Termostat je naprava za održavanje temperature u nekom zatvorenom prostoru, uređaju ili sustavu, unutar propisanih granica. Obično uključuje grejanje ili hlađenje čim temperatura prekorači dopuštenu graničnu vrijednost.[1]

Elektronski termostat

Na primer, zimi termostat aktivira peć kada „oseti“ da je temperatura pala ispod zadate.[2]

Princip radaUredi

Termostat se u načelu sastoji od senzora i pretvornika. Senzor (npr. bimetalna vrpca, termistor, termopar, cjevčica ispunjena živom, elastična komora ispunjena tekućinom ili plinom) reagira na promjene temperature, a pretvornik (npr. električna sklopka, pneumatski ventil, potenciometar s klizačem, elektroničko pojačalo) pretvara signal osjetila u signal za upravljanje uređajem za grijanje ili hlađenje.[3]

Jednostavan i često korišćen tip temperaturnog senzora u termostatima je namotaj metalne trake (bimetalna traka) koji se skuplja kako se temperatura smanjuje. Kada se namotaj smanji do određene tačke koja zavisi od temperature zadate na termostatu, aktivira se prekidač i uključuje peć.[4]

PrimjenaUredi

Primjenjuje se npr. u sustavima grijanja prostorija, bojlerima, glačalima, pećima, pećnicama, perilicama, sušilicama, hladnjacima i automobilima. Programabilni termostat omogućuje programiranje grijanja prostorija, npr. dnevno (niža temperatura noću) i tjedno (niža temperatura u dane odsutnosti).[5]

IzvoriUredi

  1. Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 714. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0
  2. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 101), Beograd, 2007.
  3. Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 714. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0
  4. Gordon McComb i Earl Boysen, Elektronika za neupućene (str. 101), Beograd, 2007.
  5. Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 714. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0

Vidi jošUredi