Terrence McNally

Terrence McNally (3. novembra 1939. – 24. mart 2020) američki je dramski pisac, koji se smatrao jednim od vodećih dramaturga.[1] McNally je dobitnik četiri nagrade Tony, Lucille Lortel Awards, te nagrade Američke akademije za umetnost i književnost. McNally je član Dramatists Guild Councila od 1970, a na mestu potpredsednika je od 1981. godine. McNally je otvoreno gej. Godine 2003. venčao se sa svojim dugogodišnjim parterom Thomasom Kirdahyjem.[2] Umro je 2020. usled pandemije koronavirusa.

Terrence McNally

Rođenje (1938-11-03)3. 11. 1938.
St. Petersburg, Florida, SAD
Smrt 24. 3. 2020. (dob: 81)
Sarasota, Florida, SAD
Profesija dramski pisac
IMDb profil

Biografija uredi

McNally je rođen u St. Petersburgu na Floridi, a odrastao je u Corpus Christiju u Teksasu, odakle je 1956. otišao u New York na studije na Columbia univerzitetu, gde je diplomirao na studijama engleske književnosti 1960. godine, kada je primljen u Phi Beta Kappa Society.

Posle diplomiranja preselio se u Mexico kako bi se posvetio pisanju. Tamo je završio jedan komad koji je poslao u Actors Studio u New Yorku. Premda je škola odbila produkciju komada, Studio je bio impresioniran scenariom i McNally je dobio poziv da radi kao inscipicijent, kako bi stekao praktična znanja o pozorištu. U ranim godinama u New Yorku njegov protégé je bio čuveni dramaturg Edward Albee.

Godine 1968. McNally je tražio da se njegovo ime ukloni sa njegovog prvog velikog projekta, mjuzikla Here’s Where I Belong. Ova odluka se ispostavila kao ispravna, jer je predstava uklonjena sa repertoara posle samo jednog izvođenja. Iako su mu njegove rane komedije, kao što su Next (1969) i The Ritz, donele pohvale kritičara, njegov pravi uspeh počinje off-broadwayskom predstavom Frankie and Johnny in the Caire de Lune i filmom snimljenim po predstavi Franke and Johnny (1991), u kome su glumili Al Pacino i Michelle Pfeiffer.

Broadway uredi

Njegov prvi broadwayski mjuzikl bio je The Rink (1984.), koji je radio po muzici Johna Kandera i stihovima Freda Ebba. Godine 1990. McNally je dobio nagradu Emmy za TV dramu Andre’s Mother, u kojoj se tematizuje AIDS. Godinu dana kasnije McNally postavlja novu predstavu koja se bavi AIDS-om, Lips Together, Teeth Apart, studiju o iracionalnim strahovima koje ljudi imaju prema homoseksualnosti i ljudima obolelim od AIDS-a.

Sa Kiss of the Spider Woman McNally se vraća muzičkom teatru i saradnji sa Kanderom i Ebbom na scenariju o dvojici muškaraca koji su zajedno u zatvoru u Južnoj Americi. Predstava je 1993. dobila Tony Award za najbolji scenario mjuzikla.

Među značajnim radovima su scenario za predstavu Love! Valour! Compassion! (1994) i Master Class (1995), drama o Mariji Callas, koja je dobila Tony Award za njabolju predstavu.

Godine 1997. McNally je izazvao buru reakcija svojom predstavom Corpus Christi, savremenim prepričavanjem priče o Isusovom životu, u kojoj su on i njegovi učenici gejevi. Predstava je najpre bila otkazana, jer su članovi upravnog odbora Manhattan Theatre Cluba, koji je radio produkciju, dobili pretnje smrću od grupe koja se predstavljala kao „National Security Movement of America“. Na vest o otkazivanju predstave tridesetak uglednih pisaca, među kojima su Arthur Miller, A. R. Gurney, Tony Kushner, i kompozitor Stephen Sonheim, saopštili su da će povući svoja scenarija iz produkcije.[3] Manhattan Theatre Club je posle ovoga odlučio da postavi predstavu. U toku premijere oko 2000 protesnika se okupilo ispred pozorišta, besnih zbog predstave koju su smatrali blasfemičnom. Kada je premijera Corpus Christi održana u Londonu, britanska islamska grupa pod nazivom Defenders of the Messender Jesus otišla je toliko daleko da su izdali fatvu osuđujući McNallyja na smrt.[4]

Nova McNallyjeva predstava Deuce počela je da se pretpremijerno prikazuje 4. 11. 2007.

Reference uredi

Spoljne veze uredi