The Adventure of the Copper Beeches

"The Adventure of the Copper Beeches" (srpskohrvatski: Bakrene bukve) je jedna od 56 kratkih priča Arthura Conana Doylea o londonskom detektivu Sherlocku Holmesu. Premijerno izdana u lipnju 1892. u časopisu Strand, uz ilustracije Sidneyja Pageta, ova je priča posljednja od dvanaest iz zbirke The Adventures of Sherlock Holmes.

"The Adventure of the Copper Beeches"

Sidney Paget: "'Vi ste zlikovac!', rekao je. 'Gdje vam je kći?'"
Detalji o priči
Autor Arthur Conan Doyle
Datum izdanja 1892.
Vrsta kratka priča
Zbirka The Adventures of Sherlock Holmes
Detalji o fabuli
Radnja smještena 1890.
Klijent(i) Violet Hunter
Zločinac/ci Jephro Rucastle
The Copper Beeches (1912).

Slučaj

uredi

Gospođica Violet Hunter dolazi kod Holmesa po savjet treba li prihvatiti posao guvernate na imanju Bakrene bukve. Naime, vlasnik i poslodavac, Jephro Rucastle, nudi joj £120 godišnje (ranija plaća joj je bila £48 godišnje) da prihvati posao, uz uvjet da mora pristajati na pomalo čudne, ali nipošto nemoralne ili opasne, zahtjeve koje njegova supruga i on budu imali, prvi od kojih je da svoju dugu, prilično posebnu, kosu skrati. Iako gospodin Rucastle djeluje prilično uljudno, gospođica Hunter, naravno, ima svojih sumnji. Ona obznani Holmesu da će, sada kada joj se nudi toliko novac, prihvatiti posao, na što joj Holmes kaže da, ukoliko to bude potrebno, samo treba poslati telegram i on odmah stiže u Hampshire, gdje se nalazi spomenuto imanje.

Nakon dva tjedna, Holmes je dobio takav telegram te se uputio na imanje. Gospođica Hunter mu je tada ispričala o nizu neobičnih zahtjeva, naizgled bezopasnih, i situacija u kući. Gospodin i gospođa Rucastle zahtijevali su od nje da, okrenuta leđima prema prozoru, sjedi neko vrijeme i nosi specifičnu plavu haljinu. Gospođica Hunter je posumnjala da ne žele da vidi nešto iza nje te je jednom prokrijumčarila ogledalce i, doista, ugledala čovjeka kako gleda u nju iza grma. Kasnije, ispričala je kako je dječak o kojem se brinula prilično okrutan prema malim životinjama, kako je gospođa Rucastle hladna i bezizražajna i kako je posluga, gospodin i gospođa Toller, prilično ogorčena. Na imanju su držali i velikog mastifa, koji je redovito izgladnjivan, a jedino je stalno pijani Toller imao nekakvu kontrolu nad psom.

Ipak, najsumnjivije od svega bilo je nekorišteno krilo kuće kojem gospođica Hunter nije smjela prilaziti. Gospodin Rucastle je rekao kako to krilo koristi za izradu fotografija, ali gospođica Hunter mu nije povjerovala. Kada je pijani Toller ostavio ključeve, uzela ih je i otišla do krila gdje je došla do zatvorenih vrata iza kojih je vidjela sjenu u pokretu. Prestrašena, pobjegla je, a tu ju je dočekao gospodin Rucastle koji ju je isprva tješio, a onda pobijednio na nju i zabranio joj da ikad više ide prema tim vratima, pokušavajući ju uvjeriti kako nije ništa vidjela.

Uz Holmesovu pomoć, oni otkriju kako je u toj sobi bila skrivena Alice Rucastle, Rucastleova kći koja je prilično slična gospođici Hunter, a za koju ova ranije nije znala. Gospođica Hunter dovedena je kako bi glumila Alice Rucastle i tako uvjerila čovjeka iza grma da Rucastleova kći više nije zainteresirana za njega. Kada Holmes i Watson odlaze spasiti Alice, otkriju kako je ova već pobjegla sa zaručnikom. Rucastle, koji dođe tek nekoliko trenutaka kasnije, misli kako su oni pomogli Alice i planira pustiti mastifa na njih. Ipak, mastif je bio izgladnjivan nešto duže nego inače pa je odmah napao Rucastlea. Watson tada propuca psa svojim revolverom. Gospođa Toller ubrzo potvrdi cijelu priču - Alice je bila došla u tu dob kada je trebala dobiti novac njezine pokojne majke, a Rucastle ju je pokušao prisiliti da to prepiše njemu, što je ona odbila. Naknadno je obolila od upale mozga, što objašnjava skraćivanje kose. Gospođica Hunter je, tako, doista zaposlena kako bi glumila Alice.

Alice je pobjegla sa svojim zaručnikom, a Rucastle je preživio, ali ostao invalid. Na kraju priče, Watson sugerira kako se gospođica Hunter svidjela Holmesu, ali ostaje razočaran kada shvati da svaki detektivov interes prestaje po završetku slučaja, što je bio jedini motiv njegovog interesa. Gospođica Hunter je kasnije postala ravnateljica škole za djevojčice i taj je posao obavljala s velikim uspjehom.

Vanjske poveznice

uredi