The Killing of Sister George

The Killing of Sister George (sh. Ubijanje sestre George) je američki igrani film snimljen 1968. godine u režiji Roberta Aldricha, poznat kao prvo ostvarenje koje je eksplicitno prikazivalo lezbijski seks u jednom američkom mainstream filmu.

The Killing of Sister George
originalni filmnski poster
RežijaRobert Aldrich
ProducentRobert Aldrich[1]
ScenarioLukas Heller
PredložakThe Killing of Sister George; autor:
Frank Marcus[1]
Uloge[1]
MuzikaGerald Fried[1]
FotografijaJoseph F. Biroc
MontažaMichael Luciano
Studio
  • Palomar Pictures International
  • The Associates and Aldrich
[1]
DistribucijaCinerama Releasing Corporation
Datum(i) premijere
12. 12. 1968 (1968-12-12)
Trajanje138 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet2,550.000 $[2][3]
Bruto prihod5,325.000 $[2]

Film se temelji na istoimenom komadu britansko-njemačkog pisca Franka Marcusa koja je premijerno izvedena u londonskom teatru Bristol Old Vic 1965. godine. Smatra se kako je njen sadržaj bio inspiriran popularnom BBC-jevom radio-sapunicom The Archers, odnosno smrću Grace Archer, jednog od njenih najpopularnijih likova. Predstava je po svom žanru bila satirična crna komedija, i u njoj su lezbijski sadržaji, za razliku od filma, bili implicitni. Sljedeće godine je izvedena na Broadwayu gdje je Beryl Reid za naslovnu ulogu, koju će poslije ponoviti u filmu, dobila Tony za najbolju glumicu.

Naslovni lik u filmskoj verziji je June Buckridge, ostarjela glumica koja je stekla izuzetnu popularnost tumačeći lik dobrodušne i vedre putujuće seoske bolničarke George u televizijskoj sapunici, ali koja je u stvarnosti neugodna alkoholičarka sklona ekscesima i zlostavljanju ljudi oko sebe, uključujući Alice "Childie" McNaught (koju glumi Sussannah York), mladu i naivnu djevojku koja sa njom živi u stanu. Radnja prikazuje kako uprava televizijske kuće postaje umorna od ekscesa te šalje producenticu Mercy Croft (čiji lik tumači Coral Browne) da je urazumi pod prijetnjom likvidacije njenog lika u seriji, ali i kako June loše reagira kada shvati da i Mercy ima lezbijske sklonosti te joj namjerava preoteti Alice.

Film je napravljen u jeku seksualne revolucije, odnosno kada američki filmaši više nisu bili opterećeni dotadašnjim cenzorskim kodeksom, a neposredno prije uvođenja MPAA-ovih rejtinga, a što je potaklo eksperimentiranje sa eksplicitnim prikazom sadržaja koji su dotada bili tabu. Scenario Lukea Hellera je u odnosu na dramski predložak zato lezbijstvo učinio eksplicitnim. Dijelom i zbog toga su Bette Davis i Angela Lansbury odbile ponuđenu naslovnu ulogu, te je Reid ponovila svoj teatarski nastup. a Aldrich je, u nastojanju za što većom autentičnošću, kao jednu od lokacija koristio Gateways, londonski noćni klub decenijama poznat kao okupljalište lezbijki, a koji je neposredno pred snimanje filma kao mušterije počeo primati isključivo žene. Pažnju je, pak, izazvala i dotada nezamisliva scena u kojoj Alice i Croft vode ljubav.

The Killing of Sister George je dobio pohvale od kritike, a prije svega u slučaju Reid, koja je za svoj nastup bila nominirana za Zlatni globus za najbolju glumicu u dramskom filmu. Komercijalni rezultati su, međutim, bili razočaravajući, i to najviše zbog problema sa cenzurom. MPAA je filmu dala rejting X, a što je značajno ograničilo njegovu distribuciju, a zbog čega je Aldrich potrošio 75.000 US$ za sudsku parnicu kojom je bez uspjeha pokušao osporiti njenu odluku. Problemi sa cenzurom su se stvorili u Britaniji, Italiji i nizu drugih zemalja, gdje su cenzori inzistirali na izbacivanju "problematičnih" scena; film je, nakon nekoliko godina, ipak postao dostupan u integralnoj verziji. Usprkos svih problema, Aldrich je kasnije tvrdio da mu je George najdraži od svih filmova u karijeri.

Uloge uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „The Killing of Sister George (1968)”. BFI. Arhivirano iz originala na datum 2014-11-12. Pristupljeno 12. XI 2014. 
  2. 2,0 2,1 "ABC's 5 Years of Film Production Profits & Losses", Variety, 31 May 1973 p 3
  3. Alain Silver and James Ursini, Whatever Happened to Robert Aldrich?, Limelight, 1995 p 376

Vanjske veze uredi