The Great Dictator

Veliki diktator (eng. The Great Dictator) je slavni ali i kontroverzni američki film iz 1940., spoj satire na nacizam i tragikomedije, kojeg je režirao Charles Chaplin. To je Chaplinov prvi zvučni film. U filmu Chaplin glumi dvije uloge; skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera. Film je stekao velik ugled te se na Internet Movie Databaseu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena.

The Great Dictator
scena iz filma
RežijaCharles Chaplin
ProducentCharles Chaplin
ScenarioCharles Chaplin
UlogeCharles Chaplin
Paulette Goddard
Reginald Gardiner
MuzikaMeredith Willson
Charles Chaplin
FotografijaKarl Struss
Roland Totheroh
MontažaWillard Nico
Harold Rice
DistribucijaUnited Artists
Datum(i) premijere15. listopada 1940.
Trajanje105 min.
Zemlja Sjedinjene Američke Države
Jezikengleski
Budžet$2.000.000
The Great Dictator na Internet Movie Database

Uz Chaplina, ostale uloge tumače Paulette Goddard i Reginald Gardiner. Sa proračunom od oko 2 milijuna $, to je bio tada najskuplji Chaplinov film.[1] Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. film na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća, "100 godina...100 smijeha".[2]

RadnjaUredi

 
Diktator Adenoid Hynkel želi vladati svijetom

Izmišljena država Tomanija, Prvi svjetski rat. Židovski brijač se borio za svoju domovinu i spasio život pukovniku Schultzu, ali je izgubio pamćenje i proveo 20 godina u bolnici. No brijač se iznenada jednog dana probudi zdrav i vrati natrag u svoj dom i posao, nemajući pojma da je vlast u Tomaniji preuzeo diktator Adenoid Hynkel koji planira ratove i istrebljenje Židova.

No brijač se sprijatelji sa djevojkom Hannah i počinje usprostavljati Hynkelovim vojnicima koji teroriziraju geto, a pomaže što ga štiti stari prijatelj Schultz koji je još uvijek pukovnik. No Hynkelova vlast postaje sve nepodnošljivija. Brijač završi u logoru, ali slučajno biva zamijenjen sa Hynkelom jer izgledaju identično, dok Hynkel završi u logoru jer biva zamijenjen za brijača. Brijač na kraju održi govor o miru i ljubavi pred svojim trupama.

GlumciUredi

ZanimljivostiUredi

  • Charlie Chaplin je dobio ideju za film kada je njegov prijatelj Alexander Korda primjetio da ga njegov skitnica podsjeća na Adolfa Hitlera. Kada je Chaplin saznao da su se rodili iste godine i da dijele dosta sličnosti, odlučio je u filmu izrugati diktatora.
  • Nakon završetka 2. svjetskog rata, Chaplin je dodao da nikada ne bi snimio film da je znao pravi razmjer strahota koje su počinili nacisti.[3]
  • Sve njemačke riječi koje govori Adenoid Hynkel su izmišljene i nemaju smisla.
  • Kada je "Veliki diktator" počeo igrati u kinima, Hitler ga je zabranio u svim okupiranim zemljama. No, iz znatiželje je uveo kopiju iz Portugala te ju pustio u privatnoj projekciji, odgledavši film čak dva puta, ali se ne zna kako je reagirao na njega. Chaplin je jednom izjavio; "Dao bi sve da znam što je mislio o tom filmu".
  • Ovo je prvi Chaplinov zvučni film, a ujedno je i posljednji u kojem je nastupio kao lik skitnice.
  • Chaplin je ovim filmom, uz Petera Sellersa i Lee Marvin, postao jedini glumac u povijesti koji je nominiran za Oscara za dvostruku ulogu.
  • Završni govor skitnice o ljubavi je bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su Nacisti počeli rat u Europi.
  • Treći Reich je zabunom mislio da je i Chaplin Židov.
  • Lik Paulette Goddard je dobio ime Hannah po Chaplinovoj majci.

NagradeUredi

Veliki diktator je nominiran za pet Oscar: za najbolji film, scenarij, glavnog glumca (Charlie Chaplin), sporednog glumca (Jack Oakie) i glazbu. Osvojio je Nagradu Udruženja njujorških filmskih kritičara za najboljeg glumca (Charlie Chaplin).

KritikeUredi

 
Skitnica i Hannah

Svi kritičari su hvalili film "Veliki diktator", ali su se podijelili na one kojima je taj film inferioran u usporedbi sa Chaplinovim nijemim ostvarenjima i na one kojima je jednako dobar ako ne i bolji od njegovih prethodnih radova. Usprkos kontroverznoj priči koja parodira nacizam skoro svi su zaključili da su šale, politička korektnost, drama, strava i humanost spojeni u skladnu cjelinu koje se ne proturiječe te da su vizualni gegovi genijalni i puni antologijskim scenama ( prizor u kojem se diktator Hynkel igra sa balonom u obliku globusa u rukama), ali su neki prigovarali da je završni govor skitnice odveć patetičan.

Kritčar Roger Ebert je u svojoj recenziji napisao: "Ovo je Chaplinov najozbiljniji, najtragičniji i najhumaniji film. On nikada nije smatrao Hitlera smiješnim, pa iako upotrebljava svoju genijalnu komičnost da inspirira film, humor nikada nije neutralan",[4] Michael W. Phillips Jr. je zaključio: "Duhovito, prekrasno i zastrašujuće" dok je Mike Pinsky napisao: "Ovo je Chaplinov najambiciozniji film, pokušaj da se uhvati u koštac sa metom koja je prevelika da bi se obradila komedijom".

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi