe i za plivanje i hranjenje.[3]

Ticala imaju vrlo različite forme, od niti kose do nazubljene pile.[1]

Kod mužjaka su često bolje razvijena, kao kod leptira, koji u vrijeme parenja mogu pronaći ženku po mirisu udaljenu i do 10 kilometara.[1]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Ticala (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 18. 12. 2017. 
  2. 2,0 2,1 Antenna (biology) (engleski). New World Encyclopedia. Pristupljeno 18. 12. 2017. 
  3. Crustacean (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 18. 12. 2017. 

Vanjske veze

uredi